Brošura za roditelje o pozitivnoj disciplinom bez primjene sile u odgoju

Odgoj bez batina

Clouds pattern

Odgajanje djeteta bez fizičkog kažnjavanja (pozitivno discipliniranje) uključuje postavljanje jasnih granica u odgoju, ali bez primjene sile. Dijete je osoba i ima pravo na zaštitu od bilo kojeg oblika nasilja. Kako biste reagirali da Vas netko udari? Kako biste reagirali da neka druga osoba udari Vaše dijete?&nbsp;Može li onda biti prihvatljivo kada mi to učinimo?

Watercolor texture 1

Međunarodni dan odgoja bez batina&nbsp;obilježava se 30. travnja, a pokrenula ga je organizacija EPOCH-USA 1998. godine.&nbsp;

Watercolor texture 3

Za kraj možete pokušati riješiti mali kviz s pitanjima o pozitivnoj disciplini na poveznici <a href="https://wordwall.net/resource/31860703/nenasilno-rje%C5%A1avanje-sukoba-kviz-za-roditelje">https://wordwall.net/resource/31860703/nenasilno-rje%C5%A1avanje-sukoba-kviz-za-roditelje</a>

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (NN&nbsp;<a href="https://www.zakon.hr/cms.htm?id=42423">70/17</a>,&nbsp;<a href="https://www.zakon.hr/cms.htm?id=42421">126/19</a>,&nbsp;<a href="https://www.zakon.hr/cms.htm?id=49495">84/21</a>) fizičko kažnjavanje djece (u odgojne svrhe) smatra se nasiljem u obitelji te se pravno tretira kao prekršaj s prekršajnopravnim sankcijama. Vrtić kao javna ustanova dužan je svaku izjavu djeteta o fizičkom kažnjavanju prenijeti Policiji i Centru za socijalnu skrb.

Priredile: Alma Kapetanović, stručna suradnica psihologija Marija Brezak, stručna suradnica logopetkinja Dječji vrtić Bubamara, Donja Stubica 2022.

Ponekad se roditelju može činiti kako udarac po guzi ili šamar ne znači mnogo, no njegove posljedice mogu biti puno dugotrajnije, iako nisu odmah vidljive. Kada izgubimo kontrolu u trenucima ljutnje i frustracije te učinimo nešto što narušava tjelesni ili psihološki integritet djeteta, moramo imati na umu koliko djela i riječi mogu boljeti.

Watercolor texture 2

Nakon što vidimo da nas je dijete čulo što možemo prepoznati kao barem malo opuštanje djetetova tijela, kratak pogled djeteta prema odraslom, kimanjem glave i sl., tada na red dolazi postavljanje granica. Granica treba biti jasno izrečena poput „djeca nisu za udaranje“, „sada nije vrijeme za igru“ i sl. Bez puno objašnjavanja i obrazlaganja. Potrebna je jednostavna rečenica koja će dati jasnu informaciju. Važno je&nbsp;da vaš izraz lica, geste i mimika pokazuju odlučnost i dosljednost.

Svako nasilje prema djeci ima jednake posljedice kao i nasilje prema odraslima: gledajući kratkoročno, stvara nemir i tjeskobu, nepovjerenje i osjećaje krivnje, a dugoročno razvija nisko samopoštovanje, ljutnju i nasilje. Koliko će se počinjeno nasilje odraziti na kasniji život, ovisi o tome hoće li roditelji preuzeti odgovornost za svoje postupke ili će okrivljavati djecu za njih. Jesmo li spremni prihvatiti odgovornost za svoje ponašanje?

Kada je dijete uzrujano ili bez kontrole to nije trenutak za novu lekciju ili pravilo. Odgovornost odraslih je da prvo umire dijete kako bi moglo čuti ono što slijedi, a to je postavljanje granice. U ovoj fazi djetetu je važno priznati njegov osjećaj. Npr.&nbsp;Ljuta si sada, Tužan si sada, Uopće ti se ne sviđa to što sad trebaš napraviti, Sada si toliko ljut da si stisnuo šake, skupio usta i gledaš u jednu točku, ne vidiš ništa oko sebe, Tužna si, plačeš, stavila su ruke na oči i ne želiš da tvoji prijatelji vide da plačeš itd.&nbsp; Važno je da dijete dobije poruku&nbsp;Ja sam tu. Slušam te. Važan si mi. Vidim kako se osjećaš i nisam zanemarila to. Kad smo pridobili dijete, kad se ono smirilo i kad imamo njegovu pažnju tada postavljamo granicu.

Naučili smo ga: 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Mogu nekoga udariti kada čini nešto što ja ne želim. 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ne trebam kontrolirati svoje ponašanje nego činiti što mi se učini najlakše taj trenutak (kao što je mojim roditeljima sada najlakše bilo mene udariti jer su fizički jači od mene). 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ljubav nema granica- kada nekog voliš, imaš moć nad njim, to znači da mu možeš raditi što želiš. Ovakve poruke mogu dovesti do ideje da je nasilje sastavni dio bliskih odnosa i dovodi do veće tolerancije na nasilje u kasnijoj životnoj dobi.

Fizičko kažnjavanje naizgled brzo dovodi do promjene u ponašanju djeteta. Na primjer, ako naše dijete vrišti nasred dućana jer želi neku igračku, a mi ga udarimo po guzi, dijete će se vrlo vjerojatno odmah prestati ponašati na “nepoželjan” način (prestat će se derati) . No što smo udaranjem zapravo naučili dijete?&nbsp;

Disciplina da! Nasilje ne! Ne čini drugome što ne želiš da netko čini tebi… koliko god taj drugi bio malen i nemoćan!

Ako možemo sa sigurnošću zaključiti da se djecu ne može ničemu naučiti primjenom fizičke sile (osim strahu i trenutnoj poslušnosti)…kako bismo onda trebali disciplinirati svoju djecu?

Što su pokazala istraživanja....? Dugotrajnim praćenjem velikog broja djece koja su odgajana primjenom fizičke sile&nbsp;znanstveno je dokazano da su posljedice tjelesnog kažnjavanja višestruke i mnogobrojne.&nbsp; Tjelesno kažnjavanje ne mijenja ponašanje dugoročno, potiče agresivnost te ostavlja negativne psihološke posljedice po djetetovu sliku o sebi i kvalitetu odnosa roditelj/dijete. Tjelesnim kažnjavanjem dijete postaje nesigurno, gubi samopouzdanje, stvara lošu sliku o sebi, gubi povjerenje u svijet oko sebe i samo postaje nasilno.&nbsp;&nbsp;

U teoriji izgleda jednostavno, a u praksi? I u praksi je princip jednostavan, najteže je biti dosljedan i strpljivo ga provoditi! *Ako je dijete i fizički agresivno prema drugima ili sebi, naša je dužnost, kao odrasle osobe, zaustaviti nasilje čvrstim zagrljajem dok se dijete ne smiri dovoljno da može prestati nanositi povredu sebi i okruženju.

Postavljanje granica uz pozitivnu disciplinu

Roditeljstvo je najteži, ali i najljepši posao na svijetu. Pozitivno discipliniranje većinom nismo sami doživjeli kada smo bili djeca i zato ga je potrebno naučiti. Preuzmimo odgovornost za svoje ponašanje... za njihovu i našu svjetliju budućnost.

Cilj pozitivne discipline nije razmaziti djecu, već ih potaknuti na razmišljanje o drugima i o posljedicama svojega ponašanja.

Roditeljstvo je zahtjevan posao koji obuhvaća brigu o zadovoljavanju osnovnih djetetovih potreba (poput hrane i fizičke sigurnosti) te emocionalnih potreba (poput prihvaćanja, ljubavi, pažnje i roditeljskog vodstva). Odgoj djeteta uključuje emocionalnu toplinu i podršku kao i jasno i dosljedno postavljanje granica te usmjeravanje djeteta na pravila svijeta u kojem živimo. Autoritativni roditeljski stil koji uključuje emocionalnu toplinu s jasnim i dosljednim granicama u odgoju pokazao se kao najpoticajniji za zdrav razvoj djeteta.

2. korak POSTAVLJANJE GRANICE – KOMUNICIRANJE PRAVILA

“ali u sobi se ne trči” (kratko, jasno, prilagodit ton glasa i govor tijela; nekad ovo komuniciranje granice može potrajati; važno je ostati dosljedan i ustrajan sve dok nas dijete ne čuje)

1. korak EMPATIČKO REFLEKTIRANJE – PRIZNAVANJE DJETETOVA OSJEĆAJA

“Vidim da sad želiš trčati” (priznajte želju ili potrebu i dajte do znanja da ga vidite i čujete)

Međunarodni dan odgoja bez batina

Kako postaviti granice u odgoju bez primjene sile

Dodatni izvori: <a href="https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/batine-kao-odgojna-metoda-i-nasilje-gdje-je-granica/">https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/batine-kao-odgojna-metoda-i-nasilje-gdje-je-granica/</a> <a href="https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/odgoj-bez-tjelesnog-kaznjavanja/">https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/odgoj-bez-tjelesnog-kaznjavanja/</a> <a href="https://endcorporalpunishment.org/">https://endcorporalpunishment.org/</a> Za podršku u primjeni pozitivne discipline uvijek se možete obratiti djelatnicima vrtića. Odgojiteljicama vašeg djeteta te stručnim suradnicama: psihologinji (bubamarapsiholog@gmail.com) i logopetkinji (logoped.bubamara@gmail.com)

Tjelesno kažnjavanje ne govori djeci ništa o tome kako se trebaju ponašati. Upravo suprotno, tjelesnim kažnjavanjem se djeca uče lošem ponašanju. Na taj način uče da njihovi roditelji smatraju da je prihvatljivo koristiti nasilje kako bi se riješili problemi ili sukobi. Tjelesno kažnjavanje i drugi ponižavajući oblici kažnjavanja nisu zamjena za pozitivne načine discipliniranja.&nbsp;

3. korak DAVANJE IZBORA – USMJERAVANJE NA&nbsp;ALTERNATIVE

“možeš se igrati autićima ili graditi nešto od kocaka” (istaknuti nešto što je vama prihvatljivo, a što dijete inače preferira; alternativa koja će zadovoljiti djetetovu potrebu)

Davanje alternative omogućava djetetu lakše preusmjeravanje pažnje na nešto drugo te pronalaženje prihvatljivog načina da zadovolji ili odgodi svoju želju/potrebu. Time ga se uči i kako stvarati kompromise sa svojim željama u realnosti te biti odgovorno. Velika većina djece čuje puno puta u danu što ne smiju učiniti. Međutim, rijetko im se kaže ono što&nbsp;smiju činiti. Vrlo često u komunikaciji s djecom koristimo „Ne“, „Stani“, „Nemoj“ „Ne smiješ“ i sl. i time postavljamo puno ograničenja i zabrana. Mlađa djeca nemaju kognitivnih kapaciteta sama se dosjetiti što bi mogli činiti umjesto zabranjenog. Učiti djecu da imaju izbor, velika je životna vrijednost. Izbori pružaju okvir koji zadaju roditelji, a unutar okvira dijete može birati ono što želi. Oni olakšavaju da dijete prihvati granicu nakon što mu je nešto prethodno oduzeto. Ukoliko uzmemo u obzir karakteristike temperamenta djeteta, jasno je da će nekoj djeci trebati više izbora i dulje će im trebati da prihvate granicu. Od odraslih se očekuje strpljenje i dosljednost.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.