Book Creator | Sakralna baština iz ruku naših baka

Sakralna baština iz ruku naših baka - vodilja života...

Tijekom prvog polugodišta učenici osmih razreda
sudjelovali su u projektu Sakralna baština iz ruku naših baka
- vodilja života... koji je nadahnuto pokrenula vjeroučiteljica
Marina Šnobl, a veselo joj se pridružila učiteljica hrvatskog
jezika Tina Ribić.

Učenici su imali zadatak porazgovarati s bakama o tome
tko ih je u djetinjstvu priveo vjeri i potaknuo u njima duhovni
život, tko ih je naučio molitvi, koje kršćanske vrijednosti žive
i prenose na svoje unuke.

Učenici su prikupili i za izložbu pripremili sakralne
predmeta koje njihove bake, ali i djedovi i ostali stariji članovi
obitelji, čuvaju kao svete i vrijedne. Nasljeđuju ih od starijih
članova obitelji, prenose ih na mlađa pokoljenja. Iako moć
molitve ne proizlazi iz samih predmeta, oni su simbol vjere i
predanosti koji u sebi nose duhovnu snagu.
Projekt je imao za cilj istražiti obiteljsko nasljeđe i važnost
molitve u svakodnevnom životu. Sakralni predmeti koje
nasljeđujemo nose u sebi zaštitu koju su za nas izmolili naše
bake i djedovi, majke i očevi... i svjedoče vjeri kao istinski
čvrstoj i sigurnoj vodilji života.

Hvala svima koji su se odazvali i sudjelovali u projektu.

Nia Mirković i baka Danica Paulović,

Barbara Matika i baka Branka Češljar,

Ana Sapotnik i baba Marija Božić,

Martin Benčić, baka Ivanka Vojnić i djed Vlado Vojnić,

Šimun Validžić i mama Marija Validžić,

Niko Nujić i baka Jela Jakić,

Martin Franković i baka Erika Olujić,

Marko Maretić i baba Ana Maretić,

Gregor Drandić i mama Ana Marija

Krunica
Moja baka Danica Paulović rođena je 1956. godine u
Pazinu.
S vjerom ju je upoznala mama i naučila molitve. Svaki
dan se moli za zdravlje i mir svih nas u obitelji. Smatra
da su joj molitve uslišane jer smo svi sretni u
zajedništvu.
Najvažnije životne vrijednosti koje prenosi na nas mlade
su: vjera, ljubav, poštenje i poniznost kako bi postali
dobri ljudi.
Prvu je krunicu dobila od svoje mame prije puno godina,
s hodočašća u Međugorje. To joj je važan sveti predmet
jer je blagoslovljen od pape Ivana Pavla II. 2000. godine
kada se slavila Godina obitelji. Budući da joj je važan i
značajan, nosi ga uvijek sa sobom, kao dar mira i
radosti.
Nia Mirković, 8. a

Bogorodica, Novi zavjet

Moja baka Branka Češljar rođena je 1956. u Osijeku
gdje i danas živi.
Baki su u djetinjstvu o vjeri pričali i upoznali ju s njom
roditelji. Učili su je molitve i prepričavali Bibliju i biblijske
priče.
Svaku nedjelju ide na misu i moli za sve pokojne.
Najvažnije joj je da svoje unuke nauči o životu i kako biti
dobra osoba.
Ove predmete je dobila kada je rodila prvo dijete kao
poklon i kupila je jedan kada su bili u Međugorju. Čuva ih
u regalu u dnevnoj sobi i važni su joj jer ju podsjećaju na
njenu djecu i unučad.

Barbara Matika, 8.a

Lik Blažene Djevice Marije

Moja baba zove se Marija Božić, ima 81 godinu, rođena
je 1942. godine u Biogradu na Moru.
U vjeru ju je uputila njezina majka i odmalena su je učili
našoj vjeri. Svake nedjelje bi odlazila u crkvu.
Najviše moli za mene i mojega brata kako bismo bili
zdravi i da nam ništa ne nedostaje.
Uvijek se moli prije jela i prije spavanja.
Bog joj je uslišio svaku molitvu. U svojoj 53. godini odlazi u Međugorje. Ovaj predmet podsjeća ju kako je Bog uvijek tu za nju i drži ga u vitrini
s ostalim svetim predmetima.

Ana Sapotnik, 8. a

Franjevački križ

Moja mama Marija Validžić, rođena Predragović, rodila
se u Virovitici 1982. godine.
Moju majku naučili su moliti njezini roditelj i njezine
najdraže molitve su usmjerene Bogu za njezinu djecu.
Mama nam često priča o uslišanim molitvama, a
najvažnije vrijednosti koje je njezina obitelj prenijela na
nju i koje ona prenosi na nas su ljubav Božja prema
svakome čovjeku – baš takav kakav jest.
Ovaj sveti predmet, franjevački križ, dobila je prije 20
godina od jednoga franjevca, a čuva ga u znak sjećanja
na dane koje je provela u Frami (franjevačkoj mladeži),
na djetinjstvo u Slavoniji i zbog same simbolike križa.

Šimun Validžić, 8. b

Škropionica, 1914.

Moja baka Ivanka Vojnić, djevojački Peruško, rođena je
1954. u Puli.
S vjerom ju je upoznala teta Veronika, a kasnije pokojni
velečasni Ivan Krajcar. Baka najviše moli za svoju obitelj
i za sve koji su u potrebi, a najveća molitva joj je zahvala
Gospodinu.
Baka moli svakodnevno krunicu. Molitva koja joj je
uslišana bila je rođenje moje sestre, njene unuke.
Smatra da je najveća životna vrijednost vjera u Isusa
Krista koji nam daje snagu i nadu u život.
Baka je naslijedila škropionicu od svojih roditelja i jako je
ponosna na to.
Dok je bila mala djevojčica, škropionica je visjela u sobi
kraj kreveta i rado je podsjeća na djetinjstvo. Sada je
drži u predsoblju da je svatko može vidjeti.

Martin Benčić, 8. c

Molitvenik Oče, budi volja tvoja, 1964.

Moj djed Vlado Vojnić rođen je 1951. godine na otoku
Cresu u mjestu Vidovići.
Djeda je s vjerom upoznala njegova nona koja je bila
jako pobožna.
Djed najviše moli za svoje unuke i za pokojnike. Molitva
koja je uslišana djedu je želja da služi Bogu i Crkvi.
Djed smatra da je najvažnije u životu biti pošten i
ponizan.
Molitvenik je dobio na poklon od velečasnog Atilia
Krajcara kojem je bio ministrant do ženidbe.
Djed molitvenik čuva među knjigama. Veoma mu je
važan jer je dragocjen poklon od velečasnog koji mu je
ostao duboko urezan u srcu.

Martin Benčić, 8. c