Mirisni kutak školskog vrta

Celer

lat. Apium graveolens

Morfološke osobine

Korijen je razgranat , a ne seže dublje od 30 cm. Zadebljali korijen oblikom i bojom varira između različitih tipova celera, pa tako „korjenaš “ ima okrugli ili ovalni većeg promjera, dok kod listaša i rebraša on nije zadebljali. Listaš ima neupotrebljive tanke i šuplje peteljke, rebraš ima zadebljale i sočne peteljke a korjenaš tanje i više vlaknaste. Liske su krupnije od peršina, sjajne, glatke te višestruko urezane. Dvogodišnja je biljka koja u prvoj godini razvija samo vegetativne dijelove, dok u drugoj godini prelazi u generativnu fazu formirajući reproduktivne dijelove. Cvjetna stapka visine je 70-100 cm, grana se te na vrhovima grana nosi cvat štitac. Plod je kalavac a sastoji se od 2 jednosjemena ploda koji se razdvajaju.

Uvjeti uzgoja

Vrijeme i način berbe

Celer se može uzgajati iz presadnica u zaštićenim prostorima, gdje je temperatura viša od 16 °C. U prvoj godini uzgoja optimalne su blage temperature (18 °C), uz obilje vlage u tlu i zraku. Mlade i razvijene biljke mogu podnijeti niske temperature do -5 °C. Sije se u zaštićenom prostoru u ožujku ili početkom travnja. Prije sjetve dobro je namočiti sjeme u vodi temperature 20 °C na svjetlu kroz 1 - 2 dana, što će ubrzati nicanje. Na stalno mjesto sadi se krajem svibnja ili u lipnju na razmak 50 x 20 ili 50 x 40 cm, ovisno o kultivaru i planiranom vremenu berbe. Pri sadnji treba paziti da presadnica dođe na istu dubinu na kojoj je bila u zaštićenom prostoru.
Nakon što se biljke formiraju vrši se malčiranje slamom ili kompostom, zadržati će vlagu i spriječiti razvoj korova. Prihranjuje se gnojivom otprilike 4 - 6 tjedana nakon presađivanja.

U listopadu "zadebljali korijen" celera dostigne težinu 300 - 700 g, tada je spreman za vađenje. Ako se otprema odmah na tržište, može se prodavati i sa dijelom lišća. Ako je predviđen za skladištenje ili preradu, prethodno se ukloni lišće, a zatim vadi strojevima za vađenje repe ili krumpira. Vaditi treba pri suhom vremenu, da se što manje zemlje zadrži uz korijen, što će olakšati naknadno čišćenje od sitnih korjenčića. Prinos korijena celera može biti 30 - 50 t/ha. Najmanji promjer korijena s lišćem je 3 cm, a bez lišća 6 cm. Sortira se po veličini od 6 - 9 cm, od 9 - 12 cm i preko 12 cm. Za drugu klasu dopuštena su manja oštećenja pri čišćenju, pukotine, manje pjege i šupljine.

Primjena

Zadebljali korijen celera koristi se kao namirnica.
U narodnoj medicini celer se najčešće upotrebljava za čišćenje organizma (posebno krvi), jačanje živaca te kao lijek za bolesti bešike jer podstiče izlučivanje mokraće. Celer također pročišćava jetru, snižava šećer i krvni tlak. Sadrži vrlo malo kalorija pa je korisna namirnica za vrijeme dijete.

Celer se sastoji od korijena, lisnatih dijelova, dugih stabljika i lišća. Svi su dijelovi biljke jestivi i preporučuju se što češće jesti jer konzumacija ovog povrća povećava vitalnost organizma. Osim što u sirovom obliku predstavlja zanimljiv hrskavi zalogaj, celer sadrži antioksidanse, vlakna, vitamine A, C, E i K te kalcij i kalij. Na odličnom je glasu kao čistač organizma jer sadržava čak 95 % vode. Najčešće se koristi u pripremi bistrih i kremastih juha, ali zapravo pruža daleko veće mogućnosti u kuhinji jer ima blagi okus i aromu pa se lako uklapa u razne salate, smoothieje i druge niskokalorične obroke.

Uvjeti uzgoja

Vrlo je ne zahtjevna biljka za uzgoj. Najbolje uspijeva na ocjeditom tlu i sunčanoj poziciji, ali tolerira i laganu polusjenu. U komercijalnom uzgoju za potrebe prehrambene i farmaceutske industrije uzgaja se iz sjemena, ali kod uzgoja za osobne potrebe preporuča se kupiti uzgojenu sadnicu. Da bi se osigurala dulja i izdašnija opskrba svježim listovima tijekom sezone korisno je cijelu biljku pred cvatnju odrezati neposredno iznad razine zemlje i ona će ponovno bujno potjerati mlade izbojke. U prvom periodu novog rasta potrebno ju je obilno zalijevati.

Vrijeme i način berbe

Berba listova ljupčaca može se obavljati od proljeća do kasne jeseni. Iako se listovi mogu sušiti, najbolje je koristiti ih svježe ili ih zamrznuti.
Sjeme se skuplja onda kada poprimi smeđu boju, a štitke sa sjemenom treba brati po suhom vremenu. Sjeme ljupčaca se nakon skupljanja sprema u papirnatu vrećicu koja se objesi i drži na suhom i prozračnom mjestu.
Korijen ljupčaca vadi se u jesen tijekom druge ili treće godine uzgoj. Vađenje se obavlja posebno pripremljenim plugovima koji prodiru do 40 cm u tlo, a korijen se nakon toga skuplja, opere, razreže i suši.

Primjena

Ljupčac se u narodnoj medicini već godinama upotrebljava kao pomoć kod želučanih tegoba, posljedica loše probave, gihta, reume, migrene, bolesti bubrega i mjehura te menstrualnih bolova. Okus ljupčaca je pikantno-slatkast i malo podsjeća na celer. Kao začin se koriste korijen, sjemenke te svježi ili osušeni listovi ljupčaca. S obzirom na to da ima dosta intenzivan miris, treba ga koristiti u manjim količinama.

Kadulja
lat. Salvia officinalis

Morfološke karakteristike kadulje
Kadulja je višegodišnja biljka, račvastog, drvenastog korijena koji duboko prodire u tlo. Vrlo je otporna na sušu. Mlada kadulja ima zeljastu stabljiku, a kasnije pri dnu odrveni. Mladi izdanci su svijetlozeleni do ljubičasti, prekriveni rjeđim ili gušćim dlačicama sivo-bijele boje. Listovi su svijetli, s obje strane obrasli dlačicama, jajasti do izduženo kopljasti. Cvat ja klasast, sastoji se od 2-8 cvjetova, plave, ružičaste ili bijele boje, vrlo ugodna mirisa koji privlači pčele. Plod je kalavac, okruglast, malo izdužen, širok 2 mm, a dug 2-2,5 mm. Kada sjeme sazrije opna postane tvrda, kestenjaste do tamnosmeđe boje. Sjeme je klijavo 3-4 godine. Eterično ulje se nalazi u cijelom nadzemnom dijelu biljke, a najviše u listovima. U osušenoj biljci ga ima od 1,6 do 2,7 %. Kadulja je biljka toplog podneblja, klija pri temperaturi od 12 do 15 ºC, može i pri temperaturi 6-8 ºC, ali nešto sporije.