Loading...
ANALoading...
Loading...
Renata Kos
Ovo je priča o djevojčici Ani.
Priča je nastala u sklopu eTwinning projekta This Is Your Fairy Tale
(Bu Senin Masalin).
Priča je nastala u sklopu eTwinning projekta This Is Your Fairy Tale
(Bu Senin Masalin).
Jednom davno, u jednom malom gradu na obali velike i duboke rijeke uzdizao se dvorac. Dvorac je pripadao grofu. Grof je bio vrlo bogat pa je imao još jedan dvorac na selu. Tako su grof i njegova obitelj ljeti živjeli u dvorcu na selu, a zimi su dolazili u gradski dvorac.
U svakom od svojih dvoraca grof je imao cijelu četu posluge kao što je i bio običaj u to vrijeme. Bilo je tu vrtlara, konjušara, kovača, kočijaša, sobarica, glavnih i pomoćnih kuharica, pralja, služavki. Grof je imao i svoju osobnu gardu koja je pratila i čuvala njega i njegovu obitelj.
U svakom od svojih dvoraca grof je imao cijelu četu posluge kao što je i bio običaj u to vrijeme. Bilo je tu vrtlara, konjušara, kovača, kočijaša, sobarica, glavnih i pomoćnih kuharica, pralja, služavki. Grof je imao i svoju osobnu gardu koja je pratila i čuvala njega i njegovu obitelj.
1
Grof je bio vrlo zaposlen. Bavio se trgovinom i uvozom robe s Dalekog Istoka. Dok je on radio, grofica se bavila slikanjem. Voljela je boraviti vani i slikati prirodu. O njihovoj djeci brinule su dadilje i učitelji.
Grof i grofica često su priređivali zabave za svoje prijatelje i poznanike. Na tim zabavama bilo je obilja hrane i pića, svirali su samo najbolji glazbenici. Zabave bi potrajale do ranih jutarnjih sati.
2
Prije i poslije zabave posluga je imala pune ruke posla. Trebalo je oprati svo to suđe, oribati i ulaštiti podove, oprati prozore, ulaštiti namještaj i pribor za jelo, pripremiti svu tu hranu. Trebalo je paziti da vatra u kaminima tijekom noći ne ugasi, a opet da gospodi ne bude pretoplo. Taj zadatak je povjeren Ani.
kamin
3
Ana je bila gotovo dijete, imala je samo 13 godina. Bila je najstarije dijete svojih roditelja. Kad je imala 10 godina, roditelji su je poslali u grad za služavku. Prvo je radila kod jedne slastičarke. Ali slastičarka se razboljela, prodala svoju slastičarnu i otišla u hospicij. Tako je Ana ostala bez posla i krova nad glavom. Bila je tužna i usamljena. Doma se nije mogla vratiti. Znala je da roditelji računaju na nju i novac koji im šalje. Silno su joj nedostajale mlađe sestre, naročito najmlađi brat. Tumarala je gradom i put ju je odveo na obalu velike i duboke rijeke. Iako je bila zima, dan je bio topli i sunčani. Sunce se ljeskalo na površini rijeke. Rijekom su plivali labudovi i patke. Ana je sišla do rijeke.
4