Book Creator

VREMEPLOVNI TAKSI- Gabriela Šupica

by Bojana Lanča

Pages 2 and 3 of 35

Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Dok sam se jednog dana odmarala i izležavala te razmišljala koliko mi je dosadno, na vratima sobe pojavila se moja mama. Rekla mi je da mora izaći i nešto jako važno obaviti te da moram ostati kod kuće sama. Ja se jako bojim ostati sama. 
Loading...
Pitala sam mamu mogu li barem skoknuti do pekare koja se nalazi na kraju naše ulice i kupiti krafnu. Mama mi je dozvolila i dala novčiće. Rekla mi je da moram biti pažljiva, da ne smijem pričati s nepoznatima i da nikako ne smijem ulaziti u njihova vozila. Ma naravno da neću, pa samo ću hodati pločnikom do pekare i nitko me nigdje neće ni primijetiti. 
Hodala sam mirno, pažljivo i gledala ispred sebe. Odjednom se pored mene stvorio taksi. Bio je šaren, imao je krila, devet prozora a umjesto vozača na sjedalu je sjedio medo Brunko.
Ellipse;
Ellipse;
Kako si mogao nestati iz moje sobe?
Ellipse;
Kako si se ti ovdje stvorio?
Ellipse;
Što to radiš?
Ellipse;
Znaš li koliko te dugo već tražim? 
Pa ti nikada nisi volio izaći iz sobe van! Ti nisi volio putovanja! 
Speech Bubble
PrevNext