Tehnologija upravljanja pogledom

Loading...

Kratak opis teškoće

Loading...

Sadržaj:

Kratak opis teškoće 3

Način rada tehnologije upravljanja pogledom 4

Kako osoba koristi tehnologiju upravljanja pogledom 8

Glavne prednosti tehnologije upravljanja pogledom 14

Loading...

Tehnologija upravljanja pogledom
Kratak opis teškoće
Uređaji za upravljanje pogledom dizajnirani su da zadovolje širok raspon potreba za osobe:
· s bolešću motornih neurona (MND)
· cerebralnom paralizom
· Rettovim sindromom
· ozljedom kralježnične moždine
· multiplom sklerozom
· moždanim udarom/afazijom

Loading...

Kratak opis teškoće

Loading...

Tehnologija upravljanja pogledom
Kratak opis teškoće
Uređaji za upravljanje pogledom dizajnirani su da zadovolje širok raspon potreba za osobe:
· s bolešću motornih neurona (MND)
· cerebralnom paralizom
· Rettovim sindromom
· ozljedom kralježnične moždine
· multiplom sklerozom
· moždanim udarom/afazijom

Loading...

Način rada tehnologije upravljanja pogledom

Razvojem tehnologije, pogotovo interneta, u opticaju je svakim danom sve više podataka. Povećanjem prometa došlo je i do veće razmjene foto, video i audio materijala te posljedično i povećane potrebe za raspoznavanjem tih materijala i njihovih značajki. Prepoznavanje nekih vrsta podataka poput teksta ili brojeva te pronalazak značajki iz istih, već dugo računalnoj znanosti ne predstavljaju problem, no ukoliko pokušamo isto sa fotografijom ili video zapisom vrlo brzo shvaćamo da takav problem ipak nije trivijalan. Pokretanjem očiju osoba ispisuje riječi na zaslon uređaja i tako prenosi željenu poruku. Koristeći sustav koji liniju očiju „povezuje“ s tipkovnicom na ekranu, uređaj prepoznaje riječi i fraze te ih prevodi u govorni tekst. Unatoč tome što sam sustav u osnovi nije pretjerano kompliciran, često je za visoku kvalitetu rada potrebno imati visoko kvalitetne komponente, što podiže cijenu krajnjeg proizvoda. 

Naravno, visokokvalitetni komercijalno dostupni proizvodi sa liberalnijim budžetom mogu implementirati sustave sa nekoliko kamera pa tako koriste, na primjer, jednu širokokutnu kameru koja na licu korisnika pronalazi poziciju očiju te jednu visokokvalitetnu kameru s mogućnosti preciznog povećanja koja se fiksira na prethodno pronađenu poziciju očiju. Koristeći kamere visoke rezolucije, infracrvene izvore svjetlosti te napredne matematičke algoritme i strojno učenje vrlo precizno određuju točku pogleda na ekranu. Jedan od primjera su Tobii uređaji. 

Naravno, visokokvalitetni komercijalno dostupni proizvodi sa liberalnijim budžetom mogu implementirati sustave sa nekoliko kamera pa tako koriste, na primjer, jednu širokokutnu kameru koja na licu korisnika pronalazi poziciju očiju te jednu visokokvalitetnu kameru s mogućnosti preciznog povećanja koja se fiksira na prethodno pronađenu poziciju očiju. Koristeći kamere visoke rezolucije, infracrvene izvore svjetlosti te napredne matematičke algoritme i strojno učenje vrlo precizno određuju točku pogleda na ekranu. Jedan od primjera su Tobii uređaji. 

Kako kažu na svojoj službenoj stranici, postoje tri ključna dijela za ostvarivanje visoko funkcionalnog sustava praćenja pogleda: posebni senzori napravljeni isključivo za prepoznavanje pogleda koji se sastoje od posebno dizajniranih projektora, senzora slike i optike, napredni algoritmi koji interpretiraju slike koje su senzori prikupili te aplikacijski sloj orijentiran prema korisniku koji prilagođava program različitim svrhama. Iako je veliki uspjeh prepoznati značajke sa slike, sama njihova pojava nije nam dovoljna za potpunu ideju i prepoznavanje objekta
koji nas zanimaju u nekom generalnom slučaju. Kako bi ono prepoznato mogli primijeniti i na druge fotografije te na njima s lakoćom pronaći značajke, moramo pronađene značajke na neki način opisati. 

Ovdje veliku ulogu igraju opisnici značajki. Koristeći opisnike značajki možemo detektiranim objektima pripisati numeričke vrijednosti koje nam govore o svojstvima tih područja. Uređaji kontrolirani očima. Praćenje očiju i kontrola oka tehnologija je koja omogućuje računalima da znaju gdje točno korisnici gledaju. Kada se praćenje oka i kontrola oka kombiniraju s uređajima za generiranje govora, omogućene su komunikacijske mogućnosti za osobe s posebnim potrebama. No daleko najefikasnije metode pokazale su se metode koje iskorištavaju značajke prethodno opisanih Purkinje slika i infracrvene svjetlosti te tako zvane PCCR (engl. Pupil Center Corneal Reflection) metode, odnosno metode centra zjenice i rožničnog odbljeska.

Ovdje veliku ulogu igraju opisnici značajki. Koristeći opisnike značajki možemo detektiranim objektima pripisati numeričke vrijednosti koje nam govore o svojstvima tih područja. Uređaji kontrolirani očima. Praćenje očiju i kontrola oka tehnologija je koja omogućuje računalima da znaju gdje točno korisnici gledaju. Kada se praćenje oka i kontrola oka kombiniraju s uređajima za generiranje govora, omogućene su komunikacijske mogućnosti za osobe s posebnim potrebama. No daleko najefikasnije metode pokazale su se metode koje iskorištavaju značajke prethodno opisanih Purkinje slika i infracrvene svjetlosti te tako zvane PCCR (engl. Pupil Center Corneal Reflection) metode, odnosno metode centra zjenice i rožničnog odbljeska.

Kako osoba koristi tehnologiju upravljanja pogledom

Praćenje pogleda je jedini način komuniciranja za osobe sa određenim bolestima, ali osim toga postoji niz područja u kojima se primjenjuje praćenje pogleda, najčešće u kombinaciji sa drugim ulaznim jedinicama. Tradicionalno, nepokretni ljudi koriste sustave praćenja kako bi komunicirali sa okolinom. U novije vrijeme, čini se kako bi praćenje pogleda moglo zamijeniti, barem dio, postojećih interakcija sa računalom. Iako su sustavi koji pomažu nepokretnima velika pomoć, takvi sustavi su u pravilu sporiji za korištenje od miša ili tipkovnice, iako postoje istraživanja uspješnosti određenih akcija koja su pokazala kako je upravljanje pogledom brže.

Činjenica da su takvi sustavi ipak većinom sporiji od tradicionalnih ulaza, nije u skladu sa činjenicom kako je pogledom lagano i brzo upravljati. U ranoj fazi razvoja područja praćenja pogleda, pokreti oka su se proučavali kako bi saznali više o njihovoj prirodi, a ne kao nečemu što bi omogućilo komunikaciju sa okolinom. 

Prvi uređaji za praćenje pogleda koji su davali objektivne i precizne podatke su bili izrazito invazivni i neudobni. Primjerice krajem 19. stoljeća, koristila se aparatura (svojevrsni poklopac za oko) koja se stavljala direktno na oko (što je zahtijevalo prethodnu anesteziju), subjekt bi mogao gledati kroz rupicu na tom poklopcu što bi pomicalo polugicu i davalo objektivne rezultate.