Virtualni dan škole OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec

Watercolor texture 1

Jesenje suze Ona hoda. Samo još ulične svjetiljke svijetle. Napokon je slobodna, suza joj klizi niz blijedo lice, Jesenje pak suze iz oblaka liju, Šume, spuštaju se, smiju, Kao tihi orkestar sviraju. Ona ih promatra, kišobran otvara, U ritmu lagano korača. Neizvjesnost, čežnja, tišina... Glazba je sve jača… šušti, lupa, udara. Ona trči, zatvara oči i s kapima se sudara. Plaha, promrzla i uplašena, drhtavim hodom svoj put nastavlja. Kiša još uvijek sreću i tugu ne rastavlja. Lina Gal Geček, 7. c (Izražavanje pjesničkim slikama)

Bicikl Ponosan bicikl stoji u rosnoj travi drži cvijeće. Ivica Pintarić, 5. c (Haiku)

Moja škola, Ema Videc, 8. d

Nastava na daljinu Anja Lančić, 8. a

Izrada Kahoot kviza, Sara Kelemen, 7. b

Nastava na daljinu, Una Habek, 8. a

Intelektualno vlasništvo na internetu, Lovro Maček, 8. a

Hrvatsko zagorje, Sara Kelemen, 7. b

Moj zavičaj, Luka Gladović, 6. b

Ivanec, Marino Bruža Habek, 7. c

Kako izraditi listu najboljih pjesama na Rate Your Music web stranici - tutorial Lina Gal Geček, 7. c

Virtualni Dan škole urednica: Draženka Stančić autorica izložbe likovnih radova: Martina Gregur Županić tekstovi i ilustracije, digitalni radovi: učenici i učitelji grafička priprema: Draženka Stančić nakladnik: OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec za nakladnika: Damir Jagić Ivanec, 29. svibnja 2020.

Online Deutschunterricht

Der Film Online Deutschunterricht, DOD

Izložbe likovnih radova - Martina Gregur-Županić

Likovni radovi učenika 1. - 4. razreda

Likovni radovi učenika 5. - 8. razreda

Osmaši filmaši

Mein Steckbrief, Klara Klampfl, 5. a

Barok, Luka Njegovec, 6. s

Reformacija i katolička obnova, Domagoj Marković, 6. c

Pitalice Tko sam ja, 6. razredi

Prehrambeni alergeni, Anja Lančić, 8. a

Hrvatski jezik i INA - Valentina Posavec-Kovač

Radovi 8.s2 i mladih pjesnika PŠ Salinovec

Poruke nade 7. r

Instant vrećice za hlađenje i grijanje, Sara Kelemen, 7. b

Djevojčica u proljetnoj haljini

Proljeće Prolazim vrtom, miriše povrće. Rano je. Otvaram sluh i slušam pjev ptica, Ljepota krajolika oduzima mi dah. Evo, kušam ga kao najbolju hranu, Ćelava trava poprima novi oblik. Entuzijazam raste u meni. Petar Bračevac, 5. b

Jaglac Jedva sam dočekala miris proljeća! Adrenalin se u meni probudio. Gledam žute, mekane latice jaglaca. Leptirić je sletio na omiljeni žuti cvijet, A ja ga želim uloviti. Cvrkuću lastavice na žici. Marta Mesec, 5. b

Kiša Debele kišne kapi padaju iz olovno sivih oblaka I poput kugli udaraju u suhu i žednu zemlju. Padaju jedna za drugom sve jače i jače Sve je glasniji huk vjetra što ih nosi kroz zrak. Nošene tako, udaraju u moj prozor Kroz koji gledam u daljinu i ne vidim im kraja. Tap-tap, tap-tap, tap-tap Zvuk me polako uspavljuje i odvodi me u san U kojem su svi dani kao pjesma. Vito Škorak, 7. b

Priča o vodi, Linda Šoštarek, 5. d

Kretanje, Hana Golub, 7. d

Viber rođendani u 1b.pdf

Lea Jagetić, 4. d Ruben Brezovec, 4. c

Mia Martinko, 4. c Melani Mudri, 4. b

Marta Šenjuk, 4. a Lana Habek, 4. a Jana Kolačko, 4. a Mona Rogina, 4. a

Život Pod magijom zvijezde padalice, pod njezinim činima ja ću i dalje tražiti sebe. U bojama kojima život oboji ovu moju bajku. Neću se plašiti onog što se&nbsp;može desiti. Jurim u snove kao i sva moja braća i sestre. Čujem glas koji mi govori: “Nastavi dalje, tamo ima mjesta za nas; idi kamo šaputanje te pošalje, idi tamo gdje ne postoji kraj!“ Iva Smoljo, 7.d

&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ljubomorna trojka&nbsp; Jedna kuća bila je dom Glorie, Rockya i Bocka. Prvi je došao Rocky, on je isprva bio usamljen i tužan. Svako je jutro sam morao usisavati kuću i nije imao s kime pričati. Rocky je pravi frajer, bijele je boje i puni se na elegantnom prozirnom pladnju. Svi su bili jako pažljivi prema njemu, ali je onda jednog dana u kuću stigao i Bocko. Gospođica Ana ga je dobila za rođendan, odmah ga je stavila na policu i pažljivo ga zalila. Rocky je bio ljubomoran. Odmah se zamislio i u sebi rekao: „Od sada sam ja glavni ovdje!“ Bocko je prvih par tjedana bio u centru pažnje i svi su morali paziti na njega. Jednog dana su ga djeca slučajno bacila na pod i naravno da se razbio. Znate li tko je to morao usisati ? Naravno, Rocky. Nije bio nimalo sretan, ali je ipak posisao sve s poda. Obitelj je imala i jedan aparat za kavu, zvao se Vilma. Kuhao je jako kiselu i gorku kavu pa su se jednog dana odlučili za promjenu. U dućanu je bilo jako puno aparata i svi su htjeli otići s njima doma. Najglasniji su bili: Zlatko, Rina, Biserka, Francek i Gloria. Odlučili su se za Gloriu jer je bila najveća i najljepša. Ona je bila presretna. Sada je ona bila glavna i svi ju vole - kuha najfiniju kavu. Za Bocka se nitko više ne brine, on je samo kaktus. Njega ne treba ni zalijevati često, ni presađivati, ni išta drugo. Tako je bar on mislio. Jednog jutra je rekao Rockyu: „Pogledaj, čak sam i komarca ulovio, pa ni to nisu primijetili“. Rocky mu odgovori: „ A ja koji svaki dan usisavam pod? Niti da mi tko zahvali, i mislim da svaki dan sve manje to i primjećuju“. Taj razgovor čula je Gloria i nadovezala se: „Dečki, nema potrebe za svađom. Nisam došla uzrokovati nemir. Želim da se svi slažemo. Ja ću nastaviti kuhati najfiniju kavu. Rocky, ti nastavi svako jutro usisavati da kuća blista, a ti Bocko i dalje budi najljepši kaktus u ovoj kući. Svaki od nas je na neki način poseban, ima jedinstvenu ulogu i nitko ga drugi ne može zamijeniti.“ Od tog dana svi su živjeli zajedno, sretno i veselo. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Eva Cvek, 6. c

Male ruke o velkoj gori - digitalni katalog - Ana Škriljevečki

Igra asocijacija, Lovro Glavica, 6. a

Nakon osam godina Što reći i&nbsp;kako izraziti svoje osjećaje sada, kad se prisjećam kako sam kao sedmogodišnji razigrani dječak prvi put sjeo u školsku klupu, u svojoj najljepšoj školi, koja mi je postala drugi dom, koji sada napuštam, dom koji odlazi u povijest, ispisanu zlatnim nalivperom u mojoj knjizi života? Htio bih sve to kazati riječima, ali ne znam otkud bih počeo. Kako pokazati zahvalnost onima koji su me neprestano pomagali u ovom najljepšem životnom dobu, onima koji su bili i potpora i prijatelji? A znanje, koje sam&nbsp;pritom stekao, sad mi više nisu samo napamet naučene formule i definicije, koje sam trebao poznavati. Ono sada, dok gledam svoje promjene u proteklom vremenu, dobiva drukčije značenje. Pomaže mi da budem zreliji, odgovorniji i&nbsp;spremniji u svim prilikama sebe dijeliti drugima. Sada znam da čovjek, osvajajući prva mjesta i primajući samo pohvale od drugih,&nbsp;postaje sebičan i ohol. Znanje je bogatstvo, ali&nbsp;kakvoga ima smisla ako ga čovjek čuva samo za sebe? Ono dobiva svoju puninu ako ga čovjek dijeli s drugima, ako pokazuje ljubav i dobrotu prema drugomu, vrlinu koju sam stekao u ovoj školi. To bogatstvo, znam, neću čuvati kao dar zamotan u ukrasni papir. Razmišljajući&nbsp;o životnom&nbsp;putu, na kojem činim&nbsp;jedan velik korak, zastajem i nadahnuće vidim u pjesmi G. Krkleca Srebrna cesta. Cesta je to na kojoj ima sporednih ulica, krivulja i oluja, a pjesnik kaže: „ Izađi, idi…! Srebrn plašt će pasti dalekom cestom kud te srce vodi!“ Tužan što napuštam svoj drugi dom, što se opraštam od dragih ljudi i prijatelja, krećem u novi život, zasigurno bogatiji. Ne, ne tugujem previše, no dašak je tuge prisutan u srcu.&nbsp;Nadam se da ću svojom srebrnom cestom stići do one zlatne. &nbsp;(iz školske zadaće) Lovro Maček, 8. a

Kviz o Ivani Brlić-Mažuranić, Luka Gladović, 6. b

Critically Endangered Animal - Marino Bruža Habek, 7. c

Riječ ravnatelja Dragi učenici, učitelji, zaposlenici, poštovani roditelji, dobro došli na virtualnu proslavu Dana škole! U uvjetima ove nove stvarnosti mnoge su se stvari promijenile, nešto što nam je nekad bilo normalno, sada je ograničeno, naučili smo živjeti drugačije i cijeniti male stvari u životu. Male stvari kao što je slobodno kretanje, zagrljaj dragog prijatelja ili dječji smijeh na školskim hodnicima. Toliko nam je dugo nedostajao taj zvuk, ali svi se nadamo da će uskoro doći dan kada će se svi naši učenici vratiti u školske klupe. U međuvremenu, učitelji, učenici i roditelji dali su sve od sebe da nastava i školske aktivnosti teku što je više moguće normalnim tijekom. Naučili smo mnoge nove stvari, svi mi zajedno, naviknuli se na nove načine komuniciranja, iako i dalje nedostajemo jedni drugima u neposrednom kontaktu. Tako je i ovogodišnja proslava Dana škole organizirana u drugačijem okružju, virtualno. Umjesto dječjih recitacija, pjesme i glume, pripremili smo malo drugačiju proslavu prilagođenu ovoj izmijenjenoj stvarnosti. Marljivost, trud i kreativnost svih vas, učenika i učitelja, do punog su izražaja došli i tijekom prethodna dva mjeseca nastave na daljinu. Dio radova nastalih kod kuće, kao dar našoj školi za rođendan, predstavljamo vam na stranicama koje slijede. Uživajte u njima i sretan nam rođendan naše škole! Vaš ravnatelj Ivanec, 29. svibnja 2020.

Europa i Korona, Patricija Friščić, 7. a

Watercolor texture 3

OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec

NASTAVA NA DALJINU - 8. s2

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.