Prvi dio istraživanje učenika o biosigurnosti i biozaštiti

Biosigurnost i biozaštita - I

Prvi put je izoliran 1947. godine u majmunu iz šume Zika u Ugandi (po čemu je i dobio ime), a zatim je sljedeće godine detektiran i u komarcima roda&nbsp;Aedes&nbsp;u istoj šumi. Virus se redovito pronalazi u različitim životinjskim vrstama (kao što su orangutani, slonovi, zebre i glodavci), a prvi slučaj infekcije čovjeka zabilježen u Nigeriji 1952. godine. Virus uglavnom prenosi azijski tigrasti komarac&nbsp;Aedes aegypti&nbsp;(što je potvrđeno i eksperimentalnim modelima), no treba naglasiti kako velik broj drugih vrsta komaraca roda&nbsp;Aedes&nbsp;također može prenijeti infekciju. Sukladno obrascu hranjenja, do prijenosa najčešće dolazi tijekom dana (rano jutro te kasno poslijepodne). Ostali načini zaraze su prijenos s majke na dijete preko posteljice ili za vrijeme poroda. Bolest se dijagnosticira testiranjem krvi, mokraće ili sline. Prevencija uključuje smanjenje broja uboda komaraca u područjima gdje se javlja ova bolest.&nbsp;To se može pokušati pomoću&nbsp;sprejeva za odbijanje insekata, pokrivanja većine površine tijela odjećom,&nbsp;mreža za komarce, te uklanjanje voda stajaćica u kojima se komarci razmnožavaju.&nbsp;Prva zabilježena epidemija među ljudima dogodila se 2007. godine u&nbsp;Saveznim državama Mikronezije.

Koronavirusi su velika porodica virusa, koje nalazimo kod ljudi i životinja. Pod elektronskim mikroskopom ovi virusi imaju oblik krune, zbog čega su nazvani po latinskoj riječi&nbsp;corona, što znači 'kruna'. Neki koronavirusi poznati su od 1960-ih godina kao uzročnici bolesti kod ljudi, od obične prehlade do težih upala dišnog sustava.&nbsp;No, od 2003. g. počeli su se pojavljivati novi koronavirusi, koji su sa životinja prešli na ljude te se počeli širiti s čovjeka na čovjeka. Dakle, nakon pojave SARS-a u Kini 2002. g. te&nbsp;MERS-a&nbsp;na Bliskom Istoku 2012. g. (koji se još uvijek pojavljuje), sada ponovno imamo novi koronavirus koji se pojavio u Kini.&nbsp;&nbsp;

Infektivne bolesti Infektivne bolesti su skupina bolesti čiji su uzročnici određeni biološki patogeni agensi. Sama infektivna bolest je karakterizirana određenim simptomima i fizikalnim znakovima bolesti koji su rezultat infekcije te prisutnosti i rasta patogenih bioloških agensa u pojedinačnom organizmu kao domaćin. U pojedinim slučajevima simptomi nisu prisutni, pa je bolest&nbsp;asimptomatska u određenom stadiju ili tijekom cijele bolesti. Navedeni infektivni patogeni mogu biti određeni virusi,&nbsp;bakterije, gljive, praživotinje, višestanični paraziti.

Međunarodni simbol biološke opasnosti Simbol biološke opasnosti (Slika 5.) treba biti postavljen na sva mjesta gdje se pojavljuje bilo kakav biološki mikroorganizam poput dijelovi u klinikama, bolnicama, laboratorijama, otpad, transportnim kutijama itd.

Slika 5. Piktogram za biološke opasnosti

Slika 6. Spremnik s oznakom biološke opasnosti

Virusne bolesti Ebola

Virusi su čestice veličine od 0,02 do 0,3&nbsp;μm. Oni su na granici žive i nežive prirode iz razloga što se umnožavaja samo unutar stanice, a kada su izvan stanice živih bića, u ne povoljnim uvjetima onda poprime oblik nežive prirode odnosno kristaliziraju i na taj način mogu opstati stoljećima. Kako bi se razmnožavali, oni su u potpunosti ovisni o stanici (bakterijskoj, biljnoj ili životinjskoj). Virusi imaju vanjski bjelančevinski, a ponekad lipidni omotač te RNK ili DNK. Da bi došlo do infekcije, virus se prvo pričvršćuje na stanicu domaćina. Potom se virusna DNK ili RNK odvaja od vanjskog omotača (razodijevanje) i replicira unutar stanice domaćina, zbivanjem za koje su potrebni specifični enzimi. Većina RNK virusa replicira svoju nukleinsku kiselinu u citoplazmi, dok DNK virusi to čine unutar jezgre. Stanica domaćina tipično propada, otpuštajući nove viruse, koji zaražuju druge stanice domaćina.

Ebola je rijetka, ozbiljna i često smrtonosna bolest koju uzrokuje virus ebole. Bolest se može dobiti i izravnim kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih divljih životinja, živih ili uginulih, poput majmuna, šumskih antilopa i šišmiša. Virus ebole ne prenosi se zrakom poput virusa gripe. Bolest iznenada započinje dva dana do dvadeset jednog dana nakon izlaganja virusu pojavom groznice, bolova u mišićima, slabosti, glavobolje i grlobolje. Sljedeću fazu bolesti obilježavaju povraćanje, proljev, osip i neispravan rad jetre i bubrega. Neki pacijenti imaju obilna unutarnja i vanjska krvarenja te im prestane raditi više organa. Nakon izbijanja epidemije ebole u Gvineji, 2014. godine, epidemija se proširila na Liberiju, Sijera Leone i Nigeriju. Svjetska zdravstvena organizacija je objavila da je do 14.srpnja 2015. na području Gvineje, Liberije i Sijera Leonea oboljelo 26 724 ljudi, od kojih 11 065 sa smrtnim ishodom.

Izradili učenici: Lana Čordaš, Šimun Gorenac Leona Pohiba, Lucija Šokac, Filip Žurga Mentor: Marija Majer

Sadržaj: 1. Biosigurnost i biozaštita 2. Područja biosigurnosti i biozaštite 3. Infektivne bolesti 4. Međunarodni simbol biološke opasnosti 5. Nastale i ponovo nastale bolesti 6. Značajne zoonoze u Hrvatskoj 7. Pandemija u 20. stoljeću 8. Virusi 9. Virusne bolesti 10. Koronavirusi 11. Uvjeti nastanka i širenja zaraznih bolesti 12. Testovi za otkrivanje infekcije virusom bolesti COVID-19 13. Uvjeti za rad s biološkim materijalom u biosigurnosnim laboratorijama (BSL) 14. Opis zaštitne opreme za rad s opasnim uzročnicima 15. Zaključak i izvori

Novi koronavirus je novi soj koronavirusa koji do sada nije bio otkriven kod ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija ga je nazvala&nbsp;SARS-CoV-2&nbsp;(SARS-coronavirus-2), a bolest koju uzrokuje&nbsp;COVID-19&nbsp;("coronavirus&nbsp;disease"). Otkriven je u Kini krajem 2019. godine. Prema dostupnim informacijama, infekcija novim koronavirusom najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja i umora, dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, začepljen nos i grlobolja. U jedne&nbsp;od pet oboljelih soba može doći do otežanog disanja i razvoja upale pluća, a u rjeđim slučajevima i do smrti. Čini se kako su starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (npr. bolesti srca i dijabetes) podložnije težim oblicima bolest. Ipak, valja naglasiti kako i druge osobe mogu teže oboljeti od COVID-19 infekcije. Određeni broj zaraženih osoba ne pokazuju nikakve simptome bolesti (tzv. asimptomatski slučajevi). Način prijenosa: Kapljični put&nbsp;(zrakom)=bliski kontakt sa zaraženom osobom odnosno kapljicama koje nastaju prilikom govora, kašljanja, kihanja, pjevanja… (udaljenost manja od 2 metra/1 metra u trajanju od 15 minuta) Tjelesni doticaj s oboljelom osobom&nbsp;(npr. rukovanje, poljubac…) Dodirivanjem nedavno kontaminiranih površinama&nbsp;tjelesnim tekućinama iz nosa i grla zaražene osobe (kašljanje, kihanje…) te dodirivanjem lica, očiju, nosa i usta neopranim rukama.

Slika 11. Simptomi oboljelih od koronavirusa

MERS ili Bliskoistočni respiratorni sindrom također poznat kao kamilska gripa&nbsp;je virusna respiratorna infekcija uzrokovana MERS-koronavirusom (MERS-CoV). Simptomi se mogu kretati u rasponu od blagih, do teških. Od 2020. nema određenog cjepiva ili liječenja bolesti, međutim, jedan se broj razvija. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da oni koji dođu u kontakt s devama operu ruke i ne diraju bolesne deve. Također preporučuju da se prehrambeni proizvodi na bazi deva primjereno kuhaju. Mogu se koristiti tretmani koji pomažu kod simptoma i podržavaju rad tijela. Prvi identificirani slučaj dogodio se 2012. godine u Saudijskoj Arabiji, a većina slučajeva dogodila se na Arapskom poluotoku. Od siječnja 2020. prijavljeno je oko 2500 slučajeva. Oko 35% onih kojima je dijagnosticirana bolest umiru od nje. Veće epidemije dogodile su se u Južnoj Koreji 2015. godine i u Saudijskoj Arabiji 2018. Godine. Koji su simptomi Kamilske gripe? Najčešći simptomi : groznica, kašljanje, kratkoća daha, mijalgija Manje uobičajeni simptomi : proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu

Teški akutni respiratorni sindrom bolest je dišnih putova u ljudi koju uzrokuje SARS koronavirus (SARS - CoV). Virus je zamalo uzrokovao pandemiju između studenog 2002. i srpnja 2003., s 8096 poznatih slučajeva i 12 potvrđenih smrtnih ishoda, prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 21. srpnja 2004. Godine. U nekoliko tjedana SARS se proširio iz Guangdong provinicije u Kini na 37 zemalja diljem svijeta. Smrtnost kroz dobne skupine do 8. svibnja 2003. iznosila je manje od 1 % za mlađe od 24 godine, 6 % za one od 25 do 44 godine, 15 % za one od 45 do 64 godine i više od 50 % za one starije od 60 godina. Za usporedbu, smrtnost gripe je obično oko 0.6 % (među starijima) ali može porasti do 33 % kada dođe do novih mutacija virusa. Stopa smrtnosti za virusnu upalu pluća može dosegnuti i 70 %. Od svibnja 2006., širenje SARS-a je u potpunosti zaustavljeno, sa zadnjim slučajem primjećenim u lipnju 2003. godine (iako je zadnji slučaj bio zaraza u laboratoriju 2004.). Ipak, SARS se ne smatra istrijebljenim jer još uvijek može biti prisutan među životinjskim vrstama i može se vratiti u ljudsku populaciju u budućnosti (primjer SARS-CoV-2). Koji su simptomi SARS-CoV? Najčešći simptomi : iznenadna i brzo rastuća, visoka temperatura (preko 38 °C) ,upala sluznice ždrijela s kašljem i promuklošću, otežano disanje, bolovi u mišićima, glavobolja Manje uobičajeni simptomi : altipična upala oba plučna krila, leukopenija, limfopenija, trombocitopenija.

Biosigurnost se definira kao skup mjera koje će nas zaštititi od opasnih mikroorganizama, bilo u svakodnevnom životu, ili ako s njima dolazimo u doticaj na radnom mjestu . Biozaštita je usmjerena na smanjenje mogućnosti da se neki mikroorganizam namjerno koristi kao biološko oružje.&nbsp;&nbsp;

Područja biosigurnosti i biozaštite: 1.Ekologija (grč. oikos, dom, kuća; logos, riječ, govor) je znanost koja izučava međuovisnost živih bića i njihovog prirodnog okoliša te je grana biologije, ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda. 2. Biomedicina obuhvaća sve znanosti povezane s ljudskim zdravljem ili medicinom. Ovdje se primjenjuju biokemija, bioanaliza, kemija, anatomija, embriologija, genetika, histologija itd. 3. Kemija je prirodna znanost koja proučava svojstva tvari, njihov sastav, ali i njihovu unutarnju strukturu, kao i izmjenu energije do koje dolazi prilikom fizikalnih i kemijskih promjena tvari. 4. Veterina (kasnolat. [ars] veterinaria, prema veterinarius: koji se odnosi na tovarne životinje) je grana medicine koja se bavi proučavanjem uzroka, postanka, obilježja, te suzbijanjem i liječenjem bolesti domaćih životinja, kao i bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima (zoonoze). Bavi se i suzbijanjem i liječenjem bolesti divljači, životinja zooloških vrtova i rezervata, rijetkih životinja, riba i pčela.

Izvannastavna aktivnost biosigurnost i biozaštita

Pandemija u 20. stoljeću Španjolska gripa

Prema povijesnim zabilješkama pandemijska gripa koja se pojavila u ožujku 1918. godine (tzv. španjolska gripa) u američkoj saveznoj državi Kansas proširila se svijetom u tri pandemijska vala. Brzini širenja pogodovao je i Prvi svjetski rat zbog povećanog protoka ljudi diljem svijeta.&nbsp;Četiri godine brutalnog ratovanja u nezamislivim uvjetima, nestašice, izgladnjelost, pothranjenost, loši uvjeti života i jake zime bile su savršena podloga za&nbsp;ponovnu pandemiju. Virus se nije prvo pojavio u Španjolskoj. Španjolska je bila neutralna tijekom Prvog svjetskog rata, nije bilo medijske cenzure i stoga je prva objava o postojanju gripe u madridskim novinama utjecala na njen naziv. Za razliku od uobičajenih sezonskih epidemija od ove pandemije gripe najviše su obolijevale i umirale zdrave odrasle osobe u dobi od 20 do 40 godina.&nbsp;Procjenjuje se da je od pandemije koja je trajala više od godinu dana umrlo između 30 i 50 milijuna ljudi, a oboljelo je ukupno 20 do 40% ukupne svjetske populacije.

Za usporedbu, od posljedica Prvog svjetskog rata poginulo je oko 10 milijuna vojnika i oko 7 milijuna civila. Na zaostalom obdukcijskom materijalu iz 1918 g. uspjelo je oživjeti pojedine komponente virusa i dokazati da se radi o mutiranoj varijanti virusa influence A. Vjerojatno je&nbsp;virus sa svinja,&nbsp;gdje je mutirao, prešao na čovjeka za kojeg je bio potpuno novi uzročnik (H1N1). Dakle, osim uvjeta života koji su slabili imunološki sustav, pojavio se i potpuno novi uzročnik, do tada nepoznat za imunološki sustav čovjeka i zato su posljedice bile katastrofalne.

Opis zaštitne opreme za rad s opasnim uzročnicima

- pamučna majica i jednokratne hlače - kaljače su zaštitne navlake preko obuče - zaštitni viral barrier ogrtač nam služi kako ne bi tijelo došlo u doticaj s virusom - zaštitna maska FFP3 nam služi kako ne bi udahnuli virus - zaštitne naočale su zaštita za oči - zaštitna kirurška/ortopedska kapa nam služi da virus ne dođe na našu glavu - zaštitni vizir nam služi kao štit od virusa - nitrilne dugačke zaštitne rukavice su sterilne rukavice za jednokratnu uporabu

Učenje i poučavanje biosigurnosti i biozaštite koristi nam u svakodnevnom životu. Stečene vještine pomoći će nam u očuvanju vlastitog zdravlja, ali i zdravlja naših ukućana i prijatelja. U borbi protiv nevidljivih opasnih uzročnika bolesti važno je ponašanje svakog pojedinca jer štiteći sebe štitimo i druge.

IZVORI: http://www.zzjz-kkz.hr/default_vijest.asp?sid=8417 https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/ https://www.cochrane.org https://stampar.hr/ http://www.veterinarstvo.hr/default.aspx?id=1172 https://povijest.hr/ https://sites.google.com/view/projekt-biosigurnost/ https://pixabay.com https://www.flickr.com/

Slika 13. Zaštitna oprema za rad s opasnim uzročnicima

Antraks / Anthrax Antraks&nbsp;je zoonoza od koje čovjek obolijeva samo u slučajevima kada dođe u kontakt s inficiranim životinjama ili njihovim produktima. Uzročnik bolesti je gram-pozitivna bakterija štapićastog oblika. U Hrvatskoj smanjen je broj antraksa zbog obveze cijepljenja životinja u bedreničnim distriktima Tuberkuloza / Tuberculosis Tuberkoloza&nbsp;je kronična, zarazna bolest različitih vrsta domaćih i divljih životinja te čovjeka. Uzročnik tuberkuloze goveda su bakterije iz Mycobacterium tuberculosis. U svrhu otkrivanja tuberkuloze u RH se redovito provodi tuberkulinizacija goveda sukladno Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju. Virus Denge Nakon 80 godina javio se u Hrvatskoj, Grčkoj i Francuskoj. Ovaj virus često zna izazvati teške bolesti, ali s obzirom da se nakon dugo vremena pojavio izazvao je blage oblike bolesti na Pelješkom mostu.

U Hrvatskoj, točnije Dubrovniku 27. srpnja 1377. godine otvorena je po prvi puta u Europi i svijetu karantena za izolaciju putnika koji dolaze iz područja zaraženih različitim bolestima. Kasnije, po uzoru na Dubrovnik, u Hrvatskoj i drugim krajevima svijeta otvarale su se karantene. Karantena je, prvenstveno služila za boravak stranih putnika prije ulaska u sami grad. Tamo bi i čekali rezultate jesu li ili nisu zaraženi te bi se tako spriječilo širenje bolesti.

Nastale i ponovo nastale zarazne bolesti Nastale i ponovno nastale zarazne bolesti (EID) samo su najživotopisniji dokaz da se sve zarazne bolesti neprestano razvijaju u međusobnoj interakciji između patogena, njihovih domaćina i drugih čimbenika okoliša koji utječu na oboje. Emergentne zarazne bolesti&nbsp;su bolesti koje se po prvi put pojavljuju u populaciji, a re-emergentne bolesti su bolesti koje se nakon određenog razdoblja ponovno pojavljuju na određenim prostorima na kojim su u pravilu prethodno bile iskorijenjene.&nbsp; Emergentne bolesti zovemo još i nastale bolesti, a one re-emergentne zovemo ponovno nastale. U pravilu, ove bolesti su uzrokovane visoko patogenim opasnim mikroorganizmima (virusima, bakterijama i dr.), obično rezistentnim odnosno otpornim na lijekove, a većinom su i na listi mikroorganizama koji se mogu koristiti u bioterorističke svrhe.&nbsp; Više od 70% emergentnih i re-emergentnih bolesti su zoonoze i zarazne bolesti koje se prenose vektorima.

Vektori su prijenosnici bolesti koji sami ne obolijevaju, ali bolest prenose na ljude ili druge životinje. To su najčešće hematofagni insekti tj. oni koji se hrane krvlju poput komaraca, krpelja, buha, papatača i dr. Zoonoze su bolesti koje se prenose na ljude s domaćih ili divljih životinja. Emergentne bolesti su usko povezane sa socio-ekonomskim, ekološkim i faktorima okoliša i imaju značajan učinak na javno zdravstvo i globalnu ekonomiju. Različiti čimbenici mogu utjecati na pojavu i razvoj emergentnih bolesti: 1. demografske promjene (migracije, porast broja stanovnika), 2.&nbsp;klimatske promjene (globalno zatopljenje, spuštanje granice snijega i leda), 3. turizam i međunarodna putovanja, 4. prilagođavanje mikroorganizama na nove uvjete, 5. neadekvatna primjena javno-zdravstvenih mjera pri prirodnim katastrofama, ratovima i sl. Dodatni čimbenici mogu osobito utjecati na pojavu zoonoza i bolesti koje se prenose vektorima: porast i gustoća humane i životinjske populacije, klimatske promjene, kretanje ljudi i životinja, promjene u navikama i ponašanju i dr.

Testovi za otkrivanje infekcije virusom bolesti COVID-19

Uvjeti za rad s biološkim materijalom u biosigurnosnim laboratorijama (BSL)

Serološki testovi Pomoću seroloških testova, utvrđujemo prisutnost protutijela (iz uzorka krvi), koja se razvijaju nakon kontakta s virusom bolesti COVID – 19. Upravo takvi testovi, namijenjeni su za zdrave osobe koje žele utvrditi njihovu izloženost virusu.&nbsp;Rezultati testa mogu poslužiti i za detektiranje osoba koje su se oporavile od korona virusa, bez simptoma ili s minimalnim simptomima. Nažalost, na temelju njih ne možemo detektirati bolest u prvim danima, to jest ne možemo znati je li osoba trenutno zarazna. Osoba koja ima pozitivan serološki test na SARS-CoV-2 i dalje se treba pridržavati svih propisanih mjera preventivne zaštite i naravno, koristiti zaštitnu opremu (maska, dezinfekcijsko sredstvo, rukavice, ukoliko je potrebno s obzirom na aktivnosti radnog mjesta).

Molekularni testovi Utvrđuju prisutnost genetskog traga virusa u uzorku. Temelje se na dokazivanju prisustva RNA molekule virusa za koji je potrebno određeno vrijeme obrade uzorka, pomoću molekularnog postupka. Neki molekularni testovi za izvanbolničke uvjete pokazuju vrlo visoku preciznost u uporabi. Ukupno gledano rezultati ovakvih testova za detektiranje bolesti iskazuju velik postotak ispravnosti (u 95,1% slučajeva testovi su prepoznali infekciju virusa).&nbsp;

- otvorena površina za rad, umivaonik za pranje ruku - laboratorijski prostor označen znakovima biološke opasnosti - ograničen pristup u laboratoriju - strogo kontrolirani pristup u laboratoriju - fizički odvojeni pristup laboratoriju - dvostruka, samozatvarajuča vrata - zrak se izbacuje iz laboratorijskog prostora, ne cirkulira - laboratorijski prostor pod negativnim tlakom - tuš za kemijsku dekontaminaciju na izlazu iz laboratorija - odvojena zgrada ili čak posebna zona - poseban način dostave i izlaza materijala iz laboratorija&nbsp;

Uvjeti nastanka i širenja zaraznih bolesti

Iako virus potječe od životinja, on se sada širi s osobe na osobu (prijenos s čovjeka na čovjeka). Trenutno dostupni epidemiološki podaci ukazuju da se virus relativno brzo i lako širi među ljudima, te se procjenjuje da bi jedna oboljela osoba u prosjeku mogla zaraziti dvije do tri osjetljive osobe. Međutim, na ovaj broj novozaraženih može se značajno utjecati nizom preventivnih mjera kao što su pranje ruku, izbjegavanje kontakta s oboljelima, rana detekcija i izolacija oboljelih te brza samoizolacija njihovih bliskih kontakata i dr. Virus se uglavnom prenosi kapljičnim putem pri kihanju i kašljanju, kao i indirektno putem kontaminiranih ruku izlučevinama oboljele osobe s obzirom da virus može preživjeti nekoliko sati na površinama kao što su stolovi i ručke na vratima.

Nastanak i širenje zarazne bolesti se objašnjava kroz pet uvjeta koje treba zadovoljiti da bi zarazna bolest mogla nastati i širiti se. Taj lanac uvjeta naziva se Vogralikov (epidemiološki) lanac. U nastanku zarazne bolesti i epidemijskog procesa sudjeluju zajedničkim djelovanjem sastavnice okoline, osobine mikrobiološkog uzročnika zarazne bolesti i osobine domaćina.&nbsp;Pojava, širenje i nestajanje neke zarazne bolesti ili epidemijskog procesa temelji na međuodnosu tri glavna dijela od kojih svaki ovisi o većem broju čimbenika: domaćin (čovjek, biološko i društveno biće s genetskim, sociodemografskim, ponašajnim i socijalnim karakteristikama), agens (mikrobiološki uzročnik zarazne bolesti) i okoliš/okolina (biološki, fizički, socijalne sastavnice sredine).

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.