Book Creator | Sakralna baština iz ruku naših baka

Sakralna baština iz ruku naših baka - vodilja života...

Tijekom prvog polugodišta učenici osmih razreda
sudjelovali su u projektu Sakralna baština iz ruku naših baka
- vodilja života... koji je nadahnuto pokrenula vjeroučiteljica
Marina Šnobl, a veselo joj se pridružila učiteljica hrvatskog
jezika Tina Ribić.

Učenici su imali zadatak porazgovarati s bakama o tome
tko ih je u djetinjstvu priveo vjeri i potaknuo u njima duhovni
život, tko ih je naučio molitvi, koje kršćanske vrijednosti žive
i prenose na svoje unuke.

Učenici su prikupili i za izložbu pripremili sakralne
predmeta koje njihove bake, ali i djedovi i ostali stariji članovi
obitelji, čuvaju kao svete i vrijedne. Nasljeđuju ih od starijih
članova obitelji, prenose ih na mlađa pokoljenja. Iako moć
molitve ne proizlazi iz samih predmeta, oni su simbol vjere i
predanosti koji u sebi nose duhovnu snagu.
Projekt je imao za cilj istražiti obiteljsko nasljeđe i važnost
molitve u svakodnevnom životu. Sakralni predmeti koje
nasljeđujemo nose u sebi zaštitu koju su za nas izmolili naše
bake i djedovi, majke i očevi... i svjedoče vjeri kao istinski
čvrstoj i sigurnoj vodilji života.

Hvala svima koji su se odazvali i sudjelovali u projektu.

Nia Mirković i baka Danica Paulović,

Barbara Matika i baka Branka Češljar,

Ana Sapotnik i baba Marija Božić,

Martin Benčić, baka Ivanka Vojnić i djed Vlado Vojnić,

Šimun Validžić i mama Marija Validžić,

Niko Nujić i baka Jela Jakić,

Martin Franković i baka Erika Olujić,

Marko Maretić i baba Ana Maretić,

Gregor Drandić i mama Ana Marija

Krunica
Moja baka Danica Paulović rođena je 1956. godine u
Pazinu.
S vjerom ju je upoznala mama i naučila molitve. Svaki
dan se moli za zdravlje i mir svih nas u obitelji. Smatra
da su joj molitve uslišane jer smo svi sretni u
zajedništvu.
Najvažnije životne vrijednosti koje prenosi na nas mlade
su: vjera, ljubav, poštenje i poniznost kako bi postali
dobri ljudi.
Prvu je krunicu dobila od svoje mame prije puno godina,
s hodočašća u Međugorje. To joj je važan sveti predmet
jer je blagoslovljen od pape Ivana Pavla II. 2000. godine
kada se slavila Godina obitelji. Budući da joj je važan i
značajan, nosi ga uvijek sa sobom, kao dar mira i
radosti.
Nia Mirković, 8. a

Bogorodica, Novi zavjet

Moja baka Branka Češljar rođena je 1956. u Osijeku
gdje i danas živi.
Baki su u djetinjstvu o vjeri pričali i upoznali ju s njom
roditelji. Učili su je molitve i prepričavali Bibliju i biblijske
priče.
Svaku nedjelju ide na misu i moli za sve pokojne.
Najvažnije joj je da svoje unuke nauči o životu i kako biti
dobra osoba.
Ove predmete je dobila kada je rodila prvo dijete kao
poklon i kupila je jedan kada su bili u Međugorju. Čuva ih
u regalu u dnevnoj sobi i važni su joj jer ju podsjećaju na
njenu djecu i unučad.

Barbara Matika, 8.a

Lik Blažene Djevice Marije

Moja baba zove se Marija Božić, ima 81 godinu, rođena
je 1942. godine u Biogradu na Moru.
U vjeru ju je uputila njezina majka i odmalena su je učili
našoj vjeri. Svake nedjelje bi odlazila u crkvu.
Najviše moli za mene i mojega brata kako bismo bili
zdravi i da nam ništa ne nedostaje.
Uvijek se moli prije jela i prije spavanja.
Bog joj je uslišio svaku molitvu. U svojoj 53. godini odlazi u Međugorje. Ovaj predmet podsjeća ju kako je Bog uvijek tu za nju i drži ga u vitrini
s ostalim svetim predmetima.

Ana Sapotnik, 8. a

Franjevački križ

Moja mama Marija Validžić, rođena Predragović, rodila
se u Virovitici 1982. godine.
Moju majku naučili su moliti njezini roditelj i njezine
najdraže molitve su usmjerene Bogu za njezinu djecu.
Mama nam često priča o uslišanim molitvama, a
najvažnije vrijednosti koje je njezina obitelj prenijela na
nju i koje ona prenosi na nas su ljubav Božja prema
svakome čovjeku – baš takav kakav jest.
Ovaj sveti predmet, franjevački križ, dobila je prije 20
godina od jednoga franjevca, a čuva ga u znak sjećanja
na dane koje je provela u Frami (franjevačkoj mladeži),
na djetinjstvo u Slavoniji i zbog same simbolike križa.

Šimun Validžić, 8. b

Škropionica, 1914.

Moja baka Ivanka Vojnić, djevojački Peruško, rođena je
1954. u Puli.
S vjerom ju je upoznala teta Veronika, a kasnije pokojni
velečasni Ivan Krajcar. Baka najviše moli za svoju obitelj
i za sve koji su u potrebi, a najveća molitva joj je zahvala
Gospodinu.
Baka moli svakodnevno krunicu. Molitva koja joj je
uslišana bila je rođenje moje sestre, njene unuke.
Smatra da je najveća životna vrijednost vjera u Isusa
Krista koji nam daje snagu i nadu u život.
Baka je naslijedila škropionicu od svojih roditelja i jako je
ponosna na to.
Dok je bila mala djevojčica, škropionica je visjela u sobi
kraj kreveta i rado je podsjeća na djetinjstvo. Sada je
drži u predsoblju da je svatko može vidjeti.

Martin Benčić, 8. c