Povodom 100 godina života i djela Vesne Parun učenici OŠ Ljudevita Modeca, Križevci napravili su radove inspirirane djelima ove velike književnice.

Vesna Parun

Proljeće dolazi iz modrog prostora Proljeće dolazi iz modrog prostora ogrnuto nježnom lepršavom svilom. Kuće ga dočekuju svojim sivilom, prozori ga bodu blještavom iglom . Ulice ga progone. Sviklo na mraz ono se pripija uz rebra drveća. Sunce u rukama ne nosi ništa. A sve su vaze odjednom pune cvijeća.

Čežnja Danas ću ti dati, kada veče padne, u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća, u čistoti duše moje, nekad jadne, čitavu bujicu proljetnog cvijeća... U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje srce, sumrak stvoren da se dugo sanja. Na oknima svijetlim zablještat će boje, u taj svježi trenut prvog saznanja... Sve će biti ljepše, sve draže i više, noć koja se spušta, svijet što mirno spava, dugo, mrtvo polje na kome miriše kržljava i rijetka na busenju trava... I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami... Proliće se tada, kao bujne kiše, stidljivi šapat u blaženoj tami, i riječi iz kojih proljeće miriše...

Put što ga misao napravi od pukog realiteta do pjesme, skladbe, ili slike, zove se umjetnost. (V. P. 2009.) (Ilustracije pjesama po odabiru učenika.)

Vesna Parun - u riječi i slici (radovi učenika 8. c razreda OŠ Ljudevita Modeca, Križevci)

Učenici 8. c razreda OŠ Ljudevita Modeca, Križevci Sara Pičak Gabriela Ljatifi Eva Hodić Leo Majhen Petar Dudek Luka Pavičić Tomislav Puškar Ksenija Bukovčan Luka Lacković Sunčica Habdija Marko Krog Antea Lobrović Dorijan Žganec Petar Crnčić Učiteljica: Ana Andrić Fotografije: internet Pjesme i citati: Vesna Parun

Večernja zvijezda Nisko na nebu večernja zvijezda sja. Još žamor ljeta u dolini traje. Noć je, a mi idemo pustim krajem žar prolaznosti obasjava naš put. Kako je šutljivo more u daljini! Beskrajnost njegova je samotna. Tu blizu negdje u travama pognutim glas zrikavca tužit ne prestaje. Noć je, a mi idemo golim krajem. Mladost naša zalazi za planinu. Gasne zvijezda. Planina rastuć sja. U tišini nestaje naš put.

Što znam o Vesni Parun i njezinom radu?

Draga Vesna Parun.... (Pisma učenika Vesni Parun.)

Stablo Rekao si: budi stablo. I bijah stablo. Rekao si: budi plaha. I neusudih se zatreperiti lišćem. Rekao si: budi vjerna I ja čekah. Onda si ušutio. A stablo je još tu. I ne usudi se zatreperiti lišćem.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne Ako tražiš put u moju dušu odvedi me moru olujnom. Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj kao razvaljen hram; moju mladost smokvama ograđenu visoravan. Moja bedra: drevnu tužaljku radi koje poganski bogovi kleče na koljenima. Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne. Zemlja i mjesec postaju moje tijelo. Ljubav presađuje moje misli u vrtove vječnosti.

Dom na cesti Ležah u prašini kraj ceste. Niti vidjeh njegovo lice niti on vidje lice moje. Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav. Niti vidjeh njegove ruke niti on vidje ruke moje. Istok postade kao limun zelen. Zbog ptice jedne otvorih oči. Tada doznah koga sam ljubila čitav život. Tada on dozna kome je ruke grlio uboge.

Ja tjeram krdo riječi... (Obrnuta poezija na predlošku pjesama Vesne Parun.)