Školski časopis Padobran

SADRŽAJ:

HOMO VOLANS
Uvodna riječ
Razgovor s Faustom Vrančićem

MALO O ŠKOLI
Einsteinova „teorija obrazovanja“
Online nastava
Kako bih promijenio školski sustav

DOBRA PRILIKA
Franko Floigl – glumac iz naših redova
Lucija Zmijanović – Ja se ne bojim!

PUTOVANJA POGUBNA ZA PREDRASUDE
Moje putovanje u Izrael
Putovanje na otok iz snova

NESVAKIDAŠNJA ZANIMANJA
Slikarica – Lana Martinović-Čala
Podvodni arheolog i restaurator – Dalibor Martinović

NATJECANJA I PROJEKTI
Uspjeli smo

ČITAJMO I PIŠIMO!
Život na daljinu

ŠALA NA STRANI
Vicevi

UVODNA RIJEČ

Pred nama se nalazi prvi broj Padobrana, našeg školskog lista.
Nije teško zaključiti zašto smo svoj list nazvali Padobranom! Prije svega, željeli smo istaknuti povezanost s Faustom Vrančićem čije ime naša škola nosi ponosno. Faustov nacrt padobrana, Homo volans , preteča je današnjeg padobrana. Leteći čovjek, leteće jedinice, padobranci i padobrani…sve su to riječi čije značenje prenosimo na razne situacije našega odrastanja.
Ponekad u školu dolazimo baš kao padobranci.
Ponekad letimo…
I dok tako letimo, da grubo i opasno ne sletimo… Faust je osmislio padobran. A, kako rječnik kaže, oblikovan je da smanji brzinu padanja i tako čovjeka sigurno spusti na tlo.
Dragi faustovci, pripremili smo Padobran, have a safe flight!

Uredništvo

Novinarska grupa

HOMO VOLANS

RAZGOVOR S FAUSTOM VRANČIĆEM

Tijekom svog odrastanja na otoku Prviću, često sam se susretala s raznim pričama obljetnicama vezanim uz Fausta Vrančića čije slavno ime nosi i naša škola. Zamislila sam sve što bih ga voljela pitati da smo suvremenici, a na temelju svega što znam o njemu, napisala sam njegove zamišljene odgovore. Pa, evo nam mog intervjua iz mašte!

Ž: Poštovani gospodine Fauste Vrančiću, drago mi je što imam priliku intervjuirati Vas i moram Vam priznati da mi je velika čast što ste odvojili svoje vrijeme da mi pomognete.
F: Nema na čemu, drago dijete, meni je drago što ti mogu pomoći.
Ž: Za početak, voljela bih Vam reći da sam ponosna učenica škole koja nosi Vaše ime. Što mislite o tome? Budi li u Vama to posebne osjećaje?
F: Vjeruj mi da sam odmalena volio učiti. Škola je baš poput knjiga, za mene bila dragocjeni izvor novih znanja o svemu što se nalazi oko mene. Čitajući, osjećao sam kao da mi se krila šire. Iako mi je drago što tvoja škola nosi moje ime, želio bih i tebi poručiti da se uvijek trudiš u životu i da od sebe uvijek daješ najviše što možeš jer tako rasteš. A tko zna, možda jednom neka škola bude nosila i tvoje ime.
Ž: Dragi Fauste, kakvo je bilo Vaše djetinjstvo?
F: Rođen sam 1. siječnja 1551. godine u Šibeniku (ako nisi znala, moja rodna kuća se nalazi u blizini tvoje škole) i odmalena sam postao istinski zaljubljen u svoj dom tako da sam još kao dijete čvrsto odlučio ostati ponosan na svoju domovinu, obitelj, prijatelje i dom. Kako sam ti ranije rekao, učenje mi je bilo pravo zadovoljstvo. Nisam bio poput ostale djece usmjeren samo na igru. Iako mi je bilo lijepo provesti neko vrijeme u igri, ipak sam više volio otkrivati tajne zapisane na stranicama knjiga. To su primijetili moji prečasni roditelji, Mihovil i Katarina, kao i moj poštovani stric Antun i shvatili su da bi za mene bilo dobro, u svrhu nastavka obrazovanja, otići k stricu u grad Požun, današnju Bratislavu, jer su tamo bile bolje mogućnosti obrazovanja. Nakon završetka škole u Požunu, otišao sam studirati pravo i filozofiju u Padovu.

HOMO VOLANS

Ž: Jeste li imali hobije? Što Vas je još zanimalo osim učenja?
F: Moj hobi bila je glazba. Jako sam volio glazbu i čak sam želio svirati. I tako sam jednom zgodom, za vrijeme boravka u Padovi, napisao pismo prečasnom stricu Antunu o toj želji, na što mi je odgovorio pismom da je glazba divna i jedinstvena, kako je primijetio moju sklonost umjetnosti, ali da će mi više vrata u životu otvoriti pravo i filozofija. Stoga sam razmislio o stričevim riječima i shvatio da mi glazba uvijek može ostati posebna ljubav, ali sam odlučio svu pažnju usmjeriti na studij koji sam uspješno završio.
Ž: Danas ste poznati u cijelom svijetu po svojim izumima, kako se u Vama probudila želja za stvaranjem nečeg novog?
F: Studij u Padovi sam završio 1572. godine, a nekoliko godina poslije sam postao članom hrvatske Bratovštine svetog Jeronima u Rimu i tako sam imao prilile družiti se s brojnim uglednicima. Dobro se sjećam 1581. godine, tada sam imenovan tajnikom rimsko- njemačkog cara i ugarsko-hrvatskog i češkog kralja Rudolfa II. Boraveći na njegovu dvoru, upoznao sam cijenjene znanstvenike i umjetnike, od proučavatelja zvijezda do slikara koji su djelovali po Europi. Također sam imao pristup dvorskoj knjižnici i mogao sam proučavati djela slavnih znanstvenika. Promatrajući mehanizme u knjigama i pričajući sa znanstvenicima, u meni se budila želja da pokušam osmisliti nešto što će pomoći pučanstvu. Vidiš, drago dijete, najljepše je kada možeš svojim trudom pomoći nekome. Tu je najveća snaga svakog bića.
Ž: Imali ste mnoštvo izuma i pisali ste o njima u knjizi Novi strojevi. Biste li mi opisali tu knjigu i istaknuli neke od izuma?
F: Knjiga Machinae Novae ili Novi strojevi zbirka je mojih 56 različitih izuma prikazanih na 49 bakroreza, među kojima se mogu pronaći mlinovi, mostovi, načini skupljanja žita, opisuje se kako najlakše prijeći rijeku, kako mirnije putovati, kako se spustiti s velike visine i mnoštvo drugih.
Svojim sam izumima želio svakodnevne poslove pučanstvu učiniti što jednostavnijima. Recimo, osmislio sam vinsku prešu koja radi na način da se u drveni sanduk stavi grožđe, pomoću koloturnika se teret spušta na grožđe i gnječi ga, što uvelike čovjeku olakšava rad.

Nadalje, osmislio sam i odijelo koje čovjek navuče kada želi prijeći rijeku, a da se njegova odjeća ne vlaži. Od mostova bih istaknuo željezni most - prvi lančani most, zatim most na jednom užetu, danas poznatiji kao žičara kojeg pokreće čovjek pomoću koloturnika, nadalje most od zvonovine, danas poznatije kao bronce, što je prvi metalni most ikada predstavljen svijetu. Osmislio sam i razne mlinove, sve u nadi da ljudi mogu birati koji im najviše odgovara s obzirom na mjesto gdje žive. Od mlinova imam mlin s kvadratnim jedrima, pokretan snagom vjetra, mlin s trokutastim jedrima, mlin u morskom tjesnacu kojeg pokreću plima i oseka, magareći mlin kojeg pokreću magarčići, prešu ili muljalo za ulje... Osmislio sam i način kako bi čovjek najsigurnije mogao sletjeti s velike visine. Taj sam izum nazvao Leteći čovjek, a vi ga danas zovete padobran. U povjerenju ću ti priznati, mislim da sam najpoznatiji upravo po tom izumu, iako ih imam još mnogo.

HOMO VOLANS

Ž: Kako to da ste među svoje izume prikazali i šibensku katedralu svetog Jakova?
F: Hvala na tom pitanju. Kako sam napisao u Novim strojevima, katedrala nije mojih ruku djelo, ali sam je htio prikazati svijetu kao ukras svoje domovine. Ponosan sam što pripadam jednom divnom gradu kao što je Šibenik, zato sam na naslovnu stranicu Novih strojeva odlučio prikazati portal svojstven šibenskim crkvama, potpisao sam se kao Favsti Verantii siceni (siceni bi značilo Šibenčanin) i uvrstio sam katedralu među svoje izume. Ti si, drago dijete, još jako mlada, ali upamti da ne smiješ zaboraviti svoj dom, svoju obitelj i uvijek moraš voljeti bližnje i dragoga Boga.
Ž: Tako ste mi divne riječi uputili. A znam da ste napisali i Rječnik?
F: 1595. godine sam napisao Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe- latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog (hrvatskog) i mađarskog i to je prvi tiskani rječnik hrvatskog i mađarskog jezika. U njemu se nalazi popis hrvatskih riječi koje se koriste u mađarskom jeziku, kao i molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Vjerovanje, napisane na svih 5 jezika.
Ž: Jesu li to jedine dvije knjige koje ste napisali?
F: Ne, napisao sam još nekoliko knjiga, poput Život nikoliko izabranih divic, Kršćansku etiku, Povijest Dalmacije, Povijest Ilirika, Slaveni ili Sarmati. Pisao sam čak i pjesme.

Ž: Vi, Fauste, imate zbilja predivne priče o uspjehu. A jeste li se ikada zaljubili?
F: Drago dijete, ne samo da sam se zaljubio, ja sam iskrenim i čistim srcem ljubio svoju voljenu Mariju Zarensis s kojom sam se oženio 1578.godine. Podarila mi je dvoje predivne djece, sina i kćer. Ali nažalost, supruga mi je preminula i sam sam se brinuo o djeci. Nadam se da me s nebesa gledala i bila ponosna na nas troje. Nakon smrti moje supruge, odlučio sam se zarediti i postati svećenikom jer nakon nje nisam mogao voljeti drugu ženu pa sam odlučio, nakon što sam napustio posao tajnika na dvoru kralja i cara Rudolfa II., život posvetiti dragom i milosrdnom Bogu i zarediti se, pristupio sam redu barnabita.
Ž: Dragi Fauste, vjerovali ili ne, Vi i ja imamo nešto zajedničko. Oboje volimo otok Prvić.
F: Na otoku Prviću, u Šepurinama se nalazi naš obiteljski ljetnikovac, a moja je oporučna želja da budem pokopan na otoku, među skromnim ljudima koji žive od svoga rada, vole Boga, život, odlaze na more, rade u polju i dobri su. Tamo ću sigurno mirno snivati svoje snove i sanjati o nekim novim izumima. Za kraj bih ti volio nešto reći - ostani tako dobro dijete, uči i budi skromna. Ne dopusti da te zabljesne lažni sjaj svijeta, već uvijek idi pravim putem kroz život. Neka te dragi Bog čuva.
Ž: Jedino što Vam mogu je zahvaliti Vam iz dubine srca što ste pristali na ovaj razgovor. Oplemenili ste moju dušu i sada ću još ponosnije izgovarati ime svoje škole i još ponosnije kročiti Šibenikom i našim otokom. Tko zna, možda dobijem ideju kako pomoći cijelom svijetu...

Željka Mišurac , 8.a

HOMO VOLANS

EINSTEINOVA „TEORIJA OBRAZOVANJA“

Svi smo mi čuli za Alberta Einsteina, fizičara koji je promijenio povijest i o čijim otkrićima i teorijama, kao na primjer brzini svjetlosti, ćemo tek učiti u narednim godinama našeg školovanja. Nije rijetkost da uskliknemo kada nešto ne znamo: „Pa nisam ja Einstein!“. Mnogima je poznato da je otac teorije relativnosti pao na prijemnom ispitu iz matematike na Politehničkoj školi u Zürichu – Švicarska. Tako, kao i mnogi drugi, kad god loše napišem provjeru iz matematike tješi me misao: „Ako je mogao Einstein, mogu i ja.“
Kada sam za potrebe ovog članka počeo istraživati o Einsteinu, nisam bio svjestan da ću naići na toliki broj njegovih citata vezanih za svakodnevni život, a posebno za školovanje. Priznajem da sam bio oduševljen nekima od njih, a da su mi neki dali za razmišljati i svakako preporučujem da posjetite stranicu www.najboljicitati.com.

Ovdje ću nabrojiti samo neke citate koji se tiču obrazovanja:
„Intelektualni rast treba početi rođenjem i stati jedino smrću.“
„Obrazovanje je ono što ostane nakon što čovjek zaboravi šta je učio u školi.“
„Ako ne možete nešto objasniti jednostavno, onda to ne razumijete dovoljno dobro.“
Pročitao sam još mnoge zanimljive misli, a onda sam došao do jedne koja me pogodila kao grom i tu misao ću ovdje istaknuti.
„Čudo je kada znatiželja preživi formalno obrazovanje.“
Pomislio sam: u moru svih obveza, pogotovo od kada imamo školu online, kada sam zadnji put uistinu bio znatiželjan? Istina je da puno vremena provodim ispred kompjutera, istražujući ili bolje rečeno prepisujući ovo ili ono, što se od mene zahtjeva. Ali prave znatiželje koja nije vezana za neku školsku obvezu nisam se mogao sjetiti. Osim što nemam vremena razmišljati o onome što ne znam i što bih htio naučiti, ako se nečega i sjetim, brzo sve doznam zahvaljujući Internetu.
I onda sam se vratio nekoliko citata natrag da ih pažljivije pročitam.
„Čitanje, nakon određene dobi, odvlači um previše od kreativne potrage. Svaki čovjek koji čita previše, a koristi svoje mozak premalo pada u lijene navike razmišljanja.“ Toliko o obveznim lektirama svaki mjesec, ali naša profesorica će reći da mi još nismo dostigli „određenu dob“!
„Dar mašte mi je značio više nego moj talent za upijanje pozitivnog znanja.“
„Jedina stvar koja mi se miješa u učenje je moje obrazovanje.“
I tako tužno zaključujem da neću biti nikakav genijalac, nikakav novi Einstein jer imam previše školskih obveza i moja mašta se ne stigne razvijati. Već je Einstein tvrdio da je obrazovanje previše zahtjevno. Odonda je prošlo 120 godina, znanost je toliko napredovala i od nas se traži da puno više učimo nego se tražilo od Einsteina. Ima li ikakve nade za nas?

Karlo Mikulandra. 7.a

MALO O ŠKOLI

ONLINE NASTAVA

Online nastava je novi i moderniji način učenja u obrazovnim ustanovama. Online nastava stupila je na snagu kad je svijet zahvatila globalna epidemija. Zbog velike i na početku misteriozne bolesti covida-19, svi su bili primorani raditi i učiti iz svojih domova. Za mlade je to bilo nešto novo i zbunjujuće u početku.
Ali vrlo brzo su se naviknuli i prilagodili novonastaloj situaciji.
Mladi su nastavu pratili preko kompjutera, laptopa, tableta i ostalih pomagala. Učili su i radili na prilagođen način.
U RH postoje tri modela učenja.
Prvi model A, pod njim se smatralo da se nastava provodi samo uživo i to se događalo kad bi epidemiološka slika bila bolja i kad bi broj zaraženih naglo opao. Iako su djeca išla u škole, morali su se pridržavati svih mjera. Nosile su se maske, držao se razmak i slično.

Drugi model je model B, to je mješoviti oblik nastave (u školi i na daljinu), to je kombinirana varijanta u kojoj škole sukladno svojim mogućnostima i infrastrukturi mogu organizirati nastavu tako da one škole koje imaju samo jednu smjenu, a takvih je 60%, podijele učenike od 1. do 4. razreda ujutro, a od 5. do 8. razreda popodne, te tako smanje broj učenika u samoj školskoj zgradi.
Model C je nastava na daljinu.
Jedini problem online nastave je to što nastavnici ne mogu imati evidenciju nad svim učenicima. Svojevrsna evidencija je moguća samo što se dosta puta znaju stvarati problemi s internetom i raznim drugim stvarima, a često puta su problemi s internetom samo izlika za izostajanje s nastave..
No to je opet na neki način i pokrenulo razmišljanje djece i tinejdžera, ako već svoju sposobnost nisu usmjerili prema knjigama i znanju, onda su barem krenuli razmišljati o tome kako dobiti bolju ocjenu, snaći se i proći neispitano.

MALO O ŠKOLI

Je li online nastava dobra ili loša?

Odgovor na to pitanje ovisi od osobe do osobe. Ako pitate nastavnike, većina će reći da više voli normalnu nastavu. Ako pitate učenike velika većina će reći da više voli online jer tijekom online nastave nema tolikog straha i stresa od testova i ispitivanja.
Online nastava koliko god da je teška za nastavnike toliko je teška i za učenike. Nastavnicima stvara problem to što je sve elektronički, a (iako je to vrlo žalosno za naše školstvo) jedan dobar broj nastavnika (ako ne i većina) se ne razumije u rad na računalima i ne snalaze se s tehnologijom.
Što se učenika tiče, to je druga priča. Iako učenici više vole online nastavu, ona i njima zna ponekad biti jako zahtjevna. Učenicima najveći problem stvaraju zadaće koje se znaju nagomilati. Naravno, to je najčešće njihov problem, no ponekad je uzrokovan i krivom procjenom nastavnika koji znaju dati previše zadataka ne uzimajući u obzir da njihov predmet, ma kako važan njima bio, učenicima nije jedini i najvažniji. No, ne smijemo ih previše napadati jer to je ipak njihov posao. Iako ga ponekad ne znaju najbolje obavljati, mora im se priznati trud i nastojanje.
Ako bismo bili potpuno iskreni, na temelju iskustava iz online nastave mogli bismo zaključiti da i učenici i nastavnici preferiraju nastavu uživo. Prije svega, zajedno smo u školskim klupama, učimo, ali se i družimo. Nastavnici objašnjavaju gradivo i uvijek

ih možemo pitati da nam pojasne teške stvari. U krajnjem slučaju, uvijek postoji i dopunska i dodatna nastava u kojoj nastavnici rade samo s nekoliko učenika ovisno o njihovim potrebama i afinitetima.
Što se tiče nastave uživo, tu bi se učenici i nastavnici lako složili. Problem se javlja kod ispitivanja i pisanja provjera. Nastavnici više vole ispitivanje uživo, kao i pisanje testova u školi. A, mi učenici, mi nekako više volimo odgovaranje i ispitivanje preko interneta… Nekako sve tada bolje znamo i lakše nam ide. Recimo, ako netko baš ne piše odlične testove iz matematike u školi, tijekom online testa često dobije neki nalet inspiracije i napiše taj test dobro, vrlo dobro, a ako nije baš puno pametan, onda i odlično…. Tijekom online ispitivanja i provjera poprilično raste uloga suradničkog učenja, a razvijaju se i razne informatičke vještine kao i razmjena intelektualnih usluga među učenicima.
Stoga bih ja za nadolazeću školsku godinu predložio održavanje nastave prema D modelu. D model bi bio kombinirani oblik nastave prema kojem bi se nastava obavezno održavala uživo u školi, a svaka vrsta ispitivanja i vrednovanja znanja održavala bi se online! Ukoliko bi ministar uvidio vrijednost i benefit koji bi naši učenici ostvarili ovakvim modelom nastave, sljedeća školska godina za nas učenike bila bi – H I T! A za nastavnike, hm, …

Frane Zoričić, 8.a

MALO O ŠKOLI

KAKO BIH PROMIJENIO ŠKOLSKI SUSTAV

Meni se u našem osnovnoškolskom obrazovnom sustavu ne sviđa dosta stvari. Prije svega, ne sviđa mi se što su svim učenicima svi predmeti obavezni bez obzira na različite sposobnosti i afinitete učenika. Smatram da bi učenici od 5. do 8. razreda trebali birati predmete prema mogućnostima, sposobnostima i interesima, te pojačano učiti predmete koje izaberu kako bi po završetku školovanja bili stručnjaci u tim predmetima. Ja prvi ne bih odabrao sve predmete koje sada imam. Izabrao bih matematiku, fiziku i informatiku. Ovakvo razmišljanje potkrijepio bih tezom Alberta Einsteina: „Svatko je genijalac. Međutim, ako prosuđuješ ribu na osnovu njene sposobnosti da se penje uz drvo, ona će cijeli život provesti misleći da je glupa.”
Mnogi učenici pronalaze radost učeći stvari koje se ne vrednuju u školi (npr. borilačke vještine, sportovi, glazba, ples, likovne radionice), a u školi skupljaju loše ocjene i frustraciju jer su se prisiljeni baviti duboko predmetima koji ih ne zanimaju pa im malo vremena preostaje za ono u čemu su stvarno dobri.
Također, nisam oduševljen s prevelikom količinom domaćih radova. Bolje bi bilo da se u školi sve odradi. Ova promjena bi dovela do velike promjene u raspoloženjima učenika, bili bi puno

sretniji što naposljetku znači da bi odrasli u sretne ljude koji su imali lijepo djetinjstvo.
Isto tako, volio bih da se učenike uči da rade u timu i da im se ne nameće natjecanje, već da se razvija zajedništvo. Ovo bih promijenio po uzoru na Finsku, gdje je ova metoda znatno poboljšala usvajanje gradiva. I sam sam primijetio da radije učim kad učim s prijateljima za ispitivanje ili test i da nam zajedno puno bolje ide.
Prilično mi teško pada što nastava započinje u 8:00 ujutro, to mi je prilično rano. Znanstveno je dokazano da ljudski mozak bolje radi kada se više naspava te da je veći učinak rada i bolja produktivnost u 9:30 nego u 8:00. Smatram da bi sama učionička nastava trebala kraće trajati (to ne bih bio problem kada bi se broj predmeta smanjio na izborne), kako bi se više vremena provodilo na terenskoj nastavi u sadržajima poput domaćinstva i prve pomoći.
Mislim da nije dobro što se svaki učenik vrednuje na isti način. Svi su učenici različiti te svatko zaslužuje da se njemu prilagodi način učenja i vrednovanja. Ukinuo bih sustav ocjena od 1 do 5 zato što to kod nekih učenika može stvoriti stres, nelagodu i razne negativne osjećaje koji utječu na ljudsku psihu.

MALO O ŠKOLI