Petar II Petrović Njegoš
Bubamarci učiteljice Dude
Loading...
13. novembar - Njegošev dancrnogorski praznik kulture
Loading...
Loading...
LIČNA KARTA: Ime i prezime: Petar II Petrović Njegoš
Datum rođenja : 13. novembar 1813.
MJesto rođenja: Njeguši, Cetinje, Crna Gora
Datum smrti: 31. oktobar 1851.
Mjesto smrti: Cetinje, Država Crna Gora
Zanimanje: Vladar, vladika, pjesnik, filozof
Loading...
Rade Tomov je rođen 13. novembra 1813. Školovanje je započeo u manastiru Savina kod učitelja Sime Milutinovića Sarajlije. Na vladarski tron Crne Gore stupio je nakon smrti Petra I kao sedamnaestogodišnjak, a za mitropolita je hirotonisan 1833. u Rusiji.
Na početku vladavine ukinuo je guvernadurstvo i učvrstio organe državne vlasti – Senat, Gvardiju i perjanike. Uveo je poreske klase, kako bi osigurao prihode za državnu kasu.
Podigao je vladičansku kuću Biljardu.
Na početku vladavine ukinuo je guvernadurstvo i učvrstio organe državne vlasti – Senat, Gvardiju i perjanike. Uveo je poreske klase, kako bi osigurao prihode za državnu kasu.
Podigao je vladičansku kuću Biljardu.
U Mlecima je nabavio ćiriličnu štampariju, a 1834. osnovao je prvu svjetovnu školu u Crnoj Gori.
Na vojno-političkom planu nastojao je, više diplomatskim putem, nego oružjem, da očuva mir i teritorijalnu cjelovitost Crne Gore.
Petar II Petrović Njegoš najznačajnija je ličnost u istoriji crnogorske kulture i književnosti.
Njegova najpoznatija djela su „Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“, „Lažni car Šćepan Mali“.
Umro je 1851.
Na vojno-političkom planu nastojao je, više diplomatskim putem, nego oružjem, da očuva mir i teritorijalnu cjelovitost Crne Gore.
Petar II Petrović Njegoš najznačajnija je ličnost u istoriji crnogorske kulture i književnosti.
Njegova najpoznatija djela su „Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“, „Lažni car Šćepan Mali“.
Umro je 1851.
MAUZOLEJ NA LOVĆENU
Na samom Jezerskom vrhu (1660 m) po želji Petra II Petrovica Njegoša, podignuta je kapelica još za njegovog života. Amanet da u njoj i počiva ispunio je knjaz Danilo, iznijevši sa najviđenijim Crnogorcima njegove posmrtne ostatke na vrh, u carstvo munja. Ali, nisu samo munje remetile vladici vječni san. Jezerski vrh bio je meta prvo Turaka, a potom Austrijanaca, koji su 1916. kapelicu sravnili sa zemljom. Podignuta je nova, 1925, ali se rodila ideja o gradnji monumentalnijeg spomenika, po projektu vajara Ivana Meštrovica.
Mauzolej je otvoren 1974. godine.
Jedno jutro, čuo se glas i poklič ispod jezerskog vrha:
"Đe je Rade Tomov? Neka odma ide na Cetinje; zove ga gospodar!" - mladi Rade prebaci vunenu struku preko ramena i spusti se veselo niz Lovćenske strmine pod Orlov Krš.
Pred manastir, naslonjen na svoju srebrnu štaku, visok, skroman i suh, stajao je starac u crnim dugačkim haljinama. Njegova duga brada i kosa nijesu se razlikovale od bijele svile; koža na rukama i licu bila je žuta kao voskom pomazana, oko njega stajali su oružani Crnogorci! - to je bio Vladika i gospodar Crne Gore Petar I (Sveti Petar) - svetac koji još hodi po zemlji - zboraše se tada..
"Đe je Rade Tomov? Neka odma ide na Cetinje; zove ga gospodar!" - mladi Rade prebaci vunenu struku preko ramena i spusti se veselo niz Lovćenske strmine pod Orlov Krš.
Pred manastir, naslonjen na svoju srebrnu štaku, visok, skroman i suh, stajao je starac u crnim dugačkim haljinama. Njegova duga brada i kosa nijesu se razlikovale od bijele svile; koža na rukama i licu bila je žuta kao voskom pomazana, oko njega stajali su oružani Crnogorci! - to je bio Vladika i gospodar Crne Gore Petar I (Sveti Petar) - svetac koji još hodi po zemlji - zboraše se tada..
