Školski časopis Padobran

Padobran

Školski list
OŠ Fausta Vrančića
1. broj

SADRŽAJ:

HOMO VOLANS
Uvodna riječ
Razgovor s Faustom Vrančićem

MALO O ŠKOLI
Einsteinova „teorija obrazovanja“
Online nastava
Kako bih promijenio školski sustav

DOBRA PRILIKA
Franko Floigl – glumac iz naših redova
Lucija Zmijanović – Ja se ne bojim!

PUTOVANJA POGUBNA ZA PREDRASUDE
Moje putovanje u Izrael
Putovanje na otok iz snova

NESVAKIDAŠNJA ZANIMANJA
Slikarica – Lana Martinović-Čala
Podvodni arheolog i restaurator – Dalibor Martinović

NATJECANJA I PROJEKTI
Uspjeli smo

ČITAJMO I PIŠIMO!
Život na daljinu

ŠALA NA STRANI
Vicevi

UVODNA RIJEČ

Pred nama se nalazi prvi broj Padobrana, našeg školskog lista.
Nije teško zaključiti zašto smo svoj list nazvali Padobranom! Prije svega, željeli smo istaknuti povezanost s Faustom Vrančićem čije ime naša škola nosi ponosno. Faustov nacrt padobrana, Homo volans , preteča je današnjeg padobrana. Leteći čovjek, leteće jedinice, padobranci i padobrani…sve su to riječi čije značenje prenosimo na razne situacije našega odrastanja.
Ponekad u školu dolazimo baš kao padobranci.
Ponekad letimo…
I dok tako letimo, da grubo i opasno ne sletimo… Faust je osmislio padobran. A, kako rječnik kaže, oblikovan je da smanji brzinu padanja i tako čovjeka sigurno spusti na tlo.
Dragi faustovci, pripremili smo Padobran, have a safe flight!

Uredništvo

Novinarska grupa

HOMO VOLANS

RAZGOVOR S FAUSTOM VRANČIĆEM

Tijekom svog odrastanja na otoku Prviću, često sam se susretala s raznim pričama obljetnicama vezanim uz Fausta Vrančića čije slavno ime nosi i naša škola. Zamislila sam sve što bih ga voljela pitati da smo suvremenici, a na temelju svega što znam o njemu, napisala sam njegove zamišljene odgovore. Pa, evo nam mog intervjua iz mašte!

Ž: Poštovani gospodine Fauste Vrančiću, drago mi je što imam priliku intervjuirati Vas i moram Vam priznati da mi je velika čast što ste odvojili svoje vrijeme da mi pomognete.
F: Nema na čemu, drago dijete, meni je drago što ti mogu pomoći.
Ž: Za početak, voljela bih Vam reći da sam ponosna učenica škole koja nosi Vaše ime. Što mislite o tome? Budi li u Vama to posebne osjećaje?
F: Vjeruj mi da sam odmalena volio učiti. Škola je baš poput knjiga, za mene bila dragocjeni izvor novih znanja o svemu što se nalazi oko mene. Čitajući, osjećao sam kao da mi se krila šire. Iako mi je drago što tvoja škola nosi moje ime, želio bih i tebi poručiti da se uvijek trudiš u životu i da od sebe uvijek daješ najviše što možeš jer tako rasteš. A tko zna, možda jednom neka škola bude nosila i tvoje ime.
Ž: Dragi Fauste, kakvo je bilo Vaše djetinjstvo?
F: Rođen sam 1. siječnja 1551. godine u Šibeniku (ako nisi znala, moja rodna kuća se nalazi u blizini tvoje škole) i odmalena sam postao istinski zaljubljen u svoj dom tako da sam još kao dijete čvrsto odlučio ostati ponosan na svoju domovinu, obitelj, prijatelje i dom. Kako sam ti ranije rekao, učenje mi je bilo pravo zadovoljstvo. Nisam bio poput ostale djece usmjeren samo na igru. Iako mi je bilo lijepo provesti neko vrijeme u igri, ipak sam više volio otkrivati tajne zapisane na stranicama knjiga. To su primijetili moji prečasni roditelji, Mihovil i Katarina, kao i moj poštovani stric Antun i shvatili su da bi za mene bilo dobro, u svrhu nastavka obrazovanja, otići k stricu u grad Požun, današnju Bratislavu, jer su tamo bile bolje mogućnosti obrazovanja. Nakon završetka škole u Požunu, otišao sam studirati pravo i filozofiju u Padovu.

HOMO VOLANS

Ž: Jeste li imali hobije? Što Vas je još zanimalo osim učenja?
F: Moj hobi bila je glazba. Jako sam volio glazbu i čak sam želio svirati. I tako sam jednom zgodom, za vrijeme boravka u Padovi, napisao pismo prečasnom stricu Antunu o toj želji, na što mi je odgovorio pismom da je glazba divna i jedinstvena, kako je primijetio moju sklonost umjetnosti, ali da će mi više vrata u životu otvoriti pravo i filozofija. Stoga sam razmislio o stričevim riječima i shvatio da mi glazba uvijek može ostati posebna ljubav, ali sam odlučio svu pažnju usmjeriti na studij koji sam uspješno završio.
Ž: Danas ste poznati u cijelom svijetu po svojim izumima, kako se u Vama probudila želja za stvaranjem nečeg novog?
F: Studij u Padovi sam završio 1572. godine, a nekoliko godina poslije sam postao članom hrvatske Bratovštine svetog Jeronima u Rimu i tako sam imao prilile družiti se s brojnim uglednicima. Dobro se sjećam 1581. godine, tada sam imenovan tajnikom rimsko- njemačkog cara i ugarsko-hrvatskog i češkog kralja Rudolfa II. Boraveći na njegovu dvoru, upoznao sam cijenjene znanstvenike i umjetnike, od proučavatelja zvijezda do slikara koji su djelovali po Europi. Također sam imao pristup dvorskoj knjižnici i mogao sam proučavati djela slavnih znanstvenika. Promatrajući mehanizme u knjigama i pričajući sa znanstvenicima, u meni se budila želja da pokušam osmisliti nešto što će pomoći pučanstvu. Vidiš, drago dijete, najljepše je kada možeš svojim trudom pomoći nekome. Tu je najveća snaga svakog bića.
Ž: Imali ste mnoštvo izuma i pisali ste o njima u knjizi Novi strojevi. Biste li mi opisali tu knjigu i istaknuli neke od izuma?
F: Knjiga Machinae Novae ili Novi strojevi zbirka je mojih 56 različitih izuma prikazanih na 49 bakroreza, među kojima se mogu pronaći mlinovi, mostovi, načini skupljanja žita, opisuje se kako najlakše prijeći rijeku, kako mirnije putovati, kako se spustiti s velike visine i mnoštvo drugih.
Svojim sam izumima želio svakodnevne poslove pučanstvu učiniti što jednostavnijima. Recimo, osmislio sam vinsku prešu koja radi na način da se u drveni sanduk stavi grožđe, pomoću koloturnika se teret spušta na grožđe i gnječi ga, što uvelike čovjeku olakšava rad.

Nadalje, osmislio sam i odijelo koje čovjek navuče kada želi prijeći rijeku, a da se njegova odjeća ne vlaži. Od mostova bih istaknuo željezni most - prvi lančani most, zatim most na jednom užetu, danas poznatiji kao žičara kojeg pokreće čovjek pomoću koloturnika, nadalje most od zvonovine, danas poznatije kao bronce, što je prvi metalni most ikada predstavljen svijetu. Osmislio sam i razne mlinove, sve u nadi da ljudi mogu birati koji im najviše odgovara s obzirom na mjesto gdje žive. Od mlinova imam mlin s kvadratnim jedrima, pokretan snagom vjetra, mlin s trokutastim jedrima, mlin u morskom tjesnacu kojeg pokreću plima i oseka, magareći mlin kojeg pokreću magarčići, prešu ili muljalo za ulje... Osmislio sam i način kako bi čovjek najsigurnije mogao sletjeti s velike visine. Taj sam izum nazvao Leteći čovjek, a vi ga danas zovete padobran. U povjerenju ću ti priznati, mislim da sam najpoznatiji upravo po tom izumu, iako ih imam još mnogo.

HOMO VOLANS

Ž: Kako to da ste među svoje izume prikazali i šibensku katedralu svetog Jakova?
F: Hvala na tom pitanju. Kako sam napisao u Novim strojevima, katedrala nije mojih ruku djelo, ali sam je htio prikazati svijetu kao ukras svoje domovine. Ponosan sam što pripadam jednom divnom gradu kao što je Šibenik, zato sam na naslovnu stranicu Novih strojeva odlučio prikazati portal svojstven šibenskim crkvama, potpisao sam se kao Favsti Verantii siceni (siceni bi značilo Šibenčanin) i uvrstio sam katedralu među svoje izume. Ti si, drago dijete, još jako mlada, ali upamti da ne smiješ zaboraviti svoj dom, svoju obitelj i uvijek moraš voljeti bližnje i dragoga Boga.
Ž: Tako ste mi divne riječi uputili. A znam da ste napisali i Rječnik?
F: 1595. godine sam napisao Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe- latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog (hrvatskog) i mađarskog i to je prvi tiskani rječnik hrvatskog i mađarskog jezika. U njemu se nalazi popis hrvatskih riječi koje se koriste u mađarskom jeziku, kao i molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Vjerovanje, napisane na svih 5 jezika.
Ž: Jesu li to jedine dvije knjige koje ste napisali?
F: Ne, napisao sam još nekoliko knjiga, poput Život nikoliko izabranih divic, Kršćansku etiku, Povijest Dalmacije, Povijest Ilirika, Slaveni ili Sarmati. Pisao sam čak i pjesme.

Ž: Vi, Fauste, imate zbilja predivne priče o uspjehu. A jeste li se ikada zaljubili?
F: Drago dijete, ne samo da sam se zaljubio, ja sam iskrenim i čistim srcem ljubio svoju voljenu Mariju Zarensis s kojom sam se oženio 1578.godine. Podarila mi je dvoje predivne djece, sina i kćer. Ali nažalost, supruga mi je preminula i sam sam se brinuo o djeci. Nadam se da me s nebesa gledala i bila ponosna na nas troje. Nakon smrti moje supruge, odlučio sam se zarediti i postati svećenikom jer nakon nje nisam mogao voljeti drugu ženu pa sam odlučio, nakon što sam napustio posao tajnika na dvoru kralja i cara Rudolfa II., život posvetiti dragom i milosrdnom Bogu i zarediti se, pristupio sam redu barnabita.
Ž: Dragi Fauste, vjerovali ili ne, Vi i ja imamo nešto zajedničko. Oboje volimo otok Prvić.
F: Na otoku Prviću, u Šepurinama se nalazi naš obiteljski ljetnikovac, a moja je oporučna želja da budem pokopan na otoku, među skromnim ljudima koji žive od svoga rada, vole Boga, život, odlaze na more, rade u polju i dobri su. Tamo ću sigurno mirno snivati svoje snove i sanjati o nekim novim izumima. Za kraj bih ti volio nešto reći - ostani tako dobro dijete, uči i budi skromna. Ne dopusti da te zabljesne lažni sjaj svijeta, već uvijek idi pravim putem kroz život. Neka te dragi Bog čuva.
Ž: Jedino što Vam mogu je zahvaliti Vam iz dubine srca što ste pristali na ovaj razgovor. Oplemenili ste moju dušu i sada ću još ponosnije izgovarati ime svoje škole i još ponosnije kročiti Šibenikom i našim otokom. Tko zna, možda dobijem ideju kako pomoći cijelom svijetu...

Željka Mišurac , 8.a

HOMO VOLANS