„Naravno, Visosti. Predivni su i vrlo dragi”, odgovori mu ona. A on će njoj: „Molim te da me ne zoveš tako. Zovi me Lukas. Ovdje me pogotovo možeš tako zvati, ali možeš i u selu. Idemo sada spustiti ovaj balon.” Palunčica ga je zaljubljeno gledala, i to više nije bilo neprimjetno. Sada je tek shvatila da je ovo želja koju joj je jezero Gao ispunilo (iako ima dvije) da vidi svoju ljubav i ode u neki čaroban svijet gdje su samo njih dvoje. Ovo nije baš isto tako, ali ovdje su samo oni ljudi, pa je na neki način to opet ispunjenje njezine želje. Princa je ovdje dovezao isti čamac, ali je njegova je želja da nakon što posjeti prijatelje u Vilenjdolu, kad se vrati kući, pronađe ljubav svojega života u roku od četiri dana. No, on se već zaljubio. U koga? Ne biste vjerovali, ali princ se zaljubio u Palunčicu koja je isto tako zaljubljena u njega.
On je, naime, umjesto da spušta balon odlučio iskoristiti priliku i reći joj to. Pa kaže ovako: „Palunčice, mogu li te nešto važno pitati?” A ona odgovori: „ Naravno.” On je upita: „Sviđam li se ja tebi imalo u smislu da si zaljubljena u mene ili išta slično. Zahtijevam potpuno iskren odgovor.” A što će naša Palunčica sada, mora mu reći istinu iako se ne želi osramotiti ili otkrivati svoje tajne. Ona mu ovako odgovori: „Lukas, gledaj, molim te mi nemoj to uzeti za zlo, ali stvarno sam zaljubljena u tebe. Ono što je najgore je to što sam ja obična seljanka, a ti si princ. To nikad ne funkcionira.” On se skroz iznenadio i odgovorio joj istim odgovorom. Oboje su se nasmiješili i zagrlili. Vilenjaci odozdo nisu shvatili što se događa pa su ih molili i vikali im da se spuste. Princ je odmah uhvatio konope i pomalo spuštao balon. Palunčica je bila presretna.
On je, naime, umjesto da spušta balon odlučio iskoristiti priliku i reći joj to. Pa kaže ovako: „Palunčice, mogu li te nešto važno pitati?” A ona odgovori: „ Naravno.” On je upita: „Sviđam li se ja tebi imalo u smislu da si zaljubljena u mene ili išta slično. Zahtijevam potpuno iskren odgovor.” A što će naša Palunčica sada, mora mu reći istinu iako se ne želi osramotiti ili otkrivati svoje tajne. Ona mu ovako odgovori: „Lukas, gledaj, molim te mi nemoj to uzeti za zlo, ali stvarno sam zaljubljena u tebe. Ono što je najgore je to što sam ja obična seljanka, a ti si princ. To nikad ne funkcionira.” On se skroz iznenadio i odgovorio joj istim odgovorom. Oboje su se nasmiješili i zagrlili. Vilenjaci odozdo nisu shvatili što se događa pa su ih molili i vikali im da se spuste. Princ je odmah uhvatio konope i pomalo spuštao balon. Palunčica je bila presretna.
Kada su se spustili, Palunčica se sjetila kako se već odavno morala vratiti kući. Samo je otrčala do Cvjetka i pitala ga koja je čarobna riječ za vraćanje u kraljevstvo. Cvjetko odgovori: „Čarobna riječ je Bibidi babidi bu, ali zar već moraš ići, ostani još malo.” Na to mu ona kaže: „Ne , ne mogu, majka će umrijeti od žalosti i brige. Pokušat ću doći opet ubrzo i neću joj reći za Vilenjdol, ne brini se. Book!” Zatim je otrčala i nestala. Lukas je pitao Cvjetka: „Pa gdje je Palunčica, sad je bila ovdje?” On mu odgovori: „Pokušao sam ju zaustaviti, ali je otišla. Rekla je kako će joj majka umrijeti od brige što je nema.” Princ se pozdravio s vilenjacima i pošao za Palunčicom. Kada je izašao iz Vilenjdola, ugledao ju je kako se sprema ući u zlatni čamac. Zaustavio ju je i zajedno su sjeli u njega. Dok su se vraćali, pričali su o tome kako će uvjeriti Palunčicinu majku gdje je bila, a da joj ne spominju Vilenjdol. Dosjetili su se! Baš tada su došli do druge strane obale. Tamo je bio prinčev konj. Princ i Palunčica su zajahali i otišli do njezine kuće. Na sreću , majka nije umrla od brige. Naravno da je bila zabrinuta, ali dobila je obrazloženje. Jako se iznenadila kada je vidjela princa Lukasa na svojim vratima. Palunčica joj je rekla: „Majko, o draga majko; žao mi je što sam te zabrinula. Zadržala sam se u Začaranoj šumi jer sam susrela princa i otišli smo do jezera. Poveo me ne svojem konju i dok smo razgovarali, zaboravila sam da se moram ubrzo vratiti kući. Evo, donijela sam gljive, jabuke, jagode i par ljiljana za tebe i baku.” Majka joj odgovori: „Hvala ti, dušo moja, ali molim te drugi put pripazi.”
Zatim se princ ubaci: „Oprostite, gospođo, Mogu li molim Vas odvesti Palunčicu u svoj dvorac na kratko?” Ona mu odgovori: „Naravno, Visosti.” On odvede Palunčicu u svoj dvorac i upozna ju s roditeljima.
Nakon nekoliko dana viđanja i druženja kao par, princ Lukas je zaprosio Palunčicu. Ona je pristala i postala je njegova kraljica. Kad su se vjenčali, dobili su sina i kćer blizance kojima su najviše voljeli provoditi vrijeme u Vilenjdolu. Vilenjaci su se obožavali igrati s njima. Svi su živjeli dugo i sretno.
Nakon nekoliko dana viđanja i druženja kao par, princ Lukas je zaprosio Palunčicu. Ona je pristala i postala je njegova kraljica. Kad su se vjenčali, dobili su sina i kćer blizance kojima su najviše voljeli provoditi vrijeme u Vilenjdolu. Vilenjaci su se obožavali igrati s njima. Svi su živjeli dugo i sretno.
Antea Jurić
GUMENA RUKAVICA
Prije puno godina jedan je čarobnjak imao svoju špilju u kojoj je radio napitke i izmišljao nove čarobene strojeve. Njemu su strojevi bili zanimljiviji od napitaka jer su mu napitci bili dosadni i smrdili su. Imao je razne strojeve, ali ni jedan mu nije bio dovoljno dobar. I tako je jednoga dana odlučio da će napraviti novi stroj i da će taj stroj biti najbolji i najčarobniji ikada. Odmah je krenuo raditi.
Nakon par tjedana radnje, uspio je. Napravio je svoj stroj i bio je jako zadovoljan. Taj je stroj nazvao po svojoj baki koja se zvala Guma Na-Rukama. Pa se stroj zvao GUMENA RUKAVICA. Ali ta se rukavica razlikovala od drugih. Bila je samo jedna, a ne dvije. Bila je plave boje, a tada, u to vrijeme nije postojala ni jedna gumena rukavica plave boje. A najvažnije je bilo što je imala čarobnjakov zaštitni znak na sebi.
Prije puno godina jedan je čarobnjak imao svoju špilju u kojoj je radio napitke i izmišljao nove čarobene strojeve. Njemu su strojevi bili zanimljiviji od napitaka jer su mu napitci bili dosadni i smrdili su. Imao je razne strojeve, ali ni jedan mu nije bio dovoljno dobar. I tako je jednoga dana odlučio da će napraviti novi stroj i da će taj stroj biti najbolji i najčarobniji ikada. Odmah je krenuo raditi.
Nakon par tjedana radnje, uspio je. Napravio je svoj stroj i bio je jako zadovoljan. Taj je stroj nazvao po svojoj baki koja se zvala Guma Na-Rukama. Pa se stroj zvao GUMENA RUKAVICA. Ali ta se rukavica razlikovala od drugih. Bila je samo jedna, a ne dvije. Bila je plave boje, a tada, u to vrijeme nije postojala ni jedna gumena rukavica plave boje. A najvažnije je bilo što je imala čarobnjakov zaštitni znak na sebi.
Loading...
Ta je rukavica mogla upravljati cijelim svijetom, s njom se moglo sve. Čarobnjak je odlučio isprobati. Htio je s njom stvoriti pticu u kavezu i uspio je.Loading...
Loading...
Zatim je zaželio dječaka kao pomoćnika i imao ga je.Loading...
Loading...
Mogao je imati sve što je želio. S rukavicom je činio puno dobrih djela. Bio je sretan.Nakon više godina provedenih s dječakom i s pticom, čarobnjak je ostario i osjećao je da će uskoro umrijeti. Napisao je pismo dječaku u kojemu je stajalo:
Dragi moj dječače,
Moram ti priznati da nisam baš svoj i da više nisam mlad kao prije. Zato sam otišao na jug. Mislim da me uskoro neće više biti, zato ti pišem ovo pismo u kojemu ti ostavljam sve ono što posjedujem, pticu, radionicu, svoje napitke, sve strojeve i jedan stroj koji je jako poseban. Zove se GUMENA RUKAVICA. To je moj najvažniji stroj koji sam napravio i zato, kao i sve ostale, ostavljam tebi, dragi dječaće. Sve upute o mojim rukotvorinama ćeš naći u knjigama na policama.
Čuvaj mi se! Voli te tvoj čarobnjak!😘
Moram ti priznati da nisam baš svoj i da više nisam mlad kao prije. Zato sam otišao na jug. Mislim da me uskoro neće više biti, zato ti pišem ovo pismo u kojemu ti ostavljam sve ono što posjedujem, pticu, radionicu, svoje napitke, sve strojeve i jedan stroj koji je jako poseban. Zove se GUMENA RUKAVICA. To je moj najvažniji stroj koji sam napravio i zato, kao i sve ostale, ostavljam tebi, dragi dječaće. Sve upute o mojim rukotvorinama ćeš naći u knjigama na policama.
Čuvaj mi se! Voli te tvoj čarobnjak!😘
Dječak nije mogao vjerovati. Nije znao što će pa je odlučio da će pročitati sve njegove knjige da nađe neki napitak ili stroj te da može spriječiti njegovu smrt. Nikakvog napitka nije bilo. Dječak je prešao na strojeve. Nakon nekoliko se sjetio da je u pismu pisalo da je gumena rukavica njegov najdragocjeniji stroj. Potražio je malo što piše o njemu. I jedino što je pisalo je bilo da može sve.
Dječak je otišao na jug za čarabnjakom. Dugo je vremena putovao. Ali isplatilo se! Naišao je na čarobnjaka koji je ležao na podu. Bio je mrtav. Dječak je bio tužan. Izvadio je rukavicu, navukao na ruku i zaželio da čarobnjak oživi i da živi vječno. U tom je trenutku čarobnjak zakašljao i ustao. Zagrlili su jedno drugoga i sretni otišli kući.
I tako su oni skupa sretno živjeli. A rukavicu su uokvirili i objesili na zid. Tako da kad god vide gumenu rukavicu da se sjete najdragocjenijeg trenutka u njihovu životu.
Dječak je otišao na jug za čarabnjakom. Dugo je vremena putovao. Ali isplatilo se! Naišao je na čarobnjaka koji je ležao na podu. Bio je mrtav. Dječak je bio tužan. Izvadio je rukavicu, navukao na ruku i zaželio da čarobnjak oživi i da živi vječno. U tom je trenutku čarobnjak zakašljao i ustao. Zagrlili su jedno drugoga i sretni otišli kući.
I tako su oni skupa sretno živjeli. A rukavicu su uokvirili i objesili na zid. Tako da kad god vide gumenu rukavicu da se sjete najdragocjenijeg trenutka u njihovu životu.
ĆUP U ŠUMI
Bila jednom davno djevojčica Marica. Živjela je s ocem u kući koju joj je djed napravio. Majka joj je umrla kada je imala 3 godine. Usprkos tome svaki dan je bila vesela i rijetko je bila tužna.
Prošlo je puno vremena i Marica je već imala 10 godina. Već je bila zima. Jednog dana otac joj je rekao da pođe u šumu po drvo i grančice da zapale vatru. Šuma nije bila daleko od njene kuće pa je Marica pristala. Krenula je i ubrzo stigla u šumu. Kada je skupila drvo i grančice, uputila se nazad prema kući. Na putu je vidila nekakav čudan sjaj koji nikada do tada nije bila vidjela. Išla je prema njemu iako je znala da će se otac zabrinuti. Približavala se polako. Kada je sligla najbliže što može, vidjela je ćup zlata. Bila je uzbuđena jer joj je otac govorio da je čak i malo zlata vrjednije od njihove cijele kuće. Uzela je koliko je mogla ubaciti u džepove, u ruke i čak u kapu na glavi. Kad se Marica vratila kući, ona i otac su bili jako sretni, ali nije znala da je to vještičino zlato i nije vidjela njenu kuću.
Vještica se jako naljutila iako nije znala tko joj je uzeo zlato. Tako je sljedećih nekoliko dana sva hrana okolo šume uključujući i selo u kojem je Marica živjela bila pokvarena, sve biljke su uvenule, sva voda uprljana. Kada se to već događalo oko tjedan dana Marica je zaključila da bi trebala vratiti zlato. Mislila je tako jer su svi loši događaji u njenom selu počeli kada je ona uzela zlato.
Otac joj u tom trenu nije bio kod kuće. Odmah je uzela svo zlato.Trčala je što je brže mogla. Kada je stigla u šumu dugo je tražila ćup sa zlatom. Napokon je ugledala sjaj ćupa s zlatom. Ćup je bio napola prazan zbog onoga što je Marica bila uzela. Na njenu sreću vještica nije bila kod kuće. Stavila je zlato u ćup i otišla kući. Vještica se vratila tu istu večer i bila je začuđena i sretna.
Sutradan se sve oko šume i u Maričinom selu iznenada vratilo u normalu. Ljudi su kasnije godinama pričali o tom čudnovatom događaju. A Marica je nastavila živjeti sretnim životom sa svojim ocem u njezinu malom selu.
IVO DERANJA, 6.C
Lovac
Jednom davno živio lovac. Živio je sa svojom obitelji u jednoj maloj kućici. Imao je kćer, ženu i malog sina. Ta obitelj je bila siromašna. No lovac, on je imao baš puno grijeha i nikako ih se nije mogao riješiti.
Jedan dan otišao je u lov i zaustavilo ga je svjetlo. Imao je osjećaj kao da mu ne dozvoljava da prođe, pa je povikao 'pusti me, pusti me moram u lov da nahranim obitelj' i svijetlo ga pusti. Nakon lova vrati se kući i svi pojedu večeru, lovac je otišao na spavanje i imao san. U snu mu je svijetlo govorilo da može svoje grijehe maknuti, ali da se mora popeti na planinu koja se zove Korona. Ujutro se probudi spakira više hrane poljubi svoju djecu i ženu i ode, ali lovac na pola puta stane jer se sjeti da ne zna put do te planine jer nikad nije bio tamo. Odjednom svjetlost se pojavi i reče mu 'Prati moje zrake ja ću te voditi' i tako bude. Lovac ga prati i dođe do dna planine i nije mogao vjerovati što je vidio. Vidio je planinu na koju se ne može nitko ama baš nitko popeti. Bila je ogromna, preko samih zvijezda na nebu. Odmah je odustao i vratio se kući. Svijetlo ga je pokušalo zaustaviti ali uzaludno. No lovcu je nešto zapelo u mislima, zapelo mu je što je svijetlo reklo. 'Ako odeš tvoji se grijesi neće oprostit, ali ćeš biti i kažnjen, nećeš imati životinja za lov i nećeš imati hrane za jesti, kuća će ti izgorjet do pepela , kćer ti se nikad neće udati, a tvoj sin će se razboljeti'.
Jednom davno živio lovac. Živio je sa svojom obitelji u jednoj maloj kućici. Imao je kćer, ženu i malog sina. Ta obitelj je bila siromašna. No lovac, on je imao baš puno grijeha i nikako ih se nije mogao riješiti.
Jedan dan otišao je u lov i zaustavilo ga je svjetlo. Imao je osjećaj kao da mu ne dozvoljava da prođe, pa je povikao 'pusti me, pusti me moram u lov da nahranim obitelj' i svijetlo ga pusti. Nakon lova vrati se kući i svi pojedu večeru, lovac je otišao na spavanje i imao san. U snu mu je svijetlo govorilo da može svoje grijehe maknuti, ali da se mora popeti na planinu koja se zove Korona. Ujutro se probudi spakira više hrane poljubi svoju djecu i ženu i ode, ali lovac na pola puta stane jer se sjeti da ne zna put do te planine jer nikad nije bio tamo. Odjednom svjetlost se pojavi i reče mu 'Prati moje zrake ja ću te voditi' i tako bude. Lovac ga prati i dođe do dna planine i nije mogao vjerovati što je vidio. Vidio je planinu na koju se ne može nitko ama baš nitko popeti. Bila je ogromna, preko samih zvijezda na nebu. Odmah je odustao i vratio se kući. Svijetlo ga je pokušalo zaustaviti ali uzaludno. No lovcu je nešto zapelo u mislima, zapelo mu je što je svijetlo reklo. 'Ako odeš tvoji se grijesi neće oprostit, ali ćeš biti i kažnjen, nećeš imati životinja za lov i nećeš imati hrane za jesti, kuća će ti izgorjet do pepela , kćer ti se nikad neće udati, a tvoj sin će se razboljeti'.