DPHJ vam predstavlja Stihove Snježane Tramburovski. To je 20. knjižica Profesori pišu, za listopad 2022. Uredila: Sanja Miloloža

Snježana Tramburovski, Stihovi

Snježana Tramburovski rođena je 1976. u Varaždinu u kojemu i danas živi i radi. Završila je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poeziju piše od gimnazijskih dana, no tek zadnjih godina objavljuje u književnim časopisima i književnim portalima. Pjesme je objavljivala u Časopisu Kvaka, Tema, Riječi, Vijenac, Mogućnosti&nbsp;te u separatu Zbornika 8. Gornjogradskog književnog festivala: Apokaliptički mentalitet – virus i eros. Objavljivala je i na portalima:&nbsp;<a href="http://strane.ba/">strane.ba</a>,&nbsp;<a href="http://astronaut.ba/">astronaut.ba</a>,&nbsp; <a href="http://booke.hr/">booke.hr</a>, čovjek-časopis i dr. Sa svojom poezijom nastupila je u Booksi na Učitavanjima i 73. Poeziji u dvorištu s Miroslavom Kirinom i Sanjom Baković . Dobitnica je Književne nagrade „Tea Benčić Rimay“ za rukopisnu zbirku Berba šafrana za 2020. godinu. Radi u Osnovnoj školi Sračinec u Sračincu kao profesorica hrvatskoga jezika.

Prvo biljke Onda kukci Zatim paučina Znaj još Da ljutit će te blato Nakupljeno redovitom kišom (uglavnom nisi računala na njega)

Presadit ćeš puzavce Iz blatnih duplji Primjećuješ život Sada kada si Ovozemaljska

Pitaš me što trebam ili ne parkiram bočno

Ne bih se nikad miješala u tehničke stvari Grešku u strujnom krugu platim majstorima Zamjenu sifona i slavine platim majstorima Čišćenje bojlera platim majstorima Ne upozorim mladu trgovkinju da ne diže slušalicu tijekom transakcije I platim dvostruko

Zatim čekam red u banki jer mi se bljuje od dogovora s e-bankarom Neonsku lampu na poslu prijavim I gutam nervozu svih dana dok se ne zamijeni

kad su me učili strane jezike započinjali bi u svim prilikama bez obzira dolazim li ili odlazim istom prvom lekcijom pozdravljanja s vremenom sam shvatila važnost istih kad su odnosili tijelo lijepe bogatašice iz voiture lits na kolodvor srele smo se u hodniku sat vremena prije nego je ubijena žurila je ljubavniku

bon soir au revoir sasvim prigodno i dostatno u naobrazbi mislila sam da su ljudi u tim jezicima pristojni i organizirani ne usuđuju se zaroniti u pogrešan protokol ljudskih odnosa lekcija jedan pozdravi lekcija dva na ulici lekcija tri na blagajni

lekcija četiri u kafiću bez lekcije ubojstva i sprovodi

dijete je reklo želim biti sretan šćućurilo se i ponudilo ruku: ugraviraj mi sreću uz dlan rekla sam mu da zaroni voda je prvo hladna no kad se odgurneš od kamena začas na to zaboraviš i možeš gdje su svjetla slaba i magle pritišću misli odzvučujući prijatnost pokušaj odijeliti sjenke što se pletu u nasumične dodire jer tvoj svijet digitalnog ne nudi prirodno značenje sjenastih nastojanja

ne rekoh mu, ali pomislih vrijeme vojske je iza nas i na meni je da ti se privijem i podignem te da kročiš sam ne rekoh mu da je njegovo nasljeđe naporna repriza ratnih filmova i disat će mu uniforme za vratom svaki čas konačno šutim sad kad shvaćam da on je na razmeđi očekivanog od njega i onog što je svijet njegovih snovraćanja horizont mu je postao prijelaz jutra prema danu pucanje jajeta i izlazak na travu ili dolazak večeri prepun promjena

U mojoj kući sagovi su mahovinaste slabine i nježno milovano lišće vjetra šuškavca. S pješčanih dina dolaze sretni kukci i nose listove&nbsp; s dunja i šipkova. Dijete sam pod jablanom kojemu su grane dane da podvinutih lakata gradi dom za netopire. U njihovim kosama vještice su pozaspale i nadziru ulaze u zemunice. Mogu se ljuljuškati u prahu. Svijet je usporen. Mahovina i bršljan u svom kasu jure niz&nbsp; drumove. Dohvaćaju na njima razbojnike iz osvete.&nbsp;Zagasiti udar zlatnog praha ispaljen iz zelenog revolvera. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Nedostaje mi potok i hladnoća kao pratnja, tražim obalu da isperem godove. Ovdje se drijemež crnih mačaka plavi i zvončići s njihovih podbradaka najavljuju gibanje. Sad vidim svijet neovisan o mojoj volji i shvaćam svoje pletivo kao sezonsko privijanje. Trag mi je težak dok čini krug nad hirom, ali za mnom ne ostaje uvijanje. Tamnozelenom pokrivam tijelo, tamnozelenom kao završnim fluidom. Trenutak u kojem izmičem rentabilnoj pruzi, trenutak je kojim mijenjam alveole za disanje.

DRUŠTVO PROFESORA HRVATSKOGA JEZIKA

Snježana Tramburovski, S t i h o v i

DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu 20. knjižica za mjesec listopad 2022. Snježana Tramburovski, Stihovi URL https://bit.ly/STramburovski Za izdavača: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža Fotografije: privatna arhiva S. Tramburovski Arhiva DPHJ-a Unos teksta, prilagodba, mrežno oblikovanje, lektura i korektura: Sanja Miloloža ISBN 978-953-8452-09-3 Zagreb, listopada 2022.

Otvorila sam tvoj kofer zelen na rubovima od zatravljenosti onima koji pronalaze lovce na varjaške moći. Iz njega je izašao prah kao suspregnut kaos i blijedom prašinom oslijepio naše dvoglede. Napipala sam staru burmuticu, kariranu košulju, četku za brijanje s metalnom slikom vage, papire natopljene nekim pićem na granici vinjaka ili šerija. Naguralo se nekoliko pari čarapa, dvije knjige o moreplovcu i političkom izazovu, žuta jakna za jedrenje, beretka, šaka oraha sklupčanih u ljuske i traper hlače, izlizane na stražnjici, 

nepokrpane do rupe i rasporenog šava. Zaronila sam udah u tihe odaje. Zvali su me na pregled njuha poslije ove prodaje. Tražili su dušu za kredit na novu kočiju i dva rezervna kočijaša. Dok me provjeravaju, šećeš mi u nosnicama. Tvoje uzde vuku u galop i u skok. Nestaje ton zgusnutog pravnog rječnika. Jurišam kroz prozor pred prestravljenom poslugom. Lice mi je prošarano usjecima alpskih rječica.

Doduše postavljam antivirusne programe svom softveru (To mi je nekako medicinski) Auto ne parkiram bočno jer ga nemam Bicikl servisiram godišnje pa me prepoznaju bivši učenici Ne kuham gulaš jer svi kažu da to rade bolje od mene Rado prepuštam svakome njegovu samouvjerenost

Peglam šifonske plahte Penjem se na prozore Čekam godinu dana na povratak žudnje da ispečem kolač Čekam i žudim razgovor od osam sati u šumi, na vrhu, na livadi, uz more na svim jezicima sa svim dušama koje se mogu tako dugo osjećati sa mnom kao s ugodnim sugovornikom

Strani jezici Filipu Pitaš me trebam li što ili ne parkiram bočno Život je prepiska sezona, moja mila Tvoj varjaški kofer Tamnozelena (dom)

Mogu ne željeti proučiti uputstvo za novi televizor i gledati dva tv-programa Mogu kupiti sve sadnice za svoje dvije ruke i poklanjati ih uokolo Mogu plaćati kave i pive a da ih ne brojim Mogu kupiti haljinu koja me želi Mogu biti cinična a tada se najmanje volim Mogu se radovati vlastitoj patetici

Mogu vas grliti ako ne osjetim da ste zli Okopati vam pola vrta za časak duhovitosti i nježnosti Mogu putovati sa svim strancima ako mi se da vrijeme za šutnju i čitanje Mogu strastveno voljeti i tada ne vjerujem u solo dionicu Jedini reciprocitet kojeg tražim je taj Majstor sam za odlaske s mjesta gdje nedostaje nježnosti I zato valjda ne kuham gulaš i ne parkiram bočno

Život je prepiska sezona, moja mila. Zimu pokloniš ruži, proljeće šumaricama i mimiozi Ljeta ćeš posipati hortenzijama i kalama, A u jesen ćeš doći s lijepim katama Sagnjilit ćeš boju u siječnju Prešanu trulež otkinuti s ruba ruže I nudit ćeš latice šumarica ožujku, A one će se trusiti uz suze campanula Hortenzijama ćeš bojati srpanj Ukopanog ushita prema paleti boja u kojoj hortenzira Ljubičasto, grimizno, purpurno i ružičasto Presijecat ćeš bijelim trubicama kala

U njihovu melodiju unosit ćeš žutu k špinama, krizantemama i dragoljubima Mirisom truleži ustajale vode danas natapaš predvorje kojim prolaziš Ne smeta te kužnost Sunce je u zenitu I prelama se zrak u vrućici Pauci se slažu u dvored Naučila si i redoslijed kojom se tvari mijenjaju Sada si opet žena i održavaš svježinu humaka

jezici su organizirana divizija kad ih ne poznate guraju se i mole da ih konačno svladate kako bi se njihova vizija prelamala što prije u zapletenu figuru i isijavala od značenja kod mene to presporo dolazi padnem u hijat nekih rečenica i nema me danima gubim se samo prolazim a lekcije idu i sad smo u kinu u knjižnici kojim rječnikom da o zatvorima govorim

sad vidim da su se saželi u lekciji jedan ne sviđa mi se tako uranjati u jezike ja bih više divljala u njima ko surferi po pučini brstila valove riječi prskala značenja i propadala duboko u vodu sad vidim razlog nisam naučila sambu ni foxtrot a jezici su u amfiteatru odabiru plesače

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.