Mrežna edicija Društva profesora hrvatskoga jezika Obljetnice
uz 60. obljetnicu smrti Viktora Vide
uz 60. obljetnicu smrti Viktora Vide
Srećko Listeš
Vidina poezija
ur. Sanja Miloloža
Loading...
Loading...
Društvo profesora hrvatskoga jezikao 60. spomendanu pjesnika
Viktora Vide
Za nakladnika:
Branimir Romac,
predsjednik DPHJ-a
Loading...
Glavna urednicamrežne edicije Obljetnice:
Sanja Miloloža
Stihove kazuje:
red. prof. art.
Joško Ševo
Loading...
Fotografije:Srećko Listeš
Sanja Miloloža
mrežna arhiva DPHJ-a
Loading...
Mrežna prilagodba, lektura i korektura: Sanja Miloloža
U Zagrebu
25. rujna 2021.
Loading...
Srećko Listeš
Loading...
Loading...
Mrežna edicija OBLJETNICELoading...
Vidina poezijaLoading...
uz 60. spomendan pjesnika Viktora VideLoading...
Uredila i mrežno prilagodila Sanja MiloložaZagreb, 25. rujna 2021.
4
S a d r ž a j
Sanja Miloloža, Predgovor Vidine poezije Srećka Listeša
Srećko Listeš, Vidina poezija
Joško Ševo,
Kako zvuči Vidina poezija
Bilješka o kazivaču stihova
Bilješka o autoru
Srećko Listeš, Vidina poezija
Joško Ševo,
Kako zvuči Vidina poezija
Bilješka o kazivaču stihova
Bilješka o autoru
6
7
30
Anđeo mrtvih
Sužanj vremena
Otrovane lokve
Svemir osobe
32
33
34
35
36
37
Rođen sam u Kotoru, velikoj smeđoj tvrđavi, ali, kad me pitaju za zavičaj, kao što prsti traže i otkidaju najljepši cvijet, moja duša odabire Perast. On je grad duše, tužno veselje duše, kao njegovi vrtovi s ružama, koji raduju oči. On mi je zarana ispunio duh vedrinom, kao zdenac, u kojem se prelamaju zrake. U njemu sam već u djetinjstvu nazreo nužni red sklada, odazive nevidljive geometrije među stvarima.
(Zavičaj)
(Zavičaj)
Viktor Vida
Predgovor Vidinoj poeziji Srećka Listeša
6
V i d i n a p o e z i j a
I.
Pisati o poeziji antologijskih pjesnika, znači razmišljati o najboljima među nama. Umjetnici i znanstvenici pokreću društva, grade bolji i sretniji svijet. Stoga ne možemo prihvatiti tezu o smrti autora i tekstu kao jedinom vrijednom istraživanja, bez obzira što je taj stav posljedica teorijskoga diskursa i u stvarnosti se, zapravo, obraća čitatelju kao kreatoru čitanja kao čina. Nadalje, neki su autori svojim životom svjedočili o vrijednosti stvaranja, a jedan od njih je i Viktor Vida, pjesnik čiji je život proveden u bučnim lutanjima, hrabrim istupima i zanosnim polemikama, stalnim umjetničkim djelovanjem i pisanjem poezije nadahnute božanskim glasovima. Pjesnik čija je lirika, prema svim dosadašnjim istraživačima, ocijenjena poezijom velike unutarnje emocionalne snage i jedinstvenoga izraza, bio je jedan od najglasovitijih hrvatskih emigrantskih književnika.
Rođen je u Kotoru 2. listopada 1913. u obitelji državnoga službenika Rikarda, čija se obitelj često selila zbog očevih premještaja na poslu. Zbog toga je Viktor u rodnomu gradu završio pučku školu i šest razreda gimnazije, a posljednja dva i maturu u Podgorici.
Rođen je u Kotoru 2. listopada 1913. u obitelji državnoga službenika Rikarda, čija se obitelj često selila zbog očevih premještaja na poslu. Zbog toga je Viktor u rodnomu gradu završio pučku školu i šest razreda gimnazije, a posljednja dva i maturu u Podgorici.
Poslije mature otišao je u Zagreb studirati 37. skupinu predmeta na Filozofskom fakultetu (talijanski jezik i južnoslavenske jezike i književnost). Diplomirao je 1937., a nakon toga proveo jednu godinu u Zagrebu. Mjesec dana poslije toga oženio se Mirom Ruhl, s kojom se u lipnju 1942. seli u Veneciju, a nakon toga u Rim, gdje radi kao prevoditelj u Agenciji Giornolastica Italo-Croata.
Padom Italije Agencija prestaje raditi pa Vida ostaje bez posla, no ne vraća se u domovinu, nego ostaje u Rimu. Dobivši sina Klaudija, radio je razne poslove. Završetkom rata Italiju su preplavile hrvatske izbjeglice; kod Napulja u Bagnoliju proradila je i hrvatska izbjeglička gimnazija u kojoj je Vida radio od rujna 1947. do siječnja 1948. godine, kada je donio bitnu životnu odluku: ukrcao se na parobrod i s obitelji emigrirao u Argentinu. U Buenos Aires stigli su 21. siječnja 1948.
Padom Italije Agencija prestaje raditi pa Vida ostaje bez posla, no ne vraća se u domovinu, nego ostaje u Rimu. Dobivši sina Klaudija, radio je razne poslove. Završetkom rata Italiju su preplavile hrvatske izbjeglice; kod Napulja u Bagnoliju proradila je i hrvatska izbjeglička gimnazija u kojoj je Vida radio od rujna 1947. do siječnja 1948. godine, kada je donio bitnu životnu odluku: ukrcao se na parobrod i s obitelji emigrirao u Argentinu. U Buenos Aires stigli su 21. siječnja 1948.
8