Igre njihovog djetinjstva

Paper stack border

U okviru eTwinning projekta&nbsp;„Igrom do znanja i zabave” prisjetili smo se&nbsp;starih, pomalo zaboravljenih igara. Ovako su se igrali naši roditelji, bake i djedovi…

Craft paper border

PILJAKA Djeca sjede jedan do drugoga u krugu. U sredinu stave nekoliko kamenčića. Jedno dijete uzme kamenčić i baci ga u zrak, a prvi do njega ga treba uhvatiti jednom rukom. Tko ne uspije uhvatiti kamenčić, ispada iz igre. Za igru je potrebno nekoliko kamenčića i može ju igrati 5-10 djece, što više to je zabavnije. O igri mi je pričala moja baka, tako su se igrala djeca u susjedstvu kada je ona bila mala 50-ih godina prošlog stoljeća.

LONČIĆ Prabaka mi je ispričala kako su se djevojčice igrale u selu kada je ona bila mala (prije 70godina). Igra se igrala na livadi pokraj kuće ili seoske škole i igrale su djevojčice. Starije djevojčice su bile kume, a mlađe lončići. Stajale su u krugu i svaki lončić je imao kumu, a onda je jedna kuma kupovala novi lončić. Šetala je u krug i kada bi došla do kume i lončića, upitala bi kumu: -&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Pošto kumo lončić?, a kuma bi odgovorila: -&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Po petak, po šestak, niže ti ga ne dam sada! Obje bi tada počele trčati u krug i koja bi prije došla do lončića, njen bi bio.&nbsp; I tako su skupljale kume svoje lončiće.&nbsp; Nekada nije bilo dovoljno novaca ni za hranu i odjeću pa su se djeca igrala i bez igračaka.&nbsp;

BACANJE NOVČIĆA DO ZIDA O igri mi je pričao djed, polovinom 20. stoljeća djeca su se tako igrala ispred kuće. Za igru nam treba 10 kovanica, bacaju se novčići do zida, i tko baci novčić najbliže zidu pokupi sve novčiće. Može se odrediti koliko puta ćemo bacati i tada vidjeti tko ima najviše novčića. On je pobjednik. Lijepo je što igru mogu igrati i mali i veliki. U nedostatku novčića možemo bacati i kamenčiće ili gumbe.&nbsp;

Rafael Knežević

GUMI GUMI&nbsp;&nbsp; Ovo je igra koju su rado igrale djevojčice osamdesetih godina 20. stoljeća, a među njima i vaša psihologinja. Za igru je potrebna guma koja se kupovala u trgovinama gdje i konci, vune i gumbi. Bilo je potrebno 6 do 10 metara gume. Dvoje bi sa strane držalo gumu a ostali bi trebali savladati nivoe igre. -&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ema esa sa Pipi Duga Čarapa…. – uz ritmično poskakivanje trebalo je savladavati razrede od 1. do 8. – svaki razred je sve teži izazov –&nbsp;najprije preskakujemo nisko pa sve više ( gležanj, koljena, guz, struk, pazuh, vrat),&nbsp;kad netko pogriješi ide sljedeći a ovaj pamti gdje je stao ( u kojem razredu i na kojoj visini) i nastavlja kad na njega dođe red -&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;O LIM PI JA DA&nbsp;- dvoje drži gumu i dok govore O – LIM – PI – JA - DA rukama i nogama naprave prepreku od gume koju poslije ne smiju pomaknuti a igrači se provlače i ne smiju nijednim dijelom tijela dodirnuti gumu Za vrlo malo novaca kupila se guma koja je dugo trajala i djecu veselila. Kretanje i skakanje bilo je zdravo i tada i sada.&nbsp;

Hvala od srca svim bakama i djedovima, mamama i tatama što su podijelili s nama dio svog djetinjstva i tako doprinijeli stvaranju ove knjige. Učenici 4.c razreda III. OŠ Bjelovar učiteljica Bojana M. i psihologinja Mirjana S.

VRANANJE O igri mi je pričao djed koji je kao mali bio vrlo nestašan. Oni su se puno više igrali vani nego današnja djeca. Vrananje je igra u kojoj bi se okupili dječaci i donijeli manje grane. Stali bi u veći krug i onda bi jedan od njih bacio granu u zrak. Drugi bi ju sa svojim granama pokušali pogoditi. Tko pogodi više puta taj je pobjednik. To može biti i opasno jer ako čekaš da grana niže padne ( kao bi ju lakše pogodio) možeš pogoditi i ozlijediti svog prijatelja. Moj djed se ne sjeća ozljeda ali ipak… VI NEMOJTE IGRATI OVU IGRU!

MLIN O igri mi je pričao tata, on je tu igru kao mali igrao sa svojima bakama i djedovima. Za igru nam je potreban komad kartona ili papira na kojemu bi se iscrtale linije. Kao figurice su se koristile stvari koje su imali u kući. Na primjer dvije vrste graha, grah i kukuruza, bijeli i tamni gumbi. Svaki igrač ima 9 istih figurica i postavljaju na ploču jedan po jedan dok nisu postavljene sve. Cilj igre je postaviti 3 figurice u liniju i onda igrač može pojesti jednu figuricu od protivnika. U igri figurice se mogu kretati samo po linijama za jedan pomak u krugu. Pobjednik je onaj koji pojede sve figurice od drugog igrača. Ovo je igra koju je svatko mogao napraviti kod kuće i nije ju trebalo kupovati.&nbsp;

Kad je naša baka bila mala nije imala igračke i radila je kolače od blata. Oblikovala je od blata i jabuke i kruške i bojala ih vodenim bojama. Baka Majda igrala se i s kukuruzovinom, od nje je plela košare i izrađivala lutkice. Kada je bio mali djed se igrao drvenim kockicama i igračkama od drveta. Te igračke mu je napravio njegov tata. Često je pravio kućice za domaće zečeve i kuniće.

Lucija i Kristina Jurić

ZVRK O igri mi je pričala mama, polovinom 20. stoljeća tako su se igrala djeca kad bi čuvala stoku „ na paši“. Za igru nam je potreban drveni zvrk koji je valjkastog oblika ali ima 6 ploha, zrna graha ili kukuruza , a može je igrati od tri do desetak igrača koji sjede u krugu. Na zvrku piše što trebaš raditi: 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;DAJ 1 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;DAJ 2 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;DAJ SVE 4.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;UZMI 1 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;UZMI 2 6.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;UZMI SVE Igrač zavrti zvrk i treba ispuniti ono što mu piše. Igra je vrlo dinamična i na trenutak ti se može činiti da pobjeđuješ a ubrzo se sve može preokrenuti. Dogovorno se može odrediti kad je kraj igre, ili vremenski ili nakon određenog broja „ krugova“ koje smo odigrali. Tada izbrojimo svoja zrna i utvrdimo poredak. Nekada&nbsp;se zvrk mogao kupiti u trgovinama rukotvorina, velik je kao kokošje jaje, nije ni skup. Ista igra može se igrati i pomoću kocke na koju nalijepimo naredbe.&nbsp;

PSI I LISICA Igru mi je pokazala prabaka. Djeca su se zabavljala ovom igrom dok nisu mogli van. Za igru je potrebno nacrtati ploču sa poljima , tri zrna kukuruza (psi) i zrno graha (lisica).Igru mogu igrati samo dva igrača. Prvi igrač postavi zrna kukuruza (pse) na tri polja ploče u početni položaj kao na slici. Zatim drugi igrač postavlja zrno graha na početno polje za lisicu. Potom igrači naizmjence povlače svaki po jedno zrno. Pravila pomicanja zrna: ·&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Na jednom polju može biti samo jedno zrno, znači zrno se pomiče samo prema slobodnom polju ·&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Zrna se pomiču sa polja na polje samo po označenim linijama. ·&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Nije dozvoljeno preskakanje više polja. ·&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lisici je cilj bježati po ploči od slobodnog do slobodnog polja, a psima je cilj lisicu okružiti na jednom polju kako ne bi mogla dalje bježati (uhvatiti je u zamku). Igra završava kada psi uhvate lisicu u zamku i tada su oni pobijedili ili psi odustanu pa je tada lisica pobijedila.&nbsp;&nbsp;

Adrijan Kušec&nbsp;&nbsp;

ŽABE LABE U ovoj igri broj igrača nije određen, a potrebna je samo jedna graba, naravno, ne jako duboka. Djeca preskaču s jedne strane grabe na drugu stranu, a onaj igrač koji padne u grabu ispada iz igre. Ostali igrači nastavljaju igru sve dok ne ostane samo jedan igrač-pobjednik.

SAKRIVAČA Djed mi je pričao da je najviše volio igrati sakrivača sa prijateljima. Igru može igrati 3 i više igrača. Jedan igrač broji do 100, a ostali se za to vrijeme sakriju. Kada taj igrač nabroji do 100 onda može krenuti tražiti druge te kada ostane 1 nenađeni igrač on je pobijedio. Pobjednik runde onda traži druge te se tako ide u krug sve dok igra ne dosadi. Zanimljivo je što ta igra „živi“ i danas. Za igru nije potrebno ništa kupiti, nego je samo potrebno znati brojati te biti snalažljiv kod sakrivanja.

BACANJE KOŠTICA U DALJ O igri mi je pričala baka. Ovu igru igrala je s drugom djecom kada su čuvali krave i svinje na polju. Igra se igrala u proljeće i ljeto kada bi dozrele trešnje i višnje. Nakon što su pojeli voćku djeca su primila košticu palcem i kažiprstom. Svatko je čekao svoj red ovisno o tome kako su se dogovorili tko će kada bacati. Kada bi došlo na red, dijete bi istisnuo košticu prstima. Koštica bi odletjela naprijed, a ovisno o tome čija bi prešla najveću udaljenost, to dijete bi bilo pobjednik. Jedno dijete bi pazilo gdje je odletjela koštica i označilo bi drvetom mjesto pada koštice. Tako su se igrali neko vrijeme dok su jeli voće. Ova igra se može igrati s voćem iz vlastitog voćnjaka ili s kupljenim voćem. U ostalo doba godine može se igrati s drugim koštunjavim voćem, kao i voćem koje je zamrznuto. No moja baka kaže da su najbolje trešnje ili višnje jer imaju okruglaste koštice.

Parchment

ili kako su se igrali naši roditelji, bake i djedovi 

TROKUTI Na papiru se nacrta mnogo točaka ( 50, 60, 70). Najbolje je da igraju 2, 3 ili 4 igrača. Oni ( jedan po jedan) povlače crte između točaka. Gledaju dobro gdje mogu nacrtati crtu i tako stvoriti trokut. U njega onda upišu svoj znak, slovo. Iako se čini jednostavno i u ovoj igri važno je imati dobro zapažanje i svoju taktiku. Igra je gotova kad više ne možemo stvoriti novi trokut i tada brojimo tko ima najviše svojih trokuta. Za igranje ove igre ništa se nije trebalo kupiti. Uvijek je bilo starih bilježnica, papira i olovaka osobito kod učiteljice Bojane koja je ovu igru rado igrala u svom djetinjstvu.

PILJKANJE Za ovu igru treba pet ili više kamenčića i dva ili više igrača. Kamenčići se iz ruke bace na tlo. Jedan se baci u zrak i za to vrijeme bi se trebao uzeti drugi kamenčić sa tla i uhvatiti onaj u zraku. I tako dok se ne ulove svi kamenčići. U drugom krugu se ponovo baca jedan kamenčić u zrak i sada treba uzeti dva kamenčića sa tla i uhvatiti onaj iz zraka. Tako se igrala moja baka dok je čuvala krave na livadi.

BACANJE KAMENA S RAMENA O igri mi je pričao djed. On ju je igrao kao dijete sa svojim vršnjacima u Hercegovini kada je čuvao stoku na ispaši. Za igru je potrebno više igrača podjednakog uzrasta i jedan kamen. Treba povući štapom jednu crtu na tlu s kojeg mjesta dječaci, jedan po jedan, bacaju kamen u dalj. Tko je najdalje bacio bio je pobjednik. Ništa se nije trebalo kupovati, samo je trebala dobra volja za zabavu.&nbsp;

Igre u prošlosti Moja prabaka Emilija mi je pričala kako se igrala dok je bila mala. Rodila se u Zagorju, imala je osmero braće i sestara. Bili su siromašni. Djeca su puno radila u polju, a kad su imali vremena za igru tada su bili puno vani. Plesali su kola, pjevali pjesme. Više se ne sjeća riječi pjesme jer ima 97 godina. Djevojčice su imale lutkice od krpica, a dječaci konjiće i puške od drveta. Baka Božica rodila se na selu, živjeli su skromno. Tada kod nas nije bilo igračaka, tata joj je donesao lutku iz Njemačke. Isto su puno pomagali roditeljima u poljoprivredi. Ne sjeća se igri i pjesmica. Djed Franjo se nije igrao. Kaže da je samo radio i čuvao mlađeg brata. Baka Dada rođena je u gradu, igrala se lutkama, plesala je balet i učila.

O životu kad su djeca puno radila a malo se igrala zapisala je Ema Martinovski

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.