Loading...
Knjiga je dio eTwinning projekta Priče i legende zavičaja.
Ilustracije korištene u slikovnici dio su eTwinning projekta Razglednica moga zavičaja.
Priče i ilustracije autorsko su djelo učenika i učenica 3.a
Lidija Cvetko, učiteljica 3.a
2020./2021.
Neobični vremeplov
Jednoga dana sam otišla u knjižnicu posuditi lektiru. Knjižničarka mi je rekla da knjige stoje na 6. polici. Dok sam tražila knjigu vidjela sam neprocjenjivu staru knjigu. Otvorila sam ju, a oko mene bljesne zelena svijetlost.
Našla sam se u šumi. Blizu mene je neka špilja. Čini mi se da sam u kamenom dobu. U špilji su žene koje nešto kuhaju dok iza mene-lovci. Spazili su me i počeli loviti. Trčala sam jako brzo i došla do malog gradića. Dok sam išla kroz njega, svi su me gledali. To su bili Rimljani-Andautonci. Najviše me gledao njihov vođa i odlučio me oženiti. Primio me u svoju kuću i čuvao me. Pobjegla sam glavom bez obzira.
Došla sam do malog brežuljka na kojem je stajala crkva. Vidjela sam biskupe i svećenike i oni su me odlučili staviti u biskupiju. To je sve lijepo trajalo i nazvali smo se zagrebačka biskupija dok jednoga dana nisu došli Tatari. Porušili su crkvu i zapalili je, a ja sam morala pobjeći u susjedno mjesto-Gradec. Dali su mi sklonište dok Tatari nisu napustili oba dva grada. Sa mnom je sklonište dijelio i Bela IV., kralj kojega su Tatari namjeravali pronaći i ubiti. Kad su Tatari otišli, kralj Bela IV. dao je Gradecu povlastice i obveze Zlatno bule. Po tome je Gradec postao slobodni kraljevski grad. Opasali smo grad zidinama i dobili smo 4 kule i 4 vrata s kojim se ulazilo u grad. Ja sam čuvala ključeve i stražu na južnim vratima. Jednog sam dana lagala i kazna mi je bila da napustim grad.
Tako sam hodala i hodala sve dok nisam pronašla na sklonište-Medvedgrad. U njemu je život bio lijep dok na vlast nije došla Crna kraljica. Morala sam pobjeći. Kad sam hodala, mislila sam u koji grad da odem. Napokon sam imala masku i periku da odem u Gradec.
Jednoga dana sam otišla u knjižnicu posuditi lektiru. Knjižničarka mi je rekla da knjige stoje na 6. polici. Dok sam tražila knjigu vidjela sam neprocjenjivu staru knjigu. Otvorila sam ju, a oko mene bljesne zelena svijetlost.
Našla sam se u šumi. Blizu mene je neka špilja. Čini mi se da sam u kamenom dobu. U špilji su žene koje nešto kuhaju dok iza mene-lovci. Spazili su me i počeli loviti. Trčala sam jako brzo i došla do malog gradića. Dok sam išla kroz njega, svi su me gledali. To su bili Rimljani-Andautonci. Najviše me gledao njihov vođa i odlučio me oženiti. Primio me u svoju kuću i čuvao me. Pobjegla sam glavom bez obzira.
Došla sam do malog brežuljka na kojem je stajala crkva. Vidjela sam biskupe i svećenike i oni su me odlučili staviti u biskupiju. To je sve lijepo trajalo i nazvali smo se zagrebačka biskupija dok jednoga dana nisu došli Tatari. Porušili su crkvu i zapalili je, a ja sam morala pobjeći u susjedno mjesto-Gradec. Dali su mi sklonište dok Tatari nisu napustili oba dva grada. Sa mnom je sklonište dijelio i Bela IV., kralj kojega su Tatari namjeravali pronaći i ubiti. Kad su Tatari otišli, kralj Bela IV. dao je Gradecu povlastice i obveze Zlatno bule. Po tome je Gradec postao slobodni kraljevski grad. Opasali smo grad zidinama i dobili smo 4 kule i 4 vrata s kojim se ulazilo u grad. Ja sam čuvala ključeve i stražu na južnim vratima. Jednog sam dana lagala i kazna mi je bila da napustim grad.
Tako sam hodala i hodala sve dok nisam pronašla na sklonište-Medvedgrad. U njemu je život bio lijep dok na vlast nije došla Crna kraljica. Morala sam pobjeći. Kad sam hodala, mislila sam u koji grad da odem. Napokon sam imala masku i periku da odem u Gradec.
Otišla sam i stražari me nisu primijetili. U Gradecu sam dobila poziv za posao kod postolara. Udružila sam se u ceh i imali smo vrlo pametnog cehmeštra. Imali smo vrlo česte sajmove ispred crkve Sv. Marka. Kaptol je često išao na naše sajmove i tvrdili su da obje strane potoka Medvešćaka pripadaju njemu, a mi smo isto to tvrdili njima. Mogao se potok Medvešćak prijeći samo preko Pisanog mosta i na tom smo se mjestu jako posvađali godine 1396. Iz jedne male svađe nastao je pravi rat. Ja sam sudjelovala u tome i preživjela.
Tako sam u 15. stoljeću obranila Gradec i ispalila topovsku kuglu iz Gričkog topa. Nakon toga sam morala raditi za feudalce. Stvorila sam Seljačku bunu s Matijom Gubec. Jedina sam ja preživjela, a svi su zajedno s Matijom Gupcem pogubljeni.
Gradec je nastradao u požaru, a jedina su ostala netaknuta Kamenita vrata i kip Majke Božje od Kamenitih vrata. Od tad je ona postala zaštitnica našeg grada Zagreba.
U 19. stoljeću je ban Josip Jelačić ujedinio Gradec i Kaptol u veliki grad Zagreb. Također sam postala Ilirac, a vođa nam je bio Ljudevit Gaj. Surađivala sam i sa Vatroslavom Lisinskim. Kad je počelo 20. stoljeće odselila sam se preko Save u današnji Novi Zagreb. Tu mi je bilo lijepo sve l dok poplava nije sve uništila. Dok sam bježala, Dio krova poslužio mi je kao čamac, stara cijev kao veslo.
Odjednom sad se pojavi crvena svijetlost i odvede me…odvede me u knjižnicu. Tad sam zatvorila čarobnu knjigu i sve prepričala …vama.
Katarina
Tako sam u 15. stoljeću obranila Gradec i ispalila topovsku kuglu iz Gričkog topa. Nakon toga sam morala raditi za feudalce. Stvorila sam Seljačku bunu s Matijom Gubec. Jedina sam ja preživjela, a svi su zajedno s Matijom Gupcem pogubljeni.
Gradec je nastradao u požaru, a jedina su ostala netaknuta Kamenita vrata i kip Majke Božje od Kamenitih vrata. Od tad je ona postala zaštitnica našeg grada Zagreba.
U 19. stoljeću je ban Josip Jelačić ujedinio Gradec i Kaptol u veliki grad Zagreb. Također sam postala Ilirac, a vođa nam je bio Ljudevit Gaj. Surađivala sam i sa Vatroslavom Lisinskim. Kad je počelo 20. stoljeće odselila sam se preko Save u današnji Novi Zagreb. Tu mi je bilo lijepo sve l dok poplava nije sve uništila. Dok sam bježala, Dio krova poslužio mi je kao čamac, stara cijev kao veslo.
Odjednom sad se pojavi crvena svijetlost i odvede me…odvede me u knjižnicu. Tad sam zatvorila čarobnu knjigu i sve prepričala …vama.
Katarina
Putovanje u prošlost
Jednog sam se jutra probudio na brežuljku ispod Medvednice, s lijeve strane potoka Medveščaka. To je bio Kaptol. Vidio sam svećenike, crkvu, a onda i kralja Ladislava kako jaše na svom konju. Rekao je da će tu osnovati prvu biskupiju. Bila je to godina 1904.
Odjednom sam čuo da netko spominje grad Zagreb i godinu 1134. Bilo mi je čudno kako vrijeme brzo leti. Na drugom brdu, preko potoka, koje se zvalo Grič vidio sam puno ljudi. Oni su bili trgovci,obrtnici i slobodni seljaci. Sad je već bila godina 1201. i tu je osnovan gradić Gradec. Odjednom su sa svih strana došli Tatari. Sve su palili i rušili, a tu se onda došao sakriti i kralj Bela IV. prije nego što je otišao dalje na jug. Kako bi se zahvalio što su ga sakrili, on je 1242., godine darovao Gradecu dozvolu da mogu sagraditi slobodni grad. Ta dozvola zvala se ,,Zlatna bula“ po zlatnom pečatu.
Gradec i Kaptol su se stalno sukobljavali, a najveći sukob bio je 1396. godine na Pisanom mostu koji se nakon tog dana zvao Krvavi most. Dok su oni ratovali, ja sam se sakrio.
Nakon te borbe došli su i Turci koji su pljačkali naselja oko Gradeca i Kaptola, ali nikada nisu uspjeli osvojiti ni Gradec ni Kaptol. To je bilo u 15. stoljeću. Hodao sam ulicama i na jednom papiru vidio da je godine 1557. i čuo sam da se Zagreb spominje kao glavni grad.
1573. godine bilo je puno seljaka koji su morali raditi za bogataše i seljaci su se pobunili, a vodio ih je Matija Gubec. Vidio sam kad su ga uhvatili i ubili na Markovom trgu. Pobjegao sam od straha,ali onda sam vidio požare i potrese. Nisu izgorila samo Kamenita vrata i Majka Božja od Kamenitih vrata-onda smo ju proglasiti zaštitnicom grada Zagreba.
Jednog sam se jutra probudio na brežuljku ispod Medvednice, s lijeve strane potoka Medveščaka. To je bio Kaptol. Vidio sam svećenike, crkvu, a onda i kralja Ladislava kako jaše na svom konju. Rekao je da će tu osnovati prvu biskupiju. Bila je to godina 1904.
Odjednom sam čuo da netko spominje grad Zagreb i godinu 1134. Bilo mi je čudno kako vrijeme brzo leti. Na drugom brdu, preko potoka, koje se zvalo Grič vidio sam puno ljudi. Oni su bili trgovci,obrtnici i slobodni seljaci. Sad je već bila godina 1201. i tu je osnovan gradić Gradec. Odjednom su sa svih strana došli Tatari. Sve su palili i rušili, a tu se onda došao sakriti i kralj Bela IV. prije nego što je otišao dalje na jug. Kako bi se zahvalio što su ga sakrili, on je 1242., godine darovao Gradecu dozvolu da mogu sagraditi slobodni grad. Ta dozvola zvala se ,,Zlatna bula“ po zlatnom pečatu.
Gradec i Kaptol su se stalno sukobljavali, a najveći sukob bio je 1396. godine na Pisanom mostu koji se nakon tog dana zvao Krvavi most. Dok su oni ratovali, ja sam se sakrio.
Nakon te borbe došli su i Turci koji su pljačkali naselja oko Gradeca i Kaptola, ali nikada nisu uspjeli osvojiti ni Gradec ni Kaptol. To je bilo u 15. stoljeću. Hodao sam ulicama i na jednom papiru vidio da je godine 1557. i čuo sam da se Zagreb spominje kao glavni grad.
1573. godine bilo je puno seljaka koji su morali raditi za bogataše i seljaci su se pobunili, a vodio ih je Matija Gubec. Vidio sam kad su ga uhvatili i ubili na Markovom trgu. Pobjegao sam od straha,ali onda sam vidio požare i potrese. Nisu izgorila samo Kamenita vrata i Majka Božja od Kamenitih vrata-onda smo ju proglasiti zaštitnicom grada Zagreba.