Dan maternjeg jezika

Pencils border

Zašto&nbsp;volim&nbsp;svoj&nbsp;maternji&nbsp;jezik?&nbsp; To je&nbsp;jezik&nbsp;mog&nbsp;naroda,&nbsp;&nbsp; Po&nbsp;kome&nbsp;znam&nbsp;ko&nbsp;sam&nbsp;i&nbsp;gdje&nbsp;sam.&nbsp; To je&nbsp;jezik&nbsp;po&nbsp;kome&nbsp;jesam&nbsp;ono&nbsp;što&nbsp;jesam.&nbsp; To je&nbsp;jezik&nbsp;naših&nbsp;predaka&nbsp;&nbsp; I&nbsp;sljedbenika&nbsp;što&nbsp;nas&nbsp;slijede.&nbsp; To je&nbsp;jezik&nbsp;naših&nbsp;misli,zbog&nbsp;koga&nbsp;kose&nbsp;nam&nbsp;sijede.&nbsp; &nbsp; Na&nbsp;njemu&nbsp;je&nbsp;pisano&nbsp;sve&nbsp;o&nbsp;nama.&nbsp; Za&nbsp;njega&nbsp;borili&nbsp;se&nbsp;pretci,&nbsp; Zato:&nbsp;“Bosanski&nbsp;jezik&nbsp;ne&nbsp;postoji”,&nbsp;nikad&nbsp;ti&nbsp;ne&nbsp;reci.&nbsp; Govorili&nbsp;su&nbsp;da&nbsp;ti&nbsp;promijene&nbsp;ime&nbsp; I da&nbsp;ti&nbsp;se&nbsp;ime&nbsp;briše,&nbsp; Govorili&nbsp;su&nbsp;ljudi:&nbsp;“Bosne&nbsp;nema&nbsp;više”.&nbsp; &nbsp; Pokažite&nbsp;historiju&nbsp;koja&nbsp;se&nbsp;skriva&nbsp; I&nbsp;na&nbsp;kom&nbsp;jeziku&nbsp;snove&nbsp;snivam.&nbsp; Na&nbsp;kom&nbsp;jeziku&nbsp;je&nbsp;pisan&nbsp;državni&nbsp;ustav&nbsp; I&nbsp;na&nbsp;kom&nbsp;jeziku&nbsp;nam&nbsp;riječi&nbsp;izlaze&nbsp;iz&nbsp;usta.&nbsp; U&nbsp;njemu&nbsp;je&nbsp;naše&nbsp;ime&nbsp;i&nbsp;naša&nbsp;čast,&nbsp; Nijedna&nbsp;ga&nbsp;napast&nbsp;ne&nbsp;može&nbsp;uzeti&nbsp;od&nbsp;nas.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Taj&nbsp;jezik&nbsp;pišem,taj&nbsp;jezik&nbsp;volim,&nbsp; Taj&nbsp;jezik&nbsp;govorim&nbsp;i&nbsp;njime&nbsp;se&nbsp;ponosim.&nbsp; S&nbsp;njim&nbsp;sam&nbsp;rođena,&nbsp; Prve&nbsp;riječi&nbsp;na&nbsp;njemu&nbsp;rekla.&nbsp; I&nbsp;s&nbsp;njim&nbsp;umrijet&nbsp;ću,&nbsp; &nbsp;Smrću&nbsp;što&nbsp;me&nbsp;čeka.&nbsp; &nbsp; Godine&nbsp;prolaze,&nbsp;prolaze&nbsp;dani,&nbsp; Prolaze&nbsp;sati&nbsp;znani&nbsp;i&nbsp;neznani.&nbsp; Prolazi&nbsp;život,&nbsp;prolazim&nbsp;ja,&nbsp; Moj je&nbsp;jezik&nbsp;bosanski,&nbsp;neka&nbsp;se&nbsp;zna!&nbsp; &nbsp;Jer&nbsp;bosanski&nbsp;jezik&nbsp;živi&nbsp; &nbsp;i&nbsp;živjet&nbsp;će&nbsp;dovijeka!&nbsp; &nbsp; &nbsp; Kanita&nbsp;Nokić,&nbsp;&nbsp;VIII-2&nbsp;

MATERNJI JEZIK &nbsp; Otkuda riječi ove što zborim, Otkuda slova nižu se sama? Izraziti osjećaje što me pokreću, od kojih gorim Bez slova, riječi, pjesme, svuda oko nas bila bi tama. &nbsp; Rado glasno pjevam, vičem Volim da čujem riječi jezika našeg Č,ć,dž,đ, čudne glasove,&nbsp;za nas tipične, sričem I zamišljam kako njihov odjek slavonske planine miče. &nbsp; Čujte me! Poslušajte glas R dok pričam vam Tvrdo, resko, kao krvava historija naših predaka, U maternjem jeziku tutnje bubnjevi ratnih poklika nam Ali i čežnja, ljubav, nježnost i sreća, kroz historiju često daleka. &nbsp; Zato ponosno digni glavu I pričaj, voli, raduj se i snivaj, Piši, sve drugo će pasti u zaborav, ljubi slavu Nek te jezik naših predaka prati i čuva! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Hena Milišić, 8-2

Maternji jezik Čuvajmo jezik jer to je blago,&nbsp; Njime kažemo ono što nam je drago.&nbsp; Jezik je kruna koja nas kraljevima čini&nbsp;&nbsp; I čuva naše postojanje ovdje i u tuđini.&nbsp; &nbsp; Japrak i dolmu mi stavimo u sahan&nbsp; Kroz pendžer gledamo bašču i šadrvan&nbsp; Niz basamake uvijek silazimo polahko&nbsp; Ako je neko hasta,&nbsp;tad mu nije lahko.&nbsp; Dobar insan treba biti&nbsp;svako. &nbsp; Al da budeš ahbab, e,&nbsp;to treba zaraditi.&nbsp; Deda đozluke stavi pa u ćitab gleda,&nbsp; Nana na skemliji sjedi i ćase reda&nbsp; U amanet nam ostavljaju đerđefe i đerdane&nbsp; Za naše bolje sutra, za naše bolje dane.&nbsp; &nbsp; Fatima Imamović,&nbsp;VIII2&nbsp;

MOJ&nbsp;MATERNJI&nbsp;JEZIK&nbsp; &nbsp; Ko&nbsp;se&nbsp;usudi&nbsp;poricati&nbsp;jezik&nbsp;moj&nbsp;bosanski?&nbsp; Rekoste&nbsp;li da je&nbsp;izmišljen?&nbsp; Ako&nbsp;lažem&nbsp;ja, ne&nbsp;laže&nbsp;ploča&nbsp;Humačka&nbsp; na&nbsp;jeziku&nbsp;starobosanskom.&nbsp; &nbsp; Peterburg&nbsp;i Dubrovnik&nbsp;čuvaju&nbsp;blago&nbsp; koje&nbsp;je&nbsp;Kulin&nbsp;ban&nbsp;na&nbsp;povelji&nbsp;ostavio.&nbsp; Pogledajte&nbsp;spomenike&nbsp;i&nbsp;stećke&nbsp;naše&nbsp; bosančicom&nbsp;ukrašene.&nbsp; &nbsp; Gdje&nbsp;god da&nbsp;idemo,&nbsp; maternji&nbsp;jezik&nbsp;u&nbsp;duši&nbsp;nosimo,&nbsp; nasljedstvo&nbsp;s&nbsp;koljena&nbsp;preneseno&nbsp; najvrijednije&nbsp;bosansko.&nbsp; &nbsp; Ko&nbsp;bismo bili, da&nbsp;jezika&nbsp;nemamo,&nbsp; prošlost&nbsp;i&nbsp;budućnost&nbsp;on je&nbsp;naša,&nbsp; i&nbsp;kada&nbsp;ga&nbsp;rane,&nbsp;iz&nbsp;mrtvih&nbsp;se&nbsp;diže&nbsp; jer&nbsp;on je bio,&nbsp;tu&nbsp;je i bit&nbsp;će.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Daris Busuladžić, 8-1

Povelja Kulina bana

Moj maternji jezik&nbsp; &nbsp; O, bosanski jeziče,&nbsp; Jeziče naših predaka, Srcem te volim&nbsp; I dušom čuvam.&nbsp; &nbsp; Srećom si istkan&nbsp; I ljiljanom žutim.&nbsp; S tobom se rađamo,&nbsp; I s tobom umiremo.&nbsp; &nbsp; Očuvanje si identiteta našega,&nbsp; Najsnažnije oružje si naše.&nbsp; O, ti, bosanski jeziče,&nbsp; Naših predaka miljeniče.&nbsp; &nbsp; Ne odričemo te se,&nbsp; Ne smijemo te nikada zaboraviti,&nbsp; Jer u dušama našima&nbsp; Ti najveće mjesto zauzeo si!&nbsp; &nbsp; Merjem Durić, 8-3 &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

MOJ MATERNJI JEZIK Svugdje odeš,&nbsp; i&nbsp;uvijek se vratiš,&nbsp; tamo gdje su tvoji,&nbsp; svoje živote dali.&nbsp; &nbsp; Za svoj jezik,&nbsp; za svoju majku,&nbsp; za svoju Bosnu,&nbsp; zato&nbsp;će&nbsp;uvijek&nbsp;postojati.&nbsp; &nbsp; Čovjek bez jezika,&nbsp; kao ptica bez krila.&nbsp; Čovjek bez jezika,&nbsp; Kao cvijet bez korijena.&nbsp; &nbsp; Zato čuvaj,&nbsp; svoj&nbsp;maternji jezik,&nbsp; ne daj da ga drugi mijenjaju,&nbsp; jer dok je nas,&nbsp; biće i njega vječno da ga&nbsp;čuvaju. Hana Alibašić, 8-2 &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Moj maternji jezik Svaki narod ima svoj jezik, svaki čovjek ima svoj jezik, čak i životinje imaju svoj jezik. Jezici su, po meni,&nbsp;najveće bogatstvo&nbsp;svijeta.&nbsp;U njima su sadržana znanja, osjećanja, sjećanja, poruke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Čovjek vrijedi onoliko koliko&nbsp;jezika zna. Koji je tvoj maternji jezik? – upitaše me oni. Bosanski&nbsp;- ponosno odgovorih. Najljepši&nbsp;i&nbsp;najzvučniji jezik je to na cijelom svijetu. Svako ko bosanskim govori,&nbsp;ponosi se njime.&nbsp;U njima je sadržana prolivena krv bosanskih heroja, suza ranjenih majki, ostavljenih jetima. Zašto&nbsp;ti&nbsp;toliko voliš jezik taj?&nbsp;- pitaju oni. To je moj maternji jezik njime čitam, pjevam i pišem. Njega u srcu i na usni nosim, njime se ponosim kada majci ispjevam najljepšu pjesmu, bosansku. Lijepa je svaka riječ mog jezika, mehka, nježna i iz srca poslana. Zato je on kao bosanski ćilim, šaren, istkan i protkan bogatom historijom moje domovine, ljepotom naše prirode, smijehom Bosanke i Hercegovke. Zato mogu naučiti sve jezike svijeta, ali će mi jezik moje majke, baš kao i ona, uvijek biti najljepši i najbliži srcu, gdje god da odem. &nbsp; Hana Maslo, 8-3

Paper stack border

OBILJEŽAVANJE DANA MATERNJEG JEZIKA Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog države Bangladeša proglasila 21. februar Međunarodnim danom maternjega jezika, kao sjećanje na studente koji su tog datuma 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, danas Bangladešu, jer su protestvovali zato što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim. Ovaj datum u kalendaru međunarodnih praznika postaje prihvaćen od 2000. godine. U Bosni i Hercegovini 21. februar je prvi put obilježen 2011. godine s ciljem da se ukaže na važnost i značaj očuvanja i upotrebe maternjeg jezika, kao jedne od najbitnijih značajki individualnog i kolektivnog karaktera. Od tada se ovaj dan obilježava u stotinama škola širom Bosne i Hercegovine, uz bogate aktivnosti kojima se ukazuje na maternji jezik kao vrijednu baštinu, koju imamo obavezu da čuvamo. Bogato jezičko naslijeđe u Bosni i Hercegovini, upotreba i stvaranje na jezicima tri naroda i 17 nacionalnih manjina, dovoljan su razlog da se taj dan obilježava i u Bosni i Hercegovini.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.