Radionica održana u sklopu Mjeseca hrvatskoga jezika

Riječi iz davnine i djeca današnjice

Bright ideas border

Različitim aktivnostima usmjeravamo učenike k otkrivanju značenja zastarjelica iz poznatih bajki Ivane Brlić-Mažuranić s ciljem bogaćenja rječnik i dubljeg povezivanja s književnim djelom. Nepoznate riječi trebale bi biti dodatni poticaj u osobnom razvoju učenika, ali i razvoju stvaralaštva. Učenici se aktiviraju, postaju svjesni svojih mogućnosti koje dodatno proširuju i obogaćuju razvijajući pritom svoj vanjski i unutarnji svijet. Samo tako može doći do prave i istinske interakcije između čitatelja (učenika) i književnoga djela.

Paper stack border

Bure puno jantara U davno doba u zabačenom selu&nbsp; živio je orijaš.&nbsp; Punim njedrima hrabrosti borio se protiv dušmana braneći kuću i kućište. A dušmani su bili brojni i naoružani diljkama. Orijaš se pomirio s činjenicom da mu nema pomoći. Skrstio je ruke, sjeo na obronak i razmišljao. Dosjetio se da u obližnjoj&nbsp;dubravi mali vilenjaci čuvaju veliko bure puno jantara. Učinio im je brojne usluge pa su mu veseli šumski stvorovi dali bure.&nbsp; Kad su dušmani vidjeli orijaša, podigli su diljke, ali nisu stigli zapucati jer ih je snažni orijaš zalio žutom jantarskom smolom. Nisu se mogli micati, razgovarati s orijašem također nisu mogli. Caklili su se na suncu kao staklene figure. I orijaš je pomislio kako su postali lijep ukras njegovoj kući i kućištu.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Anđela Krilić,&nbsp;&nbsp; 5.a

Parchment

Pravo prijateljstvo Posve sama bez ijednog prijatelja živjela je na ulici uboga djevojčica Klara. Kroz san je začula strašne zvukove koji su bili sve glasniji. Otvorila je oči i ugledala pravog orijaša. Toliko se prepala da je pala u nesvijest. Sutradan se probudila u mračnoj dubravi. Sjedila je naslonjena na buretu i ničega se nije sjećala. Pred njom se opet stvorio orijaš. Pružio joj je ruku i rekao da bi želio biti njezin prijatelj. Tako su se sprijateljili i otišli u veliku pustolovinu orijaševim čunom. Istraživali su sinje more, upoznavali morske životinje i čudili se raznim ribama. Bilo je to pravo prijateljstvo orijaša i uboge djevojčice. Vlaho Kuzman, 5.a

Pri razumijevanju riječi izvan konteksta učenici 5. razreda koriste se obrascem povezivanja zvukovnih obilježja nepoznate riječi sa zvukovnim obilježjima već usvojene riječi. U prvoj aktivnosti otkrivanja značenja zastarjelih riječi učenici uz vizualizaciju zadanog pojma uspješno dolaze do značenja. Usvojenost primjenjuju igrajući igru Spajalica riječi. Otkrivanje značenja riječi u kontekstu znatno je olakšano, kontekst doprinosi uspješnosti u otkrivanju točna značenja nepoznatih riječi i, naravno, značenja teksta u cjelini. U drugoj aktivnosti nazvanoj Odbjegle riječi učenici istrgnutu riječ vraćaju u zadani kontekst (rečenice iz Ivaninih bajki).

<a href="https://docs.google.com/presentation/d/1e3PQFlFQK1Bj7eZFnPhbXD6jrpAi0_dc/edit?usp=sharing&amp;ouid=100850746919371470573&amp;rtpof=true&amp;sd=true">https://docs.google.com/presentation/d/1e3PQFlFQK1Bj7eZFnPhbXD6jrpAi0_dc/edit?usp=sharing&amp;ouid=100850746919371470573&amp;rtpof=true&amp;sd=true</a>

3. ODBJEGLE RIJEČI

Raspali čun i šumski vilenjaci U staroj kućici na obali živio je starac ribar. Cijeli život lovio je ribu u svom starom čunu koji ga nikada nije iznevjerio. Nažalost, vrijeme je učinilo svoje, čun se raspao, a djed nije imao snage popraviti ga. Tužno je promatrao čun koji mu je bio jedina utjeha otkada mu je žena umrla. Povukao se u svoju izbu i tugovao. U dubravi, poviše obale, živjeli su vilenjaci koji su bili vrijedni i složni stolari. Najmlađi vilenjak sakrio se u bure pokraj djedove kućice pa je čuo djedov plač. Brzo okupi vilenjake u djedovom kućištu kako bi popravili čun. Cijelu noć su marljivo radili da bi čun izgledao kao nov. Djed je opet bio sretan što će uskoro zaplovio, a vilenjaci jer su usrećili dobrog starca. David Šalinović, 5.a

"Slušajući ili čitajući bajke Ivane Brlić- Mažuranić današnja se djeca susreću sa znatnim brojem leksema pasivnoga leksika hrvatskoga jezika. U susretu s nepoznatim riječima djeca aktiviraju određene strategije otkrivanja značenja nepoznatih riječi te razumijevanja teksta u cjelini."

Otkrivanje značenja arhaičnih riječi iz bajki Ivane Brlić-Mažuranić // Stoljeće Priča iz davnine / Kos-Lajtman, Andrijana ; Lovrić Kralj, Sanja ; Kujundžić, Nada (ur.). Zagreb: Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, 2018. str. 417-430

predmetna učiteljica Hrvatskog jezika Marina Burđelez  i učenici 5.a

1. „Odbaci drugi biserak, i došetaše sa svih strana iza šume __________________ pauni; došetaše, prošetaše, poletješe, i prosipalo se po ledini sjajno perje, te ____________________sva ledina.” 2. „Izašao i podigao se među drvećem šumskim, a kad tamo njegova glava viri iznad čitave stoljetne šume, tako strahovito velik bijaše ______________________ &nbsp;Regoč.” 3. „I tako bila ona dva sela _______________________ &nbsp;jedno drugome.” 4. Zato se zarekne da će tri dana sjediti u svom ______________ &nbsp;na morskoj pučini, a riba hvatati neće. 5. U toga je čovjeka glava velika kao najveće ____________________ , a brada kao stog kukuruzovine.

čun, dušmani, orijaš, gizdavi, bure...

Pencils border

Orijaš&nbsp; Bio jednom jedan orijaš. Imao je dugu bradu i ozbiljno lice. Živio je u dubravi. Nije volio ljude. U djetinjstvu su mu se djeca rugala zbog&nbsp; izgleda pa je najviše volio biti sam. Živio je u drvenoj kolibi i u svome guvnu sadio proso. Jedan dan je u šumu ušetao gizdav dječak. Nije znao da je šuma opasna, i da tamo osim orijaša živi i opasna aždaja. Dječak je bio znatiželjan, želio je istražiti šumu. Ubogi dječak je ubrzo naišao na aždaju. Oči su joj se caklile jer ga je željela pojesti. Nije se imao s čim obraniti, ali to je čuo orijaš. On nije volio ljude, ali mu je ipak pomogao. Sjetio se svog djetinjstva i toga da mu nitko nije pomogao kad mu je trebalo. Uzeo je svoju diljku i otjerao aždaju. Dječak se zahvalio i pobjegao iz šume. &nbsp; Andrej Jovica, 5.a

2. SPAJALICA RIJEČI

Bunting border

Čarobna izba U izbi svaki dan nova avantura, ali uvijek posebna. Jedan dan izba je dubrava puna gizdavih stabala. Drugi dan je čun u kojem moćna aždaja guta izgubljene putnike. Treći dan iskoče gusari, vade demestkinje i napadaju dušmane. I tako iz dana u dan, kad padne noć, izba postaje bajkovito kazalište, a ja vjerna gledateljica. Lea Jović, 5.a

Orijaš iz dubrave U davno doba živio je glomazni orijaš u velikoj mračnoj dubravi. Svako jutro šetao je uz rijeku i slušao žvrgoljene ptičica. Tijekom šetnje jednog jutra ugledao je ubogu ženu u čunu koji je zapeo za oštru stijenu. U prvom pogledu žena se uplašila. Mislila je da je strašni dušmanin. Orijaš je zagazio u duboku rijeku i iščupao ogromnu stijenu. Čun je zaplovio dalje niz rijeku, a sretna žena mahnula dobrom orijašu. Orijaš je zadovoljan zaspao u hladu dubrave. Jakov Dropulić, 5.a

polakomiti se, aždaja, talambas, luč, gumno, žvrgoljiti...

11. Sela su bila u velikoj svađi — svađa radi _______________ , i radi pašnjaka, radi mlinova i radi drvosjeka… 12. …kako je prekrasna Kosjenka i kolika čudesa stvara po ovoj ___________________________. 13. Ali u oba sela svi su seljani izašli na gumna sa sviralama i ___________________________ . 14. Zaista, udari Regoč o zemlju, probije rupu, a zemlja, kao žedna ____________________ , stane srkati, srkati, gutati ono silno more sa čitave ravnice. &nbsp;15. “Hoćete li, bako, kupiti ______________?” pita djevojka. &nbsp;16. “Domaći! Domaći!” jave se iz kuhinje neki sitni glasovi, kao da _______________________ vrapci pod strehom. 17. Kad se izlegu svračići prevarit će se snaha: _______________________ kao svaka šumska guja i isplazit će jezik.”

Leaf border

Grozni Na kukuruznom strništu pored malenoga sela živio je orijaš Grozni. Svojom pojavom budio je strah u seljanima iako je nosio veliko srce u njedrima. Nitko nije znao da Grozni voli pjevati, plesati, mirisati cvijeće i slušati žvrgoljnje. Jednoga dana strašna aždaja zaprijetila je da će pojesti sve dječake u selu. Srećom, velikodušni orijaš preduhitrio je troglavu aždaju.&nbsp; Dočekao ju je skriven u ogromnom buretu na ulazu u selo, iskočio pred nju i svojim snažnim tijelom spasio seoske dječake. Svi su seljani zapjevali i zaplesali s orijašem Groznim. Andro Glavor, 5.a

Velika borba Bješe jednom jedno selo, a u njemu čobani. Među njima življaše jedan ubogi dječak sa svojim djedom u maloj izbi. Svake nove godine selo bi napala aždaja u obliku zmaja, sa zubima oštrim kao demeskinje, a pandžama dugim kao diljke. I te godine pojavi se polakomljena aždaja. Dječak se sakrio u bure kraj okućnice, a djed odluči pomoći u borbi. Aždaja vidje dječaka i pokuša ga napasti, ali djed ga obrani i vikne mu da pobjegne u dubravu kraj sela. Dok je bježao, vidio je djeda kako mrtav leži na podu. U dubravi je našao potok, pećinu, ukrašeno jantarom i stablo puno voćki, ali pomisao da ovdje neće umrijeti od gladi i žeđi nije ga smirivala. Odjednom osjeti veliki dlan kako ga tapša po leđima. Bio je to orijaš u kojeg je glava bila kao bure u koje se dječak sakrio. Dječak je ukratko ispripovijedio orijašu što se dogodilo. Orijaš je znao gdje aždaja živi i kako joj stati ukraj.

Spremili su nekoliko voćki i malo vode pa krenuli do zagonetne planine osvetiti se aždaji. U podnožju brda sreli su zeca i pitali ga za pomoć. Kad je čuo da traže aždaju, dogodilo se nešto nevjerojatno. Zeko se pretvorio u aždaju koju su tražili. Sada aždaja - zeko skoči na orijaša i ogrebe ga. Dječak je stao ispred aždaje i obranio svog velikog prijatelja. Trebala je dokrajčiti dječaka kad se orijaš udari aždaju, a ona se pretvori u plahog zeca kojemu je moć nestala. Ljuta lica dječak priđe zecu, ali je očitavanje bukvice ostavio čoporu vukova koji se skupljao oko malog zeca. Tako zeko potrča dubravom, a za njim vukovi. Dječak i orijaš namignuše jedan drugom. Vratiše se oni tako u selo i vidjehu da djed nije mrtav, samo ozlijeđen. Nastavi dječak sretno živjeti s djedom proslavivši se svojom pustolovinom. A čobani su za zahvalu orijašu napravili posebnu kuću pokraj dječakove. Andrija Sabo, 5.a

Riječi iz davnine i djeca današnjice

Radionica održana u sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika 

Razmisli u kakvom su međuodnosu izabrane riječi.

Osmisli radnju, izaberi likove, zamisli mjesto i vrijeme radnje.

Napiši kratku priču (koja možda bude i bajka).

Čarobno bure Jednom davno u čarobnoj dubravi živio je siromašni starac. Svaki dan vrijedno je tragao za &nbsp;hranom pa navečer umoran legao u krevet. Jednoga dana starcu netko pokuca na vrata. Otvori vrata, ali pred vratima nikoga nema, samo neko stare bure. Unese starac bure u svoju malu kolibu, a iz njega počnu iskakati razne stvari. Prvo je iskočio talambas pa starac zapjeva i zasvira. Zatim iskoči čun pa starac zaplovi. Na putu je jako ogladnio pa zamoli bure za malo hrane. Bure izbaci vreću prosa. Starac je bio jako sretan. Zaviri u bure da vidi što se još tamo nalazi. Na dnu se zacakle oči dušmanina. Kaže on starcu: „Dosta je bilo želja! Sad ćeš i ti u bure!“ I tako starac ostane zarobljen u čarobnom buretu. Nea radaljac, 5.a

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.