Projekt učenika 8.a razreda OŠ Klinča Sela

MIR JE PUT

Watercolor texture 2

IGOR BALAŽ 1974.-1991. Hrvat -veseo, društven, nestašan -imao je karakterističan čuperak -najhrabriji u društvu... -obukao je kaput i traperice i viknuo mami:"Mama, vidimo se!", i od tog dana nitko ga nije vidio živog.

Igor bi danas imao 47 godina, vozio bi motor sa svojim prijateljima. Možda bi radili i gluposti jer su kao djeca pušili, vozili motor i slično. Vjerujem da bi imao ženu i djecu, sretnu obitelj. Na dan sjećanja na žrtvu Vukovara vjerojatno bi bio jako tužan, ali hrabrio bi svoju majku. Bez obzira na sve što je prošao, bio bi nestašan, hrabar, veseo i društven, vječni dječak u srcu.

Red zig-zag pattern

U projektu sudjelovali učenici 8. a razreda OŠ Klinča Sela, školska godina 2021./2022. mentorice: Nikolina Golub, učiteljica povijesti Lana Martinović, učiteljica likovne kulture

AUTORI TEKSTOVA: Marijana Barić Lana Botički Ema Drkulec Gabriela Dropuljić Simona Fočić Dorijan Hasanović Nika Pustaj Karla Razum Rafael Širanović Magdalena Štulec Veronika Vukušić

AUTORI ILUSTRACIJA: Marijana Barić Lana Botički Ema Drkulec Gabriela Dropuljić Dorijan Hasanović Mariela Marčinković Nika Pustaj Dorijan Roščić Rafael Širanović Magdalena Štulec Veronika Vukušić

Marble

Sabahudin Gršić - (Slavija) 1975. - 1991. Musliman -visok -čistog i otvorenog srca - neizmjerno je volio sport - trenirao je boks - neobično su ga voljele životinje - upucan u glavu

Tomislav Baumgertner - 1973. - 1991. - Njemac - pun života, uvijek nasmijan, pun energije -zajedno s obitelji, iako maloljetan, pridružio se obrani Vukovara - jako je volio svoju sestru - umro na poljoprivrednom dobru Ovčara sa 17 godina

Tomislav bi danas imao 45 godina. Ovako zamišljam njegov život; za koji tjedan slavio bi svoj 46. rođendan sa svojom ženom Tihanom i djecom Marijom (9) i Lukom (13). Radi kao računovođa, a u slobodno vrijeme je trener vukovarskih veslača na Dunavu, te tamo provodi mnogo vremena sa svojom djecom. Na taj način prisjeća se i dana koje je njegov otac provodio s njim na istom mjestu. Živi sa svojom obitelji jako sretno i to kuću do svoje sestre blizanke s kojom je oduvijek u dobrim odnosima.

Radial red

Ratna 1991. godina do sredine 1992. u Vukovaru i okolici odnijela je gotovo dva razreda dječjih života, točnije 34 djece. Njihove kratke živote i smrt istražila je Ani Galović te njihove priče objavila u knjizi Mama, ne vidim nebo. Glavna poruka knjige je: "Djeca su važna". Pokušali smo zamisliti svijet mira, svijet u kojem nije bilo preranog prekida dječjih života te stvoriti alternativnu sadašnjost u kojoj su nekadašnje vukovarske najmlađe žrtve odrasli ljudi.

ALTERNATIVNA STVARNOST - SVIJET MIRA

Watercolor texture 1

Samo da rata ne bude

Misc texture 1

MARTINA ŠTEFANČIĆ 1987.-1992. Hrvatica -razigrana i vesela -najviše se voljela igrati lutkama -ubijena u obiteljskoj kući sa 4 godine

Da nisu ubili Martinu sada bi imala 35 godina. Živjela bi sa svojim ocem Zdenkom u Zagrebu, ili bi se možda vratila u svoje Borovo Selo, mjesto gdje je zadnji put na kauč složila svije lutke. Imala bi i svoju djecu, a ako bi imala curicu, kupovala bi joj lutke, baš kako su i njoj stričevi. Da su joj otac i majka poslije rata ostali zajedno, možda bi dobila brata ili seku. Ne bi se puno sjećala rata jer je bila mala. Voljela bi svoju djecu i čuvala ih kao kap vode na dlanu.

Mudri ljudi su rekli:

Mir je dar od Boga i, istodobno, zadatak za sve. (Ivan Pavao II.)

Slatko je već i ime mir. (Ciceron)

Mir dolazi kroz razumijevanje. (arapska poslovica)

Mir i pravda dvije su strane istog novčića. (Dwight Eisenhower)

ZADATAK: Pokušaj pronaći još neke izjave poznatih, slavnih i mudrih ljudi o miru ili izmisliti neku sasvim svoju i napiši na link: <a href="http://linoit.com/users/nikolinapucar/canvases/PORUKE%20MIRA%20-%20O%C5%A0%20Klin%C4%8Da%20Sela">http://linoit.com/users/nikolinapucar/canvases/PORUKE%20MIRA%20-%20O%C5%A0%20Klin%C4%8Da%20Sela</a>

Siniša Rajković 1975. - 1991. Hrvat -imao je nepunih 16 godina -volio je životinje -čitao je stripove -bio je hrabar -neprijateljski vojnici su ga odveli i pogubili

Siniša bi da je danas živ čitao i prisjećao se svojih stripova. S ocem i stričevima bi se zabavljao. Završio bi gimnaziju i zaposlio se u Zagrebu. S najboljim prijateljem Damirom bi se kartao svaki petak. Sretno bi se zaljubio i osnovao svoju obitelj. Htio se izboriti za život ali nije uspio.

Watercolor texture 3

Uskoro dolazi 8.11., dan kada se rodila Antonija. Danas bi slavila 30. rođendan. Muž, zajedno s djecom, pripremio bi joj zabavu. ...Deset dana kasnije... Došao je 18.11. Za ručkom je samo uža obitelj, a za kasnije su odlučili da bude zabava s prijateljima. Ali pitanje je, je li se dogodila ta zabava? Situacija za ručkom se odvijala u redu, do trenutka kada se Antonijna majka prisjetila događaja prije trideset godina. Pustila je suzu. Antonija ju je upitala: ,,Majko, zašto plačeš?'' Majka joj na to reče: ,,Milo moje, danas je dan kada si se ti rodila.'' A Antonija joj na to uzvrati: ,,Dobro majko, ali zašto radi toga plakati?'' Majka joj se osmjehne u suzama: "Eh da, ne znaš ti što se događalo tada, na dan tvojega rođenja." Antonija znatiželjno upita: "Što se događalo?". Majka na to reče: "Zar niste učili u školi o tome? ... Dakle, bio je rat, ja sam te nosila u trbuhu, ali bila si nemirna pa si izašla dva mjeseca ranije, i bila si u inkubatoru da se do kraja razviješ. Bila je jako teška situacija. Srbi su bacili na bolnicu bombu gdje smo bile nas dvije. Tvoj tata je tada bio vojnik... Dakle, bacili su bombu, nestalo je struje... Teško mi se prisjetiti tog trenutka. Izgubila sam nešto voljeno, moj grad, moj Vukovar. Sav je bio razoren, užas kako je to bilo. No danas je moj grad ponovni prekrasan!"

ANTONIJA ZEKO 1991.-1991. Hrvatica - beba palčić rođena s 800 grama -umrla kada je u vukovarskoj bolnici nestalo struje zbog granatiranja, a ona je bila u inkubatoru

JOVAN JOSIP KROŠNJAR 1974.-1991. Srbin -vrijedan i dobar - volio nogomet i druženja -dragovoljno se priključio obrani grada -prokazan te ubijen hicem u potiljak

Josip bi danas imao 47 godina. Sigurno bi postigao puno u životu. Družio bi se s prijateljima, išao na nogometne utakmice, a možda i bio profesionalni nogometaš. Njegovi roditelji i brat Ivica bili bi ponosni na njega. Imao bi lijep život. Mogao je pronaći djevojku kakvu je htio i imati djecu. Bio bi ponosan na svoju djecu i živjeli bi sretno.

Nevenka Makuš - 1974. -1991. - Hrvatica - društvena djevojka, komunikativna, vesela -iako maloljetna, pomagala ranjenicima tijekom bitke za Vukovar - ubijena padom granate ispred zgrade

STEVO GRGIĆ 1973.-1991. Srbin - maloljetni nogometni virtuoz kovrčave kose - zaljubljen u djevojku Jadranku, a još više u nogmetnu loptu - poginuo na mjestu kad je granata pala na njegovu zgradu

Stevo bi danas bio uspješan trener trećeligaškog kluba HNK Vukovar '91. ... Jučer su imali važnu utakmicu u kojoj je Stevin brat Nikola zabio gol za pobjedu, te plasirao HNK Vukovar '91 u drugu hrvatski nogometnu ligu. 

MATEJ ALEKSANDER -1989.- 1991. -Hrvat - volio je glazbu i sport - talentiran u raznim aktivnostima - svirao trubu i trombon - član Veslačkog kluba Vukovar - zaigran i mlad -poginuo od udara bombe u sklonište

Matej Aleksander imao bi 33 godine. Ovako zamišljam njegov život: Živi i radi u gradu Zagrebu, naravno, profesionalni veslač je. Svira trubu i pjeva, kao i prije. U Zagrebu živi sa svojom ženom i dvjema kćerkama blizankama. Često im prepričava priče o ratu, i kako je on proveo svoj život u Vukovaru. Na starom mjestu njegove kuće je izgradio vikendicu istu kao i njegova stara kuća; tako se prisjeća svojeg starog doma. Još uvijek pati za svojom majkom i ocem koji su poginuli u ratu. Ali je i ponosan na njih, svojoj djeci prepričava njihov trud i snagu, svakoga dana.&nbsp;

Vesela, društvena i komunikativna žena. Sa svojih 30- tak godina živi u Borovu naselju sa svojom obitelji te radi u Crvenom Križu. Crvenom Križu pridružila se 1991. godine tijekom bitke za Vukovar. Osoba na koju se možeš osloniti i koja uredno ispunjava sve zadatke koji su stavljeni pred nju; tako ju opisuje Nevenkina kolegica Violeta Eta Grdić. Nevenka je majka dvoje djece i supruga mužu Hrvoju. Prijatelji i obitelj opisuju je kao prijateljsku osobu, osobu koja je uvijek tu za tebe i na koju se možeš osloniti. Sestra Ozrenka prisjeća se kako je Nena voljela glazbu, te je kao tinejđerica voljela preko tranzistora slušati svoje omiljene grupe Plavi orkestar i Hari Mata Hari. Nevenka i njezini prijatelji znaju se prisjetiti svojih mladenačkih dana gdje su izlazili van u Veliku i Malu salu i Ljetnu baštu sa čijih se pozornica dopirala živa glazba. Jedna od dražih uspomena Nevenka navodi sjećanje na vrijeme provedeno u dječjem selu u Makarskoj, u kojem su njezina sestra Ozrenka, muž Hrvoje i ona radili mnogo nepodopština i nevolja. Muž Hrvoje i Nevenka upoznali su se u kampu te su se nastavili družiti u Vukovaru, te nakon rata zaručili i oženili. Sada je Nevenka majka dvije kćeri, Violete i Lane.

Sabahudin bi danas imao 46 godina. Moguće da bi živio s obitelji na farmi budući da je imao jako dobar odnos sa životinjama. Otvorio bi svoj boksački klub i nazvao ga po svoja tri suborca i prijatelja koji su poginuli u Domovinskom ratu. Mislim da bi svojoj djeci prepričavao anegdote iz rata, te ih odgajao da oni te priče prenose i na svoju djecu. Te priče bi mogle zvučati ovako: "Prošlo je 30 godina, ali kao da je bilo jučer. U zraku je još uvijek onaj miris krvi i straha. A ja pamtim sliku svoje trojice prijatelja koji leže nepomično u krvi, i ta slika mi ledi krv u žilama. Koliko god je želim zaboraviti, ona ne nestaje. Svako jutro, svaku noć je pored mene, a posebno tog 18. 11. Nažalost današnja djeca malo znaju o Domovinskom ratu. Jako je bitno da im pričamo naše priče, kako budući naraštaji ne bi zaboravili što se događalo te 1991. Također želim naglasiti da ja ne mrzim nikoga. Samo bi volio da krivci kažu gdje se nalaze tijela mojih poginulih suboraca kako bi ih mogli dostojno pokopati".

Dario Pejić 1979.-1991. Hrvat -veseo i zaigran -talent za crtanje -gradio skupture od selotejpa SMRT: sklonio se u stanu, ispod prozora, gdje je eksplodirala granata

Dario bi ove godine slavio 42. rođendan. Bio je dobar učenik koji je volio umjetnost. Išao bi u umjetničku školu te se bavio kiparstvom jer je pokazivao ljubav prema pravljenju kipova u mlađim danima. Kao hobi, crtao bi i kreirao, ne samo kipove, nego i okolinu kakvu je on vidi i doživljava.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.