Lorina Katulić
NEVOLJE U ŠUMI PATULJAKA
NEVOLJE U ŠUMI PATULJAKA
U sklopu projekta Pišem priču, čitam priču ilustrirali učenici 2. a OŠ „Stjepan Radić“, Božjakovina
14. veljače 2022.
14. veljače 2022.
Jeste li ikad vidjeli patuljke? To su vam mali čovječuljci s kapicama koji u slobodno vrijeme beru cvijeće, plešu po livadama … Niste? E, pa u ovoj priči ćete ih upoznati.
Bila jednom borova šuma u kojoj je živio narod patuljaka. Svi su bili u toj šumi sretni. Njom je vladao obožavani kralj. Imao je dva sina: Srećka i Zloćka. No, jedne godine kralj se teško razbolio. Odlučio je svoje kraljevstvo ostaviti svom sinu Srećku jer onaj Zloćko bijaše brzoplet i šeprtljav. Zato se kralj bojao kako bi Zloćko vodio kraljevstvo. To je Zloćku slomilo srce pa se pretvorio u mračnog patuljka. Oči su mu postale tamne kao ugljen, a kosa crna. Otišao je i nije se više vratio.
Bila jednom borova šuma u kojoj je živio narod patuljaka. Svi su bili u toj šumi sretni. Njom je vladao obožavani kralj. Imao je dva sina: Srećka i Zloćka. No, jedne godine kralj se teško razbolio. Odlučio je svoje kraljevstvo ostaviti svom sinu Srećku jer onaj Zloćko bijaše brzoplet i šeprtljav. Zato se kralj bojao kako bi Zloćko vodio kraljevstvo. To je Zloćku slomilo srce pa se pretvorio u mračnog patuljka. Oči su mu postale tamne kao ugljen, a kosa crna. Otišao je i nije se više vratio.
Loading...
Jedne godine održavao se u šumi patuljaka „Festival proljeća“. To je tjedan u kojem se patuljci pripremaju za početak proljeća i druže se uz čaj i kolače. Te je godine bilo jako zanimljivo. Ptice su veselo pjevale i svi su patuljci bili veseli. Smijali su se i pjevali. Neki su čak plesali patuljačko kolo. To vam je naime ples u kojem patuljci plešu ukrug držeći se za ruke.Loading...
Zadnji dan Festivala vladar Srećko održao je velik govor. No, odjednom šuma se počela mračiti. „Sve je u redu, budite mirni, uskoro će prestati.“ – govorio je vladar Srećko. No, nije upalilo. Šuma je postala tako mračna da u njoj nisi mogao vidjeti ni prst pred nosom. Odjednom, izađe neki patuljak iz najdubljeg mraka. Svi su ga prepoznali. To je bio Zloćko. Jako se promijenio. Srećku je bilo žao. To je ipak bio njegov brat. Šuma je odjednom postala mračna i uopće nije sličila na šumu. Svi su se patuljci sakrili. Mislili su da je došao kraj. Ali, onda je Srećko otišao. A znate kome? Jedinom patuljku koji se nije bojao – mudracu Daliboru. Živio je u deblu bukve. Znam, zbilja čudno. On je tamo sagradio sebi dom. Dalibor je bio najsretniji i najmudriji patuljak u šumi, iako su neki mislili da je samo šašavi starac. Imao je bradu dugu do poda. Kad je Srećko došao, ugledao ga je kako meditira.
„Oprostite“ – rekao je Srećko - „Jeste li vi Dalibor?“ .
„Dalibor, tko je Dalibor?“ – upitao je starac. - „Ah, da, ja sam Dalibor. Što trebaš?“
„Oprostite“ – rekao je Srećko - „Jeste li vi Dalibor?“ .
„Dalibor, tko je Dalibor?“ – upitao je starac. - „Ah, da, ja sam Dalibor. Što trebaš?“
Moj brat Zloćko zamračio je cijelu šumu.“ – objašnjavao je Srećko - „… i trebam vas da mi pomognete pretvoriti ga u dobrog patuljka.“
„U tom slučaju ne treba ti nikakvo oružje.“ – poučavao ga je Dalibor. - „Dovoljan je samo zagrljaj.“
„Zagrljaj?“ – upitao je Srećko s čuđenjem.
„Mračno srce lako se da otopiti.“ – poučavao ga je Dalibor.
Srećko je zahvalio Daliboru i otišao. Putem do kuće razmišljao je o mudračevim riječima. Na pola puta susreo je Zloćka. Iz očiju su mu sijevale munje. Počeli su se boriti. Borba je trajala dosta dugo, a Srećko je čak pao na tlo! „Kad bi mi se bar približio!“ – mislio je Srećko. Zatim je bitka postala sve žešća. Srećko je vodio. I dogodio se taj trenutak! Zloćko se približio, a Srećko ga je zagrlio. Odjednom, Zloćkovo srce se omekšalo! Ispričao se Srećku. „Bio sam sebičan!“ – rekao je. Tada je šuma postala zelena i sve je bilo kao prije. Patuljci su oprostili Zloćku, a ptice su počele pjevati. Srećko i Zloćko otišli su u šetnju šumom i odlučili da svatko od njih vlada jednom polovicom šume, a ostali su uživali u lijepom danu. Na kraju, na nebu se pojavila i duga!
„U tom slučaju ne treba ti nikakvo oružje.“ – poučavao ga je Dalibor. - „Dovoljan je samo zagrljaj.“
„Zagrljaj?“ – upitao je Srećko s čuđenjem.
„Mračno srce lako se da otopiti.“ – poučavao ga je Dalibor.
Srećko je zahvalio Daliboru i otišao. Putem do kuće razmišljao je o mudračevim riječima. Na pola puta susreo je Zloćka. Iz očiju su mu sijevale munje. Počeli su se boriti. Borba je trajala dosta dugo, a Srećko je čak pao na tlo! „Kad bi mi se bar približio!“ – mislio je Srećko. Zatim je bitka postala sve žešća. Srećko je vodio. I dogodio se taj trenutak! Zloćko se približio, a Srećko ga je zagrlio. Odjednom, Zloćkovo srce se omekšalo! Ispričao se Srećku. „Bio sam sebičan!“ – rekao je. Tada je šuma postala zelena i sve je bilo kao prije. Patuljci su oprostili Zloćku, a ptice su počele pjevati. Srećko i Zloćko otišli su u šetnju šumom i odlučili da svatko od njih vlada jednom polovicom šume, a ostali su uživali u lijepom danu. Na kraju, na nebu se pojavila i duga!
Priču je napisala Lorina Katulić, peti razred Osnovne škole Gornje Vrapče, Zagreb.
Lorina se u slobodno vrijeme voli igrati vani s prijateljima i prijateljicama, a navečer se zatvori u sobu i u miru čita neku zabavnu knjigu. Voli knjige Davida Walliamsa.
Lorina se u slobodno vrijeme voli igrati vani s prijateljima i prijateljicama, a navečer se zatvori u sobu i u miru čita neku zabavnu knjigu. Voli knjige Davida Walliamsa.