Najljepše ljubavne pjesme hrvatske književnosti prema odabiru učenica 1.B razreda
Sanjam kako idem pored tebe
...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
Dragutin Tadijanović
...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
Dragutin Tadijanović
Ljubav
Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;
A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.
Dobriša Cesarić
Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;
A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.
Dobriša Cesarić
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –
Poginut ću noćas i za dragom poć.
– Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče? –
– Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
– Ljubav boli, boli, kao život boli,
– Teško, teško onom koji jako voli. –
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sâm – ko kamen.
Antun Gustav Matoš
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –
Poginut ću noćas i za dragom poć.
– Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče? –
– Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
– Ljubav boli, boli, kao život boli,
– Teško, teško onom koji jako voli. –
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sâm – ko kamen.
Antun Gustav Matoš
Loading...
ZlatoAko je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što ga dalje
u sebi nosi sve zlatnija je.
Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.
Vesna Parun
Loading...
Loading...
Prvo ljubavno pismoNapišeš nešto bez veze,
Neku rečenicu glupu,
Na neki papir iz teke
Prepišeš stihove neke
Čarobne kao breze,
Napišeš sve to čitko
I onda kad ne vidi nitko
Gurneš mu to pod klupu.
A onda cijele noći
Ne spavaš ,kao budala,
I prevrćeš se samo
A misli su ti tamo
U školi gdje ćeš poći
ranije nego prije
Dok srce ludo ti bije,
Jer sve to nije šala.
A on se važan pravi
A ima tri jedinice
Zbog jedne slatke minice,
Neće ni da se javi
I svima pamet soli,
Al kad i tebi zapne,
Spreman je da ti šapne
I tad znaš da te VOLI!!!!
Luko Paljetak
Loading...
Potajne riječi ljubavi
Ne možemo se primiriti dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata
Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju
Potajne riječi ljubavi tvoje i moje
Dragutin Tadijanović
Ne možemo se primiriti dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata
Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju
Potajne riječi ljubavi tvoje i moje
Dragutin Tadijanović
Pjesme učenica 1.B razreda Strojarske i prometne škole
Peron nesuđenih ljubavi
Gledam te, ne vidiš me
Pričam ti, ne čuješ me
Ah…
Gluha je tišina,
Molim te, ne reci ni riječ
Samo me pogledaj onako kako samo ti znaš,
A ja?
Ja ću cvasti kao najljepši cvijet u rajskome vrtu
I plutati oblacima sreće
Ili tuge?
Gledati peron nesuđenih ljubavi?
Čekati i čekati...
A što ako te ne dočekam?
Sve će u vodu pasti?
Ti i ja
Ja i ti
Mi
Melani Brckan
Gledam te, ne vidiš me
Pričam ti, ne čuješ me
Ah…
Gluha je tišina,
Molim te, ne reci ni riječ
Samo me pogledaj onako kako samo ti znaš,
A ja?
Ja ću cvasti kao najljepši cvijet u rajskome vrtu
I plutati oblacima sreće
Ili tuge?
Gledati peron nesuđenih ljubavi?
Čekati i čekati...
A što ako te ne dočekam?
Sve će u vodu pasti?
Ti i ja
Ja i ti
Mi
Melani Brckan
Zbog tebe
Najbolji smo prijatelji,
Koji su za prijateljstvo uništavatelji.
Htjela bih da zajedno budemo mi,
Neka dive nam se svi!
Oči tvoje plave,
gledati me ne prestaju,
nikad ne odustaju!
Tvoje ruke zagrljaj mi pružaju,
nigdje me ne puštaju.
Zbog tebe mi ne bi bio problem,
ustat ranije,
niti povjeriti tajne najskrivenije.
Na svijetu ti si mi jedini,
od svih najpotrebniji!
Lana Pavlaković
Najbolji smo prijatelji,
Koji su za prijateljstvo uništavatelji.
Htjela bih da zajedno budemo mi,
Neka dive nam se svi!
Oči tvoje plave,
gledati me ne prestaju,
nikad ne odustaju!
Tvoje ruke zagrljaj mi pružaju,
nigdje me ne puštaju.
Zbog tebe mi ne bi bio problem,
ustat ranije,
niti povjeriti tajne najskrivenije.
Na svijetu ti si mi jedini,
od svih najpotrebniji!
Lana Pavlaković
Pjesma ljubavi
Tvoje smeđe oči,
Očarale su me ove noći.
Kad se tebe sjetim
Osjećam se ko da letim.
To je naša mala tajna,
kao bajka bajna.
Tvoj osmjeh je poput sunca,
Poput nježnog poljupca.
Kad te negdje vidim,
Odmah se postidim.
Za tebe se vrijedi truditi
I srce ti pružiti.
Nikolina Sakač
Tvoje smeđe oči,
Očarale su me ove noći.
Kad se tebe sjetim
Osjećam se ko da letim.
To je naša mala tajna,
kao bajka bajna.
Tvoj osmjeh je poput sunca,
Poput nježnog poljupca.
Kad te negdje vidim,
Odmah se postidim.
Za tebe se vrijedi truditi
I srce ti pružiti.
Nikolina Sakač