ODLAZAK OSMAŠA
generacija 2012./2020.
generacija 2012./2020.
Posljednji su sati našeg osnovnoškolskog obrazovanja kad obrađujemo najteže gradivo – gradivo rastanka.
Zbrajamo uspjehe, neuspjehe i prihvaćamo postignuto.
Zatvaramo posljednju stranicu osnovnoškolskog obrazovanja.
Nakon osam godina učenja i mučenja, smijeha i plača, slaganja i neslaganja - miješaju se radost i tuga.
Radost, jer idemo naprijed, čeka nas srednja škola, postajemo odrasliji, važniji... Tu ulogu odigrali ste Vi naši profesori stoga vam se ovim putem želimo još jednom zahvaliti za sve što ste za nas napravili i za sve čemu ste nas naučili.
Bez vas mi ne bismo bili mi.
Hvala vam što ste nam pružili vrijeme i svoje znanje!
8. a razred
Generacija 2012./2020.
Zbrajamo uspjehe, neuspjehe i prihvaćamo postignuto.
Zatvaramo posljednju stranicu osnovnoškolskog obrazovanja.
Nakon osam godina učenja i mučenja, smijeha i plača, slaganja i neslaganja - miješaju se radost i tuga.
Radost, jer idemo naprijed, čeka nas srednja škola, postajemo odrasliji, važniji... Tu ulogu odigrali ste Vi naši profesori stoga vam se ovim putem želimo još jednom zahvaliti za sve što ste za nas napravili i za sve čemu ste nas naučili.
Bez vas mi ne bismo bili mi.
Hvala vam što ste nam pružili vrijeme i svoje znanje!
8. a razred
Generacija 2012./2020.
Loading...
Loading...
OPROŠTAJNO PISMOAh, bili su to lijepi dani u školi.
Kad se samo sjetim svih nastavnika, prijatelja i ispita koje smo s „velikom“ radošću rješavali.
Moram priznati da će mi malo i faliti osnovna škola u kojoj je sve bilo kao u bajci o Princezi na zrnu graška, malo nas je žuljalo, ali opet smo spavali.
Stoga od srca pozdravljam sve nastavnike koji su izlazili s velikom radošću iz našeg razreda, a ulazili kao da su slušali himnu Josipe Lisac.
Domagoj Drobac, 8. a
OPROŠTAJNO PISMO
Od srca hvala svim učiteljima na svemu što su nas naučili, ali i hvala što su nas odgajali kako postati bolje, poštenije i kvalitetnije osobe.
Zahvaljujemo pedagoginji, psihologinji i knjižničarki koje su nam omogućile da se u školi osjećamo sigurno. Nismo zaboravili ni našu dragu ravnateljicu, te našu najbolju rasku Vandu Miličević. Hvala i svim ostalim djelatnicima ove škole. Naravno, moramo zahvaliti i našim roditeljima na svoj podršci, silnom razumijevanju i ljubavi koju nam bezgranično pružaju. Hvala vam što ste nam pomagali, tješili nas i veselili se s nama kad je to bilo potrebno.
Do zadnjeg daha vodili smo bitku s učiteljima za svaku ocjenu. Ocjene su nam bile važne pa su nam naposljetku učitelji odlučili malo popustiti radi lakšeg upisa u srednju školu i na tome im veliko hvala.
Godina je proletjela, ponekad se zapitam: “jesam ja stvarno već 8. razred?“. Iako je bilo dana kad smo se svađali pamtit ćemo to da smo se uvijek držali zajedno bez obzira na svađe. Jedno veliko hvala svima!
Ilaj Macura, 8. a
Od srca hvala svim učiteljima na svemu što su nas naučili, ali i hvala što su nas odgajali kako postati bolje, poštenije i kvalitetnije osobe.
Zahvaljujemo pedagoginji, psihologinji i knjižničarki koje su nam omogućile da se u školi osjećamo sigurno. Nismo zaboravili ni našu dragu ravnateljicu, te našu najbolju rasku Vandu Miličević. Hvala i svim ostalim djelatnicima ove škole. Naravno, moramo zahvaliti i našim roditeljima na svoj podršci, silnom razumijevanju i ljubavi koju nam bezgranično pružaju. Hvala vam što ste nam pomagali, tješili nas i veselili se s nama kad je to bilo potrebno.
Do zadnjeg daha vodili smo bitku s učiteljima za svaku ocjenu. Ocjene su nam bile važne pa su nam naposljetku učitelji odlučili malo popustiti radi lakšeg upisa u srednju školu i na tome im veliko hvala.
Godina je proletjela, ponekad se zapitam: “jesam ja stvarno već 8. razred?“. Iako je bilo dana kad smo se svađali pamtit ćemo to da smo se uvijek držali zajedno bez obzira na svađe. Jedno veliko hvala svima!
Ilaj Macura, 8. a
ZBOGOM PRIJATELJI, ŠKOLO I UČITELJI!
Kada se okrenem i pogledam iza sebe mogu uočiti velike stvari i promjene. Otkako sam ušetala u ovu školu sa samo 7 godina svijet mi se promijenio.
U ovoj školi prošla sam svašta. Prošla sam i lijepe i one malo manje lijepe trenutke. Za sve su zaslužni moji profesori i kolege iz razreda. Ne želim reći prijatelji jer ovo za mene nije prijateljstvo. Prijateljstvo je nešto puno više i jače. Ova škola pomogla mi je u izgradnji sebe i svoje svijesti i razmišljanja. Da nisam bila ovdje i prošla svašta ja danas ne bih bila osoba kakva jesam. Svaka i najmanja stvarčica, od likovnog rada u prvom razredu do velikih ispita u sedmom ili osmom razredu, napravila je nekakvu promjenu u mom životu. Učiteljica Martina naučila nas je kako učiti, čitati i pisati, a meni je to uvelike pomoglo u ostvarenju mojih dosadašnjih ciljeva. Da nisam na početku pravilno naučila učiti ja ne bih bila tako dobra učenica niti bih napravila prilično dobre rezultate na natjecanjima i izvan škole i zato joj od srca zahvaljujem. Da nas nastavnica Stanislava i nastavnica Ljubica nisu zafrkavali sa pojedinim aktivnostima još u normalnoj školi ja bih se danas možda više bojala srednje škole. Sama zadaća i količina rada i truda koju smo morali uložiti da bismo ostvarili naše ciljeve naučila nas je organizirati se i složiti svoj život tako da na kraju dana imamo vremena i za sebe. Na tome im zahvaljujem jer zahvaljujući njihovom načinu rada ja se danas ne bojim zadataka niti velikih niti malih i osjećam se spremna za nove izazove. Niti nastavnica Vanda, naša draga razrednica nije bila daleko po načinu rada.
Kada se okrenem i pogledam iza sebe mogu uočiti velike stvari i promjene. Otkako sam ušetala u ovu školu sa samo 7 godina svijet mi se promijenio.
U ovoj školi prošla sam svašta. Prošla sam i lijepe i one malo manje lijepe trenutke. Za sve su zaslužni moji profesori i kolege iz razreda. Ne želim reći prijatelji jer ovo za mene nije prijateljstvo. Prijateljstvo je nešto puno više i jače. Ova škola pomogla mi je u izgradnji sebe i svoje svijesti i razmišljanja. Da nisam bila ovdje i prošla svašta ja danas ne bih bila osoba kakva jesam. Svaka i najmanja stvarčica, od likovnog rada u prvom razredu do velikih ispita u sedmom ili osmom razredu, napravila je nekakvu promjenu u mom životu. Učiteljica Martina naučila nas je kako učiti, čitati i pisati, a meni je to uvelike pomoglo u ostvarenju mojih dosadašnjih ciljeva. Da nisam na početku pravilno naučila učiti ja ne bih bila tako dobra učenica niti bih napravila prilično dobre rezultate na natjecanjima i izvan škole i zato joj od srca zahvaljujem. Da nas nastavnica Stanislava i nastavnica Ljubica nisu zafrkavali sa pojedinim aktivnostima još u normalnoj školi ja bih se danas možda više bojala srednje škole. Sama zadaća i količina rada i truda koju smo morali uložiti da bismo ostvarili naše ciljeve naučila nas je organizirati se i složiti svoj život tako da na kraju dana imamo vremena i za sebe. Na tome im zahvaljujem jer zahvaljujući njihovom načinu rada ja se danas ne bojim zadataka niti velikih niti malih i osjećam se spremna za nove izazove. Niti nastavnica Vanda, naša draga razrednica nije bila daleko po načinu rada.
Njezini projekti i prezentacije tjerale su nam strah u kosti, svi smo mucali i griješili, ali da nije bilo njih ja danas ne bih bez ikakvog straha mogla stati pred gomilu ljudi i održati prezentaciju ili ispričati nešto ravno iz glave. Ona se za nas borila kako nitko nije. Trudila se da se nas ne zakine, ali je u isti mah bila prilično stroga prema nama. Ostali profesori trudili su nam se uljepšati dane u školi i naučiti nas u isti mah pravim životnim vrijednostima i na tome im zahvaljujem. Kolegama iz razreda željela bih se zahvaliti na svim onim trenutcima iz kojih sam nešto naučila. Bili to trenutci u kojima sam se naučila postaviti prema jednoj vrsti ljudi, bili to trenutci u kojima sam se naučila zauzeti za sebe ili trenuci u kojim sam uživala u nečijem društvu, dali su mi materijala na kojima i danas mogu učiti i na tome im se zahvaljujem.
Cijelo ovo školovanje prošlo je u hipu i ja ne znam kada no unatoč svemu još jednom bih željela zahvaliti svima, od tete Ljerke koja nam je vrijeme na školskim hodnicima učinila zabavnima, profesora koji su nas naučili životnim vrijednostima, psihologinje i pedagoginje koji su bili tu kad god nam je trebalo do naše ravnateljice koja je za nas učinila mnogo. Zahvaljujući svima vama ja danas ponosno mogu hodati ulicama jer znam da sam naučila mnogo i da se ne trebam bojati ničega pa čak niti srednje škole. Hvala vam još jednom na svemu i znajte da vas i školu neću zaboraviti nikada.
Kiara Lemac, 8. a
Cijelo ovo školovanje prošlo je u hipu i ja ne znam kada no unatoč svemu još jednom bih željela zahvaliti svima, od tete Ljerke koja nam je vrijeme na školskim hodnicima učinila zabavnima, profesora koji su nas naučili životnim vrijednostima, psihologinje i pedagoginje koji su bili tu kad god nam je trebalo do naše ravnateljice koja je za nas učinila mnogo. Zahvaljujući svima vama ja danas ponosno mogu hodati ulicama jer znam da sam naučila mnogo i da se ne trebam bojati ničega pa čak niti srednje škole. Hvala vam još jednom na svemu i znajte da vas i školu neću zaboraviti nikada.
Kiara Lemac, 8. a