Mrežna biblioteka DPHJ vam predstavlja
Ina Randić Đorđević
Dvije priče
Mrežna biblioteka
DPHJ vam predstavlja:
Profesori pišu
14. knjižica (za mjesec travanj)
Ina Randić Đorđević, Dvije priče
Za nakladnika:
Branimir Romac,
predsjednik DPHJ-a
Glavna urednica:
Sanja Miloloža
Fotografije:
privatna zbirka
Ine Randić Đorđević
Logo DPHJ-a:
Hrvoje Miloloža
Grafičko oblikovanje, lektura,
korektura i mrežna prilagodba:
Sanja Miloloža
Zagreb, 14. travnja 2022.
DPHJ vam predstavlja:
Profesori pišu
14. knjižica (za mjesec travanj)
Ina Randić Đorđević, Dvije priče
Za nakladnika:
Branimir Romac,
predsjednik DPHJ-a
Glavna urednica:
Sanja Miloloža
Fotografije:
privatna zbirka
Ine Randić Đorđević
Logo DPHJ-a:
Hrvoje Miloloža
Grafičko oblikovanje, lektura,
korektura i mrežna prilagodba:
Sanja Miloloža
Zagreb, 14. travnja 2022.
Ina Randić Đorđević, Dvije priče
Loading...
Ina Randić ĐorđevićLoading...
Dvije pričeLoading...
Loading...
Loading...
Pukotine u zidovima
Loading...
Dok je odlazila u bijelom taksijuLoading...
Dvije pričeLoading...
Loading...
Loading...
Pukotine u zidovima
Loading...
Dok je odlazila u bijelom taksijuPukotine
u zidovima
u zidovima
Bio je to trenutak. Nabijen erotikom, dječjom igrom. Sve nevino, makar prividno; bili su na trenutak oni. Bila je sretna, no cinična, naizgled hladna, ironična. Bila je glumica, prikrivala je strah. I svoje sumnje. U isto vrijeme nije joj stalo i stalo joj je. Polumrak, glazba, spontano kako samo mladost dopušta. Čovjek kojeg je preboljela prvi, drugi put; čovjek kojeg se nikada ne može zasititi. Ni sada, nakon svega… Kotrlja se sjećanjima ono uzbuđenje kojeg se tada nije sramila. Pognuta glava i ruka, sklopljena u šaku, počiva na čelu. Podbočena u sjećanjima. Nevjerica.
8
Pukotine
u zidovima
u zidovima
– Baš su ti lijepe ruke. Obožavam dugačke prste. – rekla je i ruka je ostala na njezinu bedru.
– To je taktika, nije li? Samo da ruka bude tu?! – smijali su se. Ništa pametnije ionako nisu mogli raditi.
– Znaš li ti bolje? – ili tako nekako, počelo je.
– Sad ću ti pokazati fintu. Stavim ruku baš tu i spustim nogu i ti onda moraš staviti svoju ruku preko moje…
Zaista, pomišlja ona, dođe nekako prirodno da isprepletu noge. Smijala se. Iskrena, otvorena, nije krila i nije se sramila.
– To je taktika, nije li? Samo da ruka bude tu?! – smijali su se. Ništa pametnije ionako nisu mogli raditi.
– Znaš li ti bolje? – ili tako nekako, počelo je.
– Sad ću ti pokazati fintu. Stavim ruku baš tu i spustim nogu i ti onda moraš staviti svoju ruku preko moje…
Zaista, pomišlja ona, dođe nekako prirodno da isprepletu noge. Smijala se. Iskrena, otvorena, nije krila i nije se sramila.
9
I. R. Đorđević, Dvije priče
Pukotine u zidovima
Odavna već osjeća da ju on poznaje. Onako iznutra, jako dobro. Uvijek romantično zadržava dah gledajući Rhetta Butlera i Scarlett O'Haru. On je za nju Rhett. Pronicljiv, iskusan, u svakom trenu zna što ona osjeća i kako rasuđuje. Čovjek koji zna voljeti. On je njezin Rhett.
– Imaš li još koju fintu? – gleda ga s poluosmijehom.
Ruka miluje koljeno, dolazi do vrha, vraća se, miluje svaki centimetar ugode. Tjera ju da se osjeća dobro i ona se osjeća dobro. I sretna je. I boji se. Hladna, nervozna, bezbrižna. Sve je tek igra na poljima djetinjih misli, bez obaveza i težine. Pita se što on hoće, što želi. I on je još uvijek opušten i ne podiže zidove. I smiju se. Dobro se osjeća. On ju zagrli, očinski, a ona se skutri pod njegovim plećima.
– Imaš li još koju fintu? – gleda ga s poluosmijehom.
Ruka miluje koljeno, dolazi do vrha, vraća se, miluje svaki centimetar ugode. Tjera ju da se osjeća dobro i ona se osjeća dobro. I sretna je. I boji se. Hladna, nervozna, bezbrižna. Sve je tek igra na poljima djetinjih misli, bez obaveza i težine. Pita se što on hoće, što želi. I on je još uvijek opušten i ne podiže zidove. I smiju se. Dobro se osjeća. On ju zagrli, očinski, a ona se skutri pod njegovim plećima.
10