OSMAŠI

Nadamo se da ćemo opet upoznati ljude koji će biti uz nas u dobru i zlu, da ćemo biti uspješni u daljnjem školovanju pa i u životu. U srcu ćemo uvijek nositi prijatelje, prve ljubavi i simpatije, učitelje i djelatnike stare škole. Iako mi nemamo školu(trenutno) uvijek će nam ostati u srcu naša stara škola i jednog dana ćemo svi doći i reći: “ovo je bila naša škola“. Rastajemo se ali u srcima ćemo uvijek biti jedni drugima. Još jedno veliko hvala svima i znajte da ćete nam jako nedostajati i da vas jako poštujemo i volimo. Nadamo se da nas nećete zaboraviti i da ćemo vam ostati u dobrom sjećanju. Mi vas sigurno nećemo zaboraviti i pamtit ćemo vas zato jer ste uljepšali naše osmogodišnje školovanje. Hvala od srca! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ladislava Knežević, 8. a

ZBOGOM Zbogom prijatelji, školo, učitelji. Bilo je lijepo dok je trajalo. Bilo nam je odlično dok smo bili zajedno. Sada se moramo oprostiti.&nbsp;Prijatelji, jako ćete mi nedostajati. Učitelji također, ali ne toliko. Nadam se da ćemo se družiti i dok smo u srednjoj školi. Mnogo toga se dogodilo, smijali smo se, zabavljali, zezali. Upadali u nevolje i izvlačili se iz njih. U ovih osam godina mnogo toga sam naučio, stekao mnoge prijatelje, uključujući i vas. Odlično smo se zabavljali. Radili smo gluposti, svađali se i imali nesuglasice. Neki su prešli preko njih i zaboravili ih, no neki nisu. Samo želim reći da mi je jako drago što smo zajedno išli u istu školu i zajedno proveli osam godina našeg školovanja. Sretno vam svima u nastavku vašeg školovanja. Gabrijel Pendić, 8. a

DRAGI MOJI OSMAŠI, evo nas na samom kraju vašeg osnovnoškolskog obrazovanja. Nažalost, opraštamo se na ovakav, virtualan način. Ono što vam želim reći na samom kraju je da ste bili jedna izvrsna generacija koju će biti teško nadmašiti. Meni kao razrednici bili ste razred za poželjeti, a kao učiteljici razred i učenici za koje mogu s ponosom reći da su bili moji učenici. Nije uvijek sve bilo bajka, da si ne biste sad umislili, ali to su bile sitnice kojima se sada&nbsp;možemo nasmijati. U konačnici, kakav bi to razred bio koji nikad nije naljutio razrednicu! Malo! Ne puno! Bili ste dragi, smiješni, zabavni. Bili ste uporni, zahtjevni. Bili ste izvrsni! Želim vam uspješan nastavak školovanja i ostvarenje svih vaših ciljeva. Ovo nije zbogom, nego doviđenja! Dok se ne sretnem, za par godina, s budućim liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, informatičarima, kozmetičarima, policajcima, a možda čak i kolegama učiteljima. Dakle, dragi moji osmaši, doviđenja do ponovnog susreta! Vanda Miličević, razrednica 8. a

OPROŠTAJNO PISMO PRIJATELJIMA I NASTAVNICIMA Dragi učenici i nastavnici, došlo je vrijeme da se rastanemo, s vama mi je bilo jako lijepo. Što se tiče učenika nadam se da ćete se svi lijepo zabaviti u školama koje ćete upisati, a što se tiče nastavnika nadam se da ćete se svi lijepo zabaviti na svojim radnim mjestima. Sve vas lijepo pozdravljam i to je to. Radovan Kvas, 8. a&nbsp;

Hvala svim nastavnicima koji su nas vodili pravim putem i imale nade u nas , veliko hvala želimo reći svim strožim nastavnicima jer su bili strogi ali ne previše strogi te zbog kojih smo naučili svoje granice. I da ne zaboravimo hvala svim čistačicama i domaru zbog kojih nas je škola uvijek dočekala čista i mirisna a stolice nisu bile klimave. Hvala cijeloj školi . I na kraju moram reći ono najbitnije što smo naučili a to je da je sreća velika jedino kad se dijeli, da su najteže jednadžbe one u kojima fali neko a ne x, da je korijen iz 2 iracionalan ali i da ljudi mogu biti, da tražimo kemiju s drugima ali ju nemojte konzumirati te da je ljubav jedini dokaz beskonačnosti. I tko kaže da nam matematika treba u životu? Antonija Kukuruz, 8. a

Posljednji su sati našeg osnovnoškolskog obrazovanja kad obrađujemo najteže gradivo – gradivo rastanka. Zbrajamo uspjehe, neuspjehe i prihvaćamo postignuto. Zatvaramo posljednju stranicu osnovnoškolskog obrazovanja. Nakon osam godina učenja i mučenja, smijeha i plača, slaganja i neslaganja - miješaju se radost i tuga. Radost, jer idemo naprijed, čeka nas srednja škola, postajemo odrasliji, važniji... Tu ulogu odigrali ste Vi naši profesori stoga vam se ovim putem želimo još jednom zahvaliti za sve što ste za nas napravili i za sve čemu ste nas naučili. Bez vas mi ne bismo bili mi. Hvala vam što ste nam pružili vrijeme i svoje znanje! 8. a razred Generacija 2012./2020.

Watercolor texture 2

ODLAZAK OSMAŠA generacija 2012./2020.

OPROŠTAJNO PISMO Sada tek shvaćamo koliko će nam biti teško rastati se bez obzira koliko se mi svađali. Ipak smo jedan složen, jak i dobronamjeran razred sa najboljom razrednicom i nastavnicima. Ovim putem želimo se zahvaliti svim našim nastavnicima koji su nam davali potporu, bodrili nas da nikad ne odustajemo, ponekad bili strogi(iako je bilo potrebno)te nas naučili puno stvari. Svi ti&nbsp;nezaboravni trenuci bit će duboko urezani u našim srcima. Odlaskom u srednju školu znamo da nećemo zaboraviti sve ljepote, ali i nedostatke naše škole. Trenuci u njoj uvijek su bili ispunjeni radošću, srećom, a nekad i tugom i malim sićušnim problemima koje je s lakoćom rješavale naše razrednice. Njima smo se uvijek mogli povjeriti jer su one znale rješenje svih naših problema. I kad mi nismo znali što da radimo uvijek bi naša „raska“ to riješila. Školujemo se cijeli život, a upravo osnovna škola je naša priprema za budućnost. U tih 8 godina dogodile su nam se najvažnije stvari u životu: upoznali smo prijatelje, prvi put se zaljubili, prvi put smo shvatili i odlučili što i kako želimo i kako ćemo dalje sa životom, naučili smo cijeniti rad i plodove rada. Bilo je dana kad smo se grlili, smijali, slikali…a bilo je dana kad smo se samo pogledavali, dobacivali te se svađali. Svi smo naučili pouku. Sada smo shvatili da je ovo kraj i da više neće biti starih prijatelja s kojima ćemo dijeliti sve one lijepe i ružne trenutke. No, s krajem osnovne škole i svega vezanog uz nju, nalazimo se na novom početku, a to je srednja škola.

Njezini projekti i prezentacije tjerale su nam strah u kosti, svi smo mucali i griješili, ali da nije bilo njih ja danas ne bih bez ikakvog straha mogla stati pred gomilu ljudi i održati prezentaciju ili ispričati nešto ravno iz glave. Ona se za nas borila kako nitko nije. Trudila se da se nas ne zakine, ali je u isti mah bila prilično stroga prema nama. Ostali profesori trudili su nam se uljepšati dane u školi i naučiti nas u isti mah pravim životnim vrijednostima i na tome im zahvaljujem. Kolegama iz razreda željela bih se zahvaliti na svim onim trenutcima iz kojih sam nešto naučila. Bili to trenutci u kojima sam se naučila postaviti prema jednoj vrsti ljudi, bili to trenutci u kojima sam se naučila zauzeti za sebe ili trenuci u kojim sam uživala u nečijem društvu, dali su mi materijala na kojima i danas mogu učiti i na tome im se zahvaljujem. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Cijelo ovo školovanje prošlo je u hipu i ja ne znam kada no unatoč svemu još jednom bih željela zahvaliti svima, od tete Ljerke koja nam je vrijeme na školskim hodnicima učinila zabavnima, profesora koji su nas naučili životnim vrijednostima, psihologinje i pedagoginje koji su bili tu kad god nam je trebalo do naše ravnateljice koja je za nas učinila mnogo. Zahvaljujući svima vama ja danas ponosno mogu hodati ulicama jer znam da sam naučila mnogo i da se ne trebam bojati ničega pa čak niti srednje škole. Hvala vam još jednom na svemu i znajte da vas i školu neću zaboraviti nikada. Kiara Lemac, 8. a

POŠTOVANA RAVNATELJICE, RAZREDNICE, NASTAVNICI I PRIJATELJI! Sve što je lijepo kratko traje pa smo i mi tako došli do kraja osnovnoškolskog obrazovanja. Trudili se smo se stjecati znanje i što bolje razviti kompetencije, svatko prema vlastitim sposobnostima. Uz znanje, primili smo i odgoj za životne vrijednosti koje nas i čine ljudima. S velikim veseljem se prisjećamo raznih situacija, onih pozitivnih&nbsp;i lijepih, ali i onih ne tako slavnih. Pamtit ćemo svoja međusobna druženja, izlete, maturalac…&nbsp;Stojeći na prekretnici jednog dijela životnog puta, na kraju svog osnovnoškolskog obrazovanja, sretni i ponosni, na trenutak zbunjeni, osjećamo zahvalnost. Veliko hvala svim nastavnicima koji su obogaćivali naša obzorja na temu vlastitih znanja i iskustava. Hvala svim djelatnicima škole koji su nam svakodnevno bili na raspolaganju i usluzi. Hvala roditeljima i ostalim članovima obitelji , koji su kao vjerni pratitelji s puno ljubavi i strpljenja bili uvijek uz nas. Svim prijateljima, želim ostvarenje zacrtanih ciljeva te upis u željenu srednju školu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ana Marija Smičić,&nbsp;&nbsp;8. a

ZBOGOM PRIJATELJI, ŠKOLO I UČITELJI! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kada se okrenem i pogledam iza sebe mogu uočiti velike stvari i promjene. Otkako sam ušetala u ovu školu sa samo 7 godina svijet mi se promijenio. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;U ovoj školi prošla sam svašta. Prošla sam i lijepe i one malo manje lijepe trenutke.&nbsp;Za sve su zaslužni moji profesori i kolege iz razreda. Ne želim reći prijatelji jer ovo za mene nije prijateljstvo. Prijateljstvo je nešto puno više i jače. Ova škola pomogla mi je u izgradnji sebe i svoje svijesti i razmišljanja. Da nisam bila ovdje i prošla svašta ja danas ne bih bila osoba kakva jesam. Svaka i najmanja stvarčica, od likovnog rada u prvom razredu do velikih ispita u sedmom ili osmom razredu,&nbsp;napravila je nekakvu promjenu u mom životu. Učiteljica Martina naučila nas je kako učiti, čitati i pisati, a meni je to uvelike pomoglo u ostvarenju mojih dosadašnjih ciljeva. Da nisam na početku pravilno naučila učiti ja ne bih bila tako dobra učenica niti bih napravila prilično dobre rezultate na natjecanjima i izvan škole i zato joj od srca zahvaljujem. Da nas nastavnica Stanislava i nastavnica Ljubica nisu zafrkavali sa pojedinim aktivnostima još u normalnoj školi ja bih se danas možda više bojala srednje škole. Sama zadaća i količina rada i truda koju smo morali uložiti da bismo ostvarili naše ciljeve naučila nas je organizirati se&nbsp;i složiti svoj život tako da na kraju dana imamo vremena i za sebe. Na tome im zahvaljujem jer zahvaljujući njihovom načinu rada ja se danas ne bojim zadataka niti velikih niti malih i osjećam se spremna za nove izazove. Niti nastavnica Vanda, naša draga razrednica nije bila daleko po načinu rada.&nbsp;

OPROŠTAJNO PISMO Evo nas, sićušni osmi razred od svega 11 učenika. Nalazimo se na životnom putu gdje se moramo pozdraviti sa školom, prijateljima , nastavnicima, odnosno, svime onim na što smo navikli. Sjećam se prvog ulaska u veliku sivu školu ispunjenu rupama koje&nbsp;mogu označavati ukupan broj učenika u školi, tim ulaskom smo našli prijatelje, ljubavi, znanja, sreću …. I evo sad odlazimo sa uspomenama sačuvanim duboko u srcu. Nažalost, u nama najboljoj završnoj godini je odlučila Corona putovati svijetom pa smo vrijeme provodili u kućama umjesto zabavljajući se u školi s prijateljima i učeći s nastavnicima. Znam da ćemo se sjećati onoga pitanja „ Šta imamo za zadaću“ ili „ Za koliko zvoni“ kao i trčkaranja mališana po hodnicima. Bili smo dobar razred i iskušavali smo nove stvari gdje su neki upadali u probleme a neki učili nešto novo no sve te sitnice i pogreške iz kojih smo učili su nam pomogle pronaći same sebe. Naš ugođaj u razredu ne bi bio ni približno ovakav da nam nije naše razrednice, koja nam je uvijek bila prvo prijatelj pa nastavnica – razrednica koja nam je rješavala kako gramatičke engleske probleme tako i ostale probleme na koje joj se požalimo i što je bila puna strpljenja te nas vodila prema pravom putu. Hvala joj. Na matematici imate tri tipa učenika : oni koji pokušavaju nešto kontat, oni koji ne kontaju ništa i oni koji kontaju sve pa se na kraju njima i obratite . Na svakom predmetu je bila druga priča- na nekima učimo renesansnu glazbu a na nekima brzinu svijetlosti ili kemijske formule, no na svakom satu uz najbolje nastavnike možemo naučiti puno toga.

OPROŠTAJNO PISMO Ovih 8 godina nam je prošlo brzo, iako se to tako nije činilo dok je trajalo... Kada sam prvi put kročila u ovu školu, bila sam uplašena i mislila sam da je škola neki veliki pojam kojem treba otkriti značenje. Kada sam ugledala nova lica, mislila sam da nikad neću pronaći prijatelje, no kako su prolazili tjedni ja sam stekla prijatelje s kojima sam iz godine u godinu bila sve bolja i bolja. Povjeravali smo si tajne, smijali se zajedno, prepisivali na ispitima, izvlačili jedi druge iz nevolje itd... Krenuvši u 5. razred svi smo se divili osmašima i željeli smo biti na njihovom mjestu. Htjeli smo što prije završiti osnovnu jer smo mislili da će nam u srednjoj biti lakše, zabavnije.... Došli smo do onog dugoočekivanog 8. razreda i najviše čemu smo se veselili jest bio raspust i ljeto, no kako se kraj školske godine sve više bližio bili smo sve tužniji. Tek smo tada počeli shvaćati da se razdvajamo, da svatko kreće svojim putem u nadi da će ostvarit svoj cilj, da će u budućnosti raditi ono što voli. Dragi nastavnici, nadam se da ćete nas pamtiti u što ljepšem svijetlu. Hvala Vam na svim lijepim trenucima provedenim s Vama. Hvala Vam na svemu! Elena Kovačić, 8. a

OPROŠTAJNO PISMO Ah, bili su to lijepi dani u školi. Kad se samo sjetim svih nastavnika, prijatelja i&nbsp;ispita koje smo s „velikom“ radošću rješavali. Moram priznati da će mi malo i faliti osnovna škola u kojoj je sve bilo kao u bajci o Princezi na zrnu graška, malo nas je žuljalo, ali opet smo spavali. Stoga od srca pozdravljam sve nastavnike koji su izlazili s velikom radošću iz našeg razreda, a ulazili kao da su slušali himnu Josipe Lisac. Domagoj Drobac, 8. a

OPROŠTAJNO PISMO Od srca hvala svim učiteljima na svemu što su nas naučili, ali i hvala što su nas odgajali kako postati bolje, poštenije i kvalitetnije osobe. Zahvaljujemo pedagoginji, psihologinji i knjižničarki koje su nam omogućile da se u školi osjećamo sigurno. Nismo zaboravili ni našu dragu ravnateljicu, te našu najbolju rasku Vandu Miličević. Hvala i svim ostalim djelatnicima ove škole. Naravno, moramo zahvaliti i našim roditeljima na svoj podršci, silnom razumijevanju i ljubavi koju nam bezgranično pružaju. Hvala vam što ste nam pomagali, tješili nas i veselili se s nama kad je to bilo potrebno. Do zadnjeg daha vodili smo bitku s učiteljima za svaku ocjenu. Ocjene su nam bile važne pa su nam naposljetku učitelji odlučili malo popustiti radi lakšeg upisa u srednju školu i na tome im veliko hvala. Godina je proletjela, ponekad se zapitam: “jesam ja stvarno već 8. razred?“. Iako je bilo dana kad smo se svađali pamtit ćemo to da smo se uvijek držali zajedno bez obzira na svađe. Jedno veliko hvala svima! Ilaj Macura, 8. a

ZBOGOM PRIJATELJI, ŠKOLO I UČITELJI! Ovih osam godina školovanja u školi mi je proletjelo tako brzo. Nemogu vjerovati da završavam osmi razred. Ovim putem želim se zahvaliti cijelom svom razredu. Hvala vam što ste mi uljepšali svaki dan u školi i nasmijali me kada mi je bilo dosadno. Hvala vam što ste mi pomagali ako sam imala neki problem. Hvala puno svim učiteljima. Vi ste jedan od razloga zbog kojih smo mi takvi kakvi jesmo. Pomogli ste nam u odrastanju i naučili ste nas puno toga. Jedno posebno hvala želim reći našoj razrednici Vandi koja je uvijek bila tu uz nas, koja nam je pomogla riješiti svaki problem i koja nas je uvijek mogla nasmijati. Naučila nas je da uvijek moramo biti iskreni bez obzira na sve. Jedno veliko hvala cijeloj Osnovnoj školi Nikole Andrića u kojoj smo proživili predivnih osam godina školovanja. U kojoj smo naučili puno toga i koja nam je podarila odlične prijatelje. Još jednom želim reći hvala apsolutno svima jer ste bili uz mene kroz ovo predivno putovanje u Osnovnoj školi Nikole Andrića! Leonarda Puđa, 8. a

OPROŠTAJNO PISMO Došlo je vrijeme rastanka...vrijeme da kažemo zbogom.&nbsp; Sve što smo naučili od vas nosimo sa sobom. Hvala vam za divne trenutke radosti, sreće i pokoju suzu...jer i to je dio odrastanja... Odlazimo, koračamo dalje i ne znamo što nam život nosi, ali znamo da ćemo ćemo vas uvijek nositi u srcu.&nbsp; Matej Maljak, 8. a

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.