Book Creator

Mjesne priče

by Sanja Miloloža

Pages 2 and 3 of 73

Comic Panel 1
SANJA MILOLOŽA
MJESNE
PRIČE
Josipova jezična galerija
Loading...
SANJA MILOLOŽA
Loading...




JOSIPOVA JEZIČNA GALERIJA
Sanja Miloloža
Mjesne priče


Glavna urednica:
Sanja Miloloža
Lektura i korektura:
Linda Šimunović-Nakić
Ilustrirala:
Iva Miloloža
Fotografija:
Marija Negro Dubrović
(Obožavatelji Velebita)
Mrežno oblikovanje:
Sanja Miloloža

Copyright
Josipova jezična galerija
Sanja Miloloža

Zagreb, 2021.
Loading...
MJESNE
Loading...
PRIČE
Loading...
SANJA MILOLOŽA
Loading...
MJESNE
Loading...
PRIČE
Loading...
Loading...
Josipova jezična galerija
Zagreb, 2021.
Sadržaj
Priča prva: AFRIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . .

Priča druga: KRADILIŠTE ZVIJEZDA. . . . . . . . . . . . . . . . .

Priča treća: (S)TROP ZA JULIJANU. . . . . . . . . . . . . . . . . .

Priča četvrta: KARLOVAC ili ŠAH-MAT . . . . . . . . . . . . . . .



Bilješka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
06

14

20

30



36
Ove su priče čekale x godina da ih čitatelj, ma koji god namjernik to bio, pročita. Taj svoj prvi izlet u književnost posvećujem, kao i svoj diplomski rad, svojemu ocu Karlu Landekiću. Uvijek je želio da se bavim književnošću. Volio je razmišljati o svojoj kćeri kao književnici... Moralo se dogoditi da on umre, da mu bivša supruga umre, da mu unuka umre... a da bi se njegova kći odvažila objaviti svoje priče.

Mili Ogi, znaš da se od 13. kolovoza 2020. više ničega ne strašim.

Volim vas.
Priča prva
AFRIKA
Sigurno je sigurno, pomisli Marta i – umre.

                                               *   *   *
 – Novi Nacional, novi Nacional! Jutarnji, Večernji, Vjesnik, Slobodna Dalmacija! Čitajte: prosvjedi seljaka i blokade prometnica! Pretres Pukanićeva stana! Tuđmanov govor o desetoj obljetnici HDZ-a! Šestorica nisu dvanaestorica! Čitajte, čitajte ljudi, vi morate znati, a ja moram jesti. Nove novine, svježe, friške, mekane: ubila se djevojka dok je ljubavnik spavao, novine nove novvcateeeee; još jedna lančana nesreća zbog pijanstva vozača, novi broj svih novina, novi broooooj! Ajmo, ajmo gosponček, fine novine, friške mirisneeee, dvje za deset, dvje za deset… Strane vijesti, trebam jesti zato vičem gospica, Etiopija i ona druga država sa E se međusobno bombaju, novi brojevi, noooviiiiii… – urlao je neumorno kolporter trgujući svojim nogama i glasom.
Neobrijan je crnokos muškarac s dogorenom cigaretom u ustima zamišljeno gledao jutarnje ljude kako gmile po Jelačićevu trgu ne vidjevši ih i ne čuvši urlajući hrapavi glas sredovječnog kolportera u prljavim kratkim tapericama. Prhnuše golubi. Jedan je od njih ispustio izmet na kolporterovu bolesnožućkastu nogu što ovaj nije ni primijetio; dan je bio plodan i oblacima i suncem te se činilo da je već vrijeme da možda i iznad te sredovječne kolporterske glave zaiskri duga. Ali, njezin bi nosač vjerojatno protrčao ispod rasuta sunčeva spektra i ne vidjevši njegovu ljepotu, i ne misleći o njegovoj mistici, zainteresiran samo za novo utrapljivanje novih novina novom novčaniku i vlasniku mu. 
Sigurno je sigurno, pomisli Marta i – umre.

                                               *   *   *
 – Novi Nacional, novi Nacional! Jutarnji, Večernji, Vjesnik, Slobodna Dalmacija! Čitajte: prosvjedi seljaka i blokade prometnica! Pretres Pukanićeva stana! Tuđmanov govor o desetoj obljetnici HDZ-a! Šestorica nisu dvanaestorica! Čitajte, čitajte ljudi, vi morate znati, a ja moram jesti. Nove novine, svježe, friške, mekane: ubila se djevojka dok je ljubavnik spavao, novine nove novvcateeeee; još jedna lančana nesreća zbog pijanstva vozača, novi broj svih novina, novi broooooj! Ajmo, ajmo gosponček, fine novine, friške mirisneeee, dvje za deset, dvje za deset… Strane vijesti, trebam jesti zato vičem gospica, Etiopija i ona druga država sa E se međusobno bombaju, novi brojevi, noooviiiiii… – urlao je neumorno kolporter trgujući svojim nogama i glasom.
Neobrijan je crnokos muškarac s dogorenom cigaretom u ustima zamišljeno gledao jutarnje ljude kako gmile po Jelačićevu trgu ne vidjevši ih i ne čuvši urlajući hrapavi glas sredovječnog kolportera u prljavim kratkim tapericama. Prhnuše golubi. Jedan je od njih ispustio izmet na kolporterovu bolesnožućkastu nogu što ovaj nije ni primijetio; dan je bio plodan i oblacima i suncem te se činilo da je već vrijeme da možda i iznad te sredovječne kolporterske glave zaiskri duga. Ali, njezin bi nosač vjerojatno protrčao ispod rasuta sunčeva spektra i ne vidjevši njegovu ljepotu, i ne misleći o njegovoj mistici, zainteresiran samo za novo utrapljivanje novih novina novom novčaniku i vlasniku mu. 
7
Comic Panel 1
 Luka strese glavom: gejzirska je želja za Martom još plamtjela u njemu i nije mogao odagnati njezin lik u snježnobijeloj svilenoj spavaćici, rasutih gavranovih kosa po oblim ramenima i tužnoplavim očima rasutim po svemiru. Divna…la divina divna, divna divovski, kozmički…ali ne. Nema je više…doista. Nema. Napustila je prelijepu kutiju svoga skladnog tijela i odnijela toplinu nježne duše nekoj zvijezdi. Sledila se ta ljepota u lipanjskome jutru, čije nebo para hrapavi glas sredovječnog kolportera koji mora jesti i ne da se smesti, a Luki se plače, i on najradije ne bi bio živ, ne bi disao, ne bi mislio, osjećao bi samo Martinu blizinu, toplinu one koje više nema, ali nije samo trava, nije ni trava, nema je jer je željela nemati se, jer je željela prkositi njemu, jer je sada sretna na nekoj drugoj zvijezdi a on pati i razmišlja kako su joj želudac sfurile tablete i kako će slasno crvi izjedati to prekrasno tijelo, pa pati i pati, o mati, mati, mati…o Bože!
– Gospodine, popravite dan ovom siromašnom kolporteru, meni dakle, obavijestite se o svim zbivanjima, velikim, malim, dugim, kratkim, smiješnim, tužnim, lijepim i ružnim, molim, molim, kupite bilo što, dvje za deset, vijest iz Vjesnika, Jutarnjeg, Večernjaka, puno slika, lijepa lica, gola cica, puno… i TV program, ako ne čitate teletekst, molim. Petak je gospon, treba se informirati inače će Vas nogirati, zato friške lijepe kakve hoćete, noviiineeee! – verglao je taj smiješan prljavi čovjek hrapavo i monotono, ritmički stihoklepno i bez osjećaja za najtužnije jutro Lukina života. To ga razbjesni:
– Jebi se, budalo! – opsuje gotovo šaptom, ali onim opasnim, olujnim.
Kolporter ga međutim nije čuo jer se okrenuo sitnoj starici koja je unaprijed bila osuđena pokleknuti u boju na relaciji ne kupujem – kupujem. Luka zastane, pripali cigaretu, opet otrese glavom pa krupnim koracima zagrabi prema Frankopanskoj. Kad se prodavač novina okrenuo početnoj žrtvi, janje je već pobjeglo sa žrtvenika.
PrevNext