Duh u močvari

Sakrili su se ispod stola gdje se nalazila smrdljiva koža, a na vratima se nije pojavio jedan nego dva duha. Bili su obučeni u bijele kabanice s kapuljačama preko glava. Nosili su ubijenu srnu, spustili su je na pod i počeli se ismijavati lovcima koji hrane divljač dok ju oni cijelo vrijeme love i pritom odlično zarađuju od prodaje mesa. Miron i Liptus su iskoristili trenutak dok su su duhovi pokušali zapaliti fenjer i izletjeli van te brzo zaključali vrata.

Od Ištvana Farkaša su posudili čamac. Farkaš im je prvi dan pravio društvo kako bi im pokazao gdje treba dostaviti hranu. Usput im je pričao zanimljivosti o Kopačkom ritu te kako najveću opasnost predstavljaju lovokradice koje djeluju najviše zimi.

Na sljedećem putovanju prema hranilištu Miron i Liptus su uočili pijane fazane. Miron je istražujući naišao na tajnu zemunicu, a umjesto da traži tajni ulaz požurio je prema Liptusu i Meliti kako bi što prije obavijestili Vučevića. Usput su naišli na ranjenu srnu koju su odmah stavili u čamac. Samo zbog Melitinih suza srna nije ubijena, nego joj je Farkaš uz pomoć daščica namjestio nogu. Liptus i Miron su bili sretni što je Melita zabavljena srnom, a imala je i pomoć Aranke. Nisu se morali brinuti o njoj nego pozabaviti događajima na hranilištu.

Te večeri lovačko se društvo dogovorilo oko hranjenja divljači, napadalo dosta snijega. Na određena  mjesta trebalo dopremiti hranu za životinje. U akciju su se uključila i djeca. Svatko od njih je dobio drugi zadatak, Melita i Miron trebali su se pobrinuti za opskrbu hranilišta na dva otoka.

Antique paper texture

Anto Gardaš

U to su vrijeme opet krenule glasine da je viđen duh iz močvare, uočila su ga dvojica dječaka dok su nosila hranu na hranilište, pa su pobjegla. Miron nije vjerovao u duhove i zato je odlučio razgledati otok ne bi li istražio što se događa. Krenuo je s Liptusom, Melitu su nagovorili da ostane kod kuće.

Bakalar i Slanina su imali svoje područje koje su trebali opskrbiti hranom. Slanina je prvi čuo da se pojavio lovokradica i krenuo se hvaliti kako će ga on i Bakalar uloviti. Kada su Miron i Liptus krenuli drugi put na otok Melita je ostala kod kuće kako bi napravila palačinke. Nakon što su ostavili hranu, u blizini kolibe su primijetili tragove u snijegu te krvavi trag. Prateći trag naišli su na mrtvog srnjaka, stavili ga u čamac i odnijeli ostatak sijena u hranilište.

Miron i Liptus su se vratili do hranilišta i pronašli ulaz u zemunicu. Tamo su uočili zamke za divljač, stol, fenjere, sirovu kožu od ubijenih životinja, jelenske rogove... U zemunici se širio neugodan miris pa je Liptus počeo povraćati ispod stola, u tom su trenutku čuli zvukove i primijetili duha. Baš kada su htjeli bježati, pronašli su dvije puške uz vrata, krenuli su van, ali vrata su bila zaključana. Dok su razmišljali kako pobjeći, opet su čuli stopala i sakrili se pod stol.

Cijeli događaj je zabrinuo Vučevića, predsjednika Lovačkog društva koji je zatražio pomoć policajaca. Hranjenje se i dalje nastavlja kako životinje ne bi umrle od gladi. Miron i Liptus iskoristili su slobodno vrijeme kako bi posjetili bolesnog Slaninu. Miron je uočio djevojčicu Aranku. Nakon kratkog vremena razvile su se obostrane simpatije, iako se djevojčici pokušavao svidjeti i Slanina, ali bez velikog uspjeha.

Kad su se vratili primijetili su da više nema čamca i zaključili da je čamac uzeo lovokradica. Nisu se uspaničili jer su znali da će Melita poslati po pomoć kada se ne vrate na vrijeme, a tako je na kraju i bilo. Po njih su došli Vučević i Melita, a pronašli su ih kako sjede pored vatre. Od Vučetića su saznali da su čamac ukrali Slanina i Bakalar, hvalili se kako su ukrali čamac lovokradice i da treba samo tići na otok kako bi ga priveli. Slanina je pao u vodu, a Bakalar je liječio svog prijatelja.

Miron ga je na kraju uspio otkriti jer na rukavu kaputa primijetio da nedostaje gumb, baš onakav kakav je našao pored ustrijeljene srne koju su im kasnije ukrali Bakalar i Slanina. Levay se unatoč svemu branio, ali dječaci su dokazali da su u pravu. Uspjeli su spasiti brojne životinje. Djeca su na kraju zajedno s Melitom, Slaninom i Bakalarom dobili medalje Lovačkog društva. Miron je dobio i lovački trofej na kojem su se nalazili rogovi srnjaka pričvršćeni na maloj dasci. Miron i Melita su se rastali od Liptusa obećavši kako će opet doći. Mironu je bilo najteže odvojiti se od Aranke, a Meliti od srne.

Kada su ostavili hranu na otoku čuli su pucanj i potrčali prema mjestu odakle se čuo hitac. Tamo su pronašli grubog lovca Levaya krvave ruke. Pokušao je zaviti ruku, a Miron mu je htio dati čistu maramicu koju bi stavio umjesto krvave, ali Levay mu je rekao da čistu samo sveže preko one koja je već bila na njegovoj ruci. Reako im je da ga je ranio lovokradica koji je pobjegao i da ga je podsjetio na duha.

Parchment

Tekst prilagodila učiteljica Dijana Rinčić. Korištene fotografije i tekst s interneta.

Liptus pravog imena Zoltan Varga preselio se s roditeljima iz Osijeka u starinsku kuću. Roditelji su mu radili u restoranu u neposrednoj blizini Kopačeva (otac je radio kao konobar, a majka je bila kuharica). Liptusovi roditelji zbog posla neće biti kod kuće, zbog čega će se Liptus i prijatelji moći hraniti u restoranu "Zlatna udica" ili kod kuće ako odluče sami spremati hranu.

Razgledajući čestitke, Melita je primijetila da se na dnu one koju im je poslao njihov prijatelj Eukaliptus nalaze još dvije riječi, naknadno dopisane, koje prilikom prvog letimičnog čitanja nisu zapazili. Tu je običnom olovkom bilo dopisano: "Pismo slijedI."

Za vrijeme prvog objeda u restoranu bilo  je zanimljivo. Lovačko društvo je održalo godišnju skupštinu, došlo do svađe između grubog lovca Levaya i lovočuvara Kovačevića. Levay je prigovorio Kovačeviću da prijatelj njegova nećaka previše jede. Na  iznenađenje djece nećak o kojem su govorili bio je mršavi član kojeg su zvali Bakalar, a prijatelj je bio Slanina. Obojica su bili na praznicima, a Slanini uopće nije bilo neugodno i bilo mu je  drago što opet vidi Mirona i Melitu, iako ga je ona prije toga udarila  nogom jer ju je nazvao štrkljonoga.

Miron i Melita su bili oduševljeni gostoprimstvom, a pogotovo što je bilo puno snijega. Posebno ih je oduševljavao Liptusov otac Joszef (Jožef), podrijetlom Mađar koji nije znao dobro hrvatski, ali je unatoč tome volio puno pričati i bilo mu je drago što mu sin ima toliko dobrih prijatelja. Majka je bila zadovoljna što se gosti dobro osjećaju.

Uskoro je poštar pozvonio i donio poštu koja im je toga dana stigla na osječku adresu. Među čestitkama bilo je i najavljeno Eukaliptusovo pismo. Eukaliptus ih poziva u goste u Kopačevo. Otac im je dozvolio i tako su Melita i Miron nakon završetka škole krenuli prema Kopačkom ritu.

Iskrcali su se kod ZOO-muzeja u Kopačevu. Vrlo su toplo odjeveni. Na nogama su im vunene čarape i duboke cipele, na glavi kapa. Mironova je kožnata, s krznom iznutra, Melitina od debele vune. A između kape i cipela tople skihlače, debeli pulover i toplo podstavljena jakna.

Profesor Leopold se toga dana sa svojom obitelji dovezao u Treskavac, u svoju kuću za odmor, pošto je odlučio da ovaj put Novu godinu dočekaju u selu. Jedva su se probili kroz snježne nanose na cesti Miron i Melita, pa čak i majka, nekoliko su puta morali izlaziti i gurati kola.

Nažalost kada su došli vrata su bila razvaljena sjekirom, puške su nestale, ali je zato ostala sva roba koju su lopovi prikupili. Na kraju je rješena tajna zahvaljujući Mironu i Liptusu. Dokazano je da su duhovi bili lovac Laszlo Levay i njegov rođak. Zarađivali su tako što su meso prodavali privatnim ugostiteljima. U lov su išli odjeveni u crne kabanice koje su imale i drugu bijelu stranu, kako bi izgledali kao duhovi. Levay je cijelo vrijeme glumio da je ranjen, a kada su ga pronašla dvojica dječaka brzo se riješio puške i kabanice, ruku je umočio u krv, zamotao ju i pravio se kao da je ranjen jer je lovio lovokradicu.

Počeli su trčati i čuli kako je netko iza njih. Nije im bilo jasno kako su ona dvojica tako brzo izašla van, ali to su na kraju bili Bakalar i Slanina. Oni su isto htjeli uloviti lovokradicu, a kada su uočili duhove odmah su počeli bježati. Uspjeli su se vratiti u Kopačevo, a nakon što su se odmorili otišli su u lovački dom i tamo naišli na Vučevića te lovca Levaya sa zavojem. Sve su im ispričali i odmah se zaputili zajedno s policajcima prema otoku i zemunici.

Paper texture

Pahuljice ljupko lepršaju i svjetlucaju u ranojutarnjem sumračju. Melita se probudi i ugleda ih kroz prozorsko staklo. Odmah čvrsto stisne palce, navijajući svom dušom za sirote pahuljice. I, gle, isplatilo se! Pahuljice se naočigled počeše pretvarati u pahulje, postajući sve krupnije i gušće. Uskoro su lepršale i pahuljale da je milina. Kao da ih netko odozgo istresa izvreće. Takva snijega Melita još nije vidjela. Osim u filmovima.

Majka i Melita su završile s kićenjem novogodišnjeg drvca i prešle u kuhinju. Tu ih je čekalo još mnogo posla. Kad su raznobojne žaruljice na okićenom drvcu toplo zažmirkale i soba zablistala punim sjajem, svima je postalo jasno da je još samo pitanje sati i minuta kad će Nova godina pokucati na vrata.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.