„Pjesnici su čuđenje u svijetu“ i „njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari“, davno je zapisao Antun Branko Šimić.
Tragom Šimićeva doživljaja pjesnika – tragača poezije u svijetu koji nas okružuje, te tehnike „blackout poezije“ – metode stvaralaštva kojom se postojećem tekstu udahnjuje nov život izdvajanjem i povezivanjem određenih, a zatamnjivanjem suvišnih riječi, nastala je ova mala zbirka.
Grupa učenika 7. razreda, pod motom ovogodišnjeg Mjeseca knjige Razlistaj se!, donosi vam razlistali spoj kolaža, likovnosti i pjesništva pronađenog u tajanstvenoj šumi riječi.

TRAGAČI POEZIJE:
Pierina Bogdanović (7.e), Vita Česko (7.e), Ema Hanza (7.e), Martina Lončar (7.e), Iginia Ana Vojvoda (7.e), Karla Vuletić (7.e), Pjero Vuletić (7.e)

SVIJETLILE IM PUT:
Maja Bezina, nastavnica Hrvatskog jezika i Martina Skvrce, šk. knjižničarka

Tramvajska kola
pusta kao zakleta.
Nema ljudskog stvora.
Urlajući svojim glasom
plaše golubove
i cvijeće.

Loading...

Mršava,
suha i
žuta lica.
On u sebi osjeti čudnu želju
da ih nekud povede.
U toplu dušu.
S radošću.
Oči im velike,
začuđene,
prestrašene.
Iz predgrađa tramvaj juri
sve glasnije.
Ne!

Loading...

Sunce žarko ljubim,
sunce žarko.
Vidio toliko i toliko puta!
Sunce žarko
ljubim
još više!

Nije se dala.
Kakogod nestane.
U gori,
na zemlji.
Ljubav pri duši zadavit će je.
U očima plam.
Čuvaj se.
Tko si, ne govori.

Zavijao je:
voli.
Tako i treba biti.
Razmišljao je
dugo.
Nesretan je.
Bojao se
da će se zlo dogoditi.