ili kako su se igrali naši roditelji, bake i djedovi

U okviru eTwinning projekta „Igrom do znanja i zabave” prisjetili smo se starih, pomalo zaboravljenih igara.
Ovako su se igrali naši roditelji, bake i djedovi…

Loading...

Igre u prošlosti

Moja prabaka Emilija mi je pričala kako se igrala dok je bila mala. Rodila se u Zagorju, imala je osmero braće i sestara. Bili su siromašni. Djeca su puno radila u polju, a kad su imali vremena za igru tada su bili puno vani. Plesali su kola, pjevali pjesme. Više se ne sjeća riječi pjesme jer ima 97 godina. Djevojčice su imale lutkice od krpica, a dječaci konjiće i puške od drveta.

Baka Božica rodila se na selu, živjeli su skromno. Tada kod nas nije bilo igračaka, tata joj je donesao lutku iz Njemačke.
Isto su puno pomagali roditeljima u poljoprivredi. Ne sjeća se igri i pjesmica.

Djed Franjo se nije igrao. Kaže da je samo radio i čuvao mlađeg brata.

Baka Dada rođena je u gradu, igrala se lutkama, plesala je balet i učila.

Loading...

O životu kad su djeca puno radila a malo se igrala zapisala je
Ema Martinovski

Loading...

Kad je naša baka bila mala nije imala igračke i radila je kolače od blata. Oblikovala je od blata i jabuke i kruške i bojala ih vodenim bojama. Baka Majda igrala se i s kukuruzovinom, od nje je plela košare i izrađivala lutkice.
Kada je bio mali djed se igrao drvenim kockicama i igračkama od drveta. Te igračke mu je napravio njegov tata. Često je pravio kućice za domaće zečeve i kuniće.

Loading...

Lucija i Kristina Jurić

BACANJE KOŠTICA U DALJ

O igri mi je pričala baka. Ovu igru igrala je s drugom djecom kada su čuvali krave i svinje na polju.
Igra se igrala u proljeće i ljeto kada bi dozrele trešnje i višnje. Nakon što su pojeli voćku djeca su primila košticu palcem i kažiprstom. Svatko je čekao svoj red ovisno o tome kako su se dogovorili tko će kada bacati. Kada bi došlo na red, dijete bi istisnuo košticu prstima. Koštica bi odletjela naprijed, a ovisno o tome čija bi prešla najveću udaljenost, to dijete bi bilo pobjednik. Jedno dijete bi pazilo gdje je odletjela koštica i označilo bi drvetom mjesto pada koštice. Tako su se igrali neko vrijeme dok su jeli voće.
Ova igra se može igrati s voćem iz vlastitog voćnjaka ili s kupljenim voćem. U ostalo doba godine može se igrati s drugim koštunjavim voćem, kao i voćem koje je zamrznuto. No moja baka kaže da su najbolje trešnje ili višnje jer imaju okruglaste koštice.

Lana Hodalić

PILJAKA

Djeca sjede jedan do drugoga u krugu. U sredinu stave nekoliko kamenčića. Jedno dijete uzme kamenčić i baci ga u zrak, a prvi do njega ga treba uhvatiti jednom rukom. Tko ne uspije uhvatiti kamenčić, ispada iz igre.

Za igru je potrebno nekoliko kamenčića i može ju igrati 5-10 djece, što više to je zabavnije.
O igri mi je pričala moja baka, tako su se igrala djeca u susjedstvu kada je ona bila mala 50-ih godina prošlog stoljeća.

Dorian Žabjačan

SAKRIVAČA

Djed mi je pričao da je najviše volio igrati sakrivača sa prijateljima.
Igru može igrati 3 i više igrača. Jedan igrač broji do 100, a ostali se za to vrijeme sakriju. Kada taj igrač nabroji do 100 onda može krenuti tražiti druge te kada ostane 1 nenađeni igrač on je pobijedio. Pobjednik runde onda traži druge te se tako ide u krug sve dok igra ne dosadi.
Zanimljivo je što ta igra „živi“ i danas.
Za igru nije potrebno ništa kupiti, nego je samo potrebno znati brojati te biti snalažljiv kod sakrivanja.

Lea Hautman 

BACANJE NOVČIĆA DO ZIDA

O igri mi je pričao djed, polovinom 20. stoljeća djeca su se tako igrala ispred kuće.
Za igru nam treba 10 kovanica, bacaju se novčići do zida, i tko baci novčić najbliže zidu pokupi sve novčiće. Može se odrediti koliko puta ćemo bacati i tada vidjeti tko ima najviše novčića. On je pobjednik. Lijepo je što igru mogu igrati i mali i veliki. U nedostatku novčića možemo bacati i kamenčiće ili gumbe. 

Rafael Knežević

VRANANJE

O igri mi je pričao djed koji je kao mali bio vrlo nestašan. Oni su se puno više igrali vani nego današnja djeca.
Vrananje je igra u kojoj bi se okupili dječaci i donijeli manje grane. Stali bi u veći krug i onda bi jedan od njih bacio granu u zrak. Drugi bi ju sa svojim granama pokušali pogoditi. Tko pogodi više puta taj je pobjednik. To može biti i opasno jer ako čekaš da grana niže padne ( kao bi ju lakše pogodio) možeš pogoditi i ozlijediti svog prijatelja.
Moj djed se ne sjeća ozljeda ali ipak…
VI NEMOJTE IGRATI OVU IGRU!

Borna Ač