Općina Klinča Sela u Drugom svjetskom ratu

POVIJESNI IZVORI

METODOLOGIJA Kako smo istraživali?

USMENA PREDAJA

S obzirom na to da je od početka Drugog svjetskog rata prošlo već 82 godine (1941. - 2023.), vrlo je malo živih sudionika. Drugi je problem što su mnogi stariji ljudi vrlo oprezni kada ih se ispituje o događajima iz tog vremena, osobito kada je riječ o poraženoj strani (ustašama i domobranima) ili o partizanskim zločinima. Posljedica je to dugog vremena provedenog u totalitarističkom režimu kada se zbog širenja informacija koje nisu odgovarale vladajućoj Komunističkoj partiji moglo stradati. Treća stvar koju treba uzeti u obzir su i posljedice koje vrijeme ima na sjećanje, tako da je poželjno svaku informaciju dobivenu od suvremenika uzeti s dozom opreza, te je nastojati potkrijepiti s što je moguće više alternativnih izvora.

LITERATURA

-Dadić, B. (ur.), Jugoslavija u svetu, Mladost, Beograd, 1970.
-Golenko., F. (ur.), Samoborska omladinska antifašistička grupa 1941., Samobor, 2020.
-Nešović, S. (ur.), Prvo i drugo zasjedanje AVNOJ-a, Stvarnost, Zagreb, 1963.
-Po dragome kraju, Područje Jastrebarskog; KAJ, Časopis za kulturu i provjetu -Zagreb, siječanj-veljača 1975., god, VIII, br. 1-2
-Sakoman, J., Klinča Sela u raspeću križnih puteva i stratišta, Klinča Sela, 2000.
-Sjeverozapadna Hrvatska u narodno oslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, GRAĐA, Zagreb 1988.
-Šibl, I., Iz ilegalnog Zagreba 1941., Naprijed, Zagreb, 1965.
-Šolić, N., Žanko, Ž., Jazovka, Vjesnik, 1990.

Pregledom dostupne literature zaključili smo da je ona uglavnom ideološka. Djela izašla u vrijeme Jugoslavije govore isključivo o podvizima partizana koje prikazuju na apsolutno pozitivan način. Ustaše, domobrane i ostale gotovo i ne spominju. Nasuprot tome, djela iz 90-ih godina 20. st. bave se partizanskim zločinima te uglavnom izostavljaju njihove pozitivne pothvate. Nismo uspjeli pronaći knjigu ili članak koja bi znanstveno i objektivno obradila područje općine Klinče Sela u vrijeme Drugog svjetskog rata.

FOTOGRAFIJE

VOJNO USTROJSTVO PARTIZANA:

Okićka četa 1943. godine, ispred stare Valečićeve kuće u Purgariji

U rano ljeto 1942. grupa partizana je prebačena s Korduna na Okić kako bi se ovdje formirala nova partizanska jedinica. Vojni i politički rukovodioci te grupe bili su Milan Simić i Milka Kufrin. Najprije je formiran bataljun koji je dobio naziv 'Kljuka'. Jedinica je s vremenom ojačala te je uključena u XIII. Proletersku brigadu Rade Končar. Nakon brojnih uspješno odrađenih akcija na domaćem terenu, jedinica je u ljeto 1943. prebačena najprije u Bosnu, a potom u Srbiju. Nakon odlaska XIII. Proleterske brigade na Okiću se samoinicijativno formira nekoliko novih odreda popunjenih mladim i neiskusnim vojnicima. Tako je nastala tzv. 'Okićka četa' sa 64 vojnika. Zapovjednik je bio Pavao Hlebetina - Pajo, a politički rukovodioc (komesar) Mijo Valečić. Okićka četa se kasnije pridružila brigadi 'Franjo Ogulinac Seljo'.

Najveći poraz Okićke čete dogodio se 14. veljače 1944. godine na Plešivici. Četa je bila nedavno dopunjena mladim i neiskusnim borcima, te je od strane nadređenih oficira pogrešno obavještena o brojnom stanju neprijatelja. U sukobu s mnogo bolje naoružanim i organiziranim ustašama, Nijemcima i Kozacima pretrpjeli su poraz. Rezultat je 10 mrtvih, 11 teško ranjenih i 5 zarobljenih.

Josip Bulisk (na odru), jedan od Okićanaca poginulih na Plešivici.

Područje naše općine pretrpjelo je velike ljudske gubitke tijekom drugog svjetskog rata, osobito u Okiću gdje se najviše mladića pridruživalo partizanima.

Zvonimir Kovačina (na odru) bio je pripadnik Okićke čete. Došao se kratko odmoriti, okupati i najesti u roditeljsku kuću u Repišću. U jednom trenutku na dvorištu su se pojavili ustaše preobučeni u partizane. Zvonimir im je neoprezno prišao misleći da su suborci došli po njega, te su ga ubili na licu mjesta.

Pavao Hlebetina - Pajo (u lijesu) bio je zapovjednik Okićke čete. Poginuo je 1943. u borbi na nepoznatoj lokaciji.

Veronika Bulisk s dvojicom partizana.

Fotografije zorno svjedoče o ratnoj svakodnevici na području općine Klinča Sela, gdje su bile prisutne sve vojske koje su sudjelovale u ratu. Uglavnom slabo obrazovano i slabo informirano domaće stanovništvo prilagođavalo se situaciji s glavnim ciljem - preživjeti.

Veronika Bulisk (skroz desno) s dvojicom domobrana.

Veronikin brat Josip Bulisk poginuo je sa 19 godina u najvećem porazu Okićke čete 1944. na Plešivici. Veronika je tada imala 21 godinu. U vrijeme stalnih borbi sa sanjkama je išla po bratovo tijelo te ga dovukla kući kako bi ga mogli dostojno pokopati. Nakon toga i sama se uključila u partizane, za što je odlikovana ORDENOM ZASLUGE ZA NAROD SA SREBRNOM ZVEZDOM 1962. godine.

Zašto je potreban oprez pri interpretaciji povijesnih izvora?

Na fotografiji je Ignac Pučar (r. 1923.) u domobranskoj uniformi s ustaškim znakom na kapi.

Međutim, Ignac je bolovao od dječje paralize zbog čega je bio proglašen trajno nesposobnim za vojnu službu, te nikada nije bio aktivni vojnik.

Samo ne temelju fotografije bilo bi vrlo lako donijeti pogrešan zaključak. Da bi se činjenica smatrala pouzdanom potrebno ju je potkrijepiti s što više dokaza.

fotografija i dokument iz privatnog arhiva obitelji Pučar iz Repišća