Učiteljica  Dragana Macura  , Priče  i  legende  mojega  kraja

LEGENDA O CRVENOM JEZERU Crveno jezero je jedno od&nbsp;najdubljih jezera u&nbsp;Europi ! Uz Crveno jezero u imotskom kraju (najdubljem krškom jezeru u Europi i jednom od pet najdubljih krških jezera u svijetu), vežu se brojne legende o vilama, vukodlacima i vješticama koje prebivaju u grotlu jezera i koje su navodno, stanovnici susretali i viđali. Ali jedna od najpoznatijih legendi o samom postanku jezera je priča o čovjeku&nbsp;Gavanu i njegovim dvorima. Legenda govori&nbsp;kako je u davna vremena na rubu Crvenog jezera živio&nbsp;bogati Gavan.&nbsp;Gavan je&nbsp;na rubu Crvenog jezera imao&nbsp;velike i prekrasne dvore. Imao&nbsp;je&nbsp;dva&nbsp;dvorca&nbsp;a&nbsp;u&nbsp;njima&nbsp;veliko&nbsp;bogatstvo. Novaca&nbsp;je&nbsp;imao&nbsp;toliko&nbsp;da&nbsp;ga&nbsp;nije&nbsp;mogao&nbsp;pobrojiti. Osim novca&nbsp;imao je puno&nbsp;imanja&nbsp;i stoke. Gavan je bio&nbsp;zao , prevarant i lažljivac. Varao je ljude&nbsp;uz pomoć svojih slugu. Njegova je žene bila , kao i on&nbsp;zla&nbsp;i&nbsp;opaka. Siromašne i prosjake&nbsp;tjerala je sa svojih vrata.&nbsp;&nbsp; Ponižavajući i ismijavajući na vrlo okrutan način gladne siromahe, Gavan, njegova žena, djeca i dvorjani izazvali&nbsp;su bijes anđela. Oholom bogatašu kojeg zbog bahatosti, nemilosrdnosti i škrtosti stiže božja kazna i njegovi dvori bivaju zauvijek uništeni. Dvori su se&nbsp;zbog njihove&nbsp;zlobe&nbsp;urušili&nbsp;, propali&nbsp;u zemlju&nbsp;te je na tom mjestu nastalo jezero. Ime je dobilo po crvenim stijenama na rubu jezera.

LEGENDA O JAMI BEREDINE Legenda kaže da se u 13. stoljeću porečki plemić Gabrijel zaljubio u prelijepu pastiricu Milku. Zla Gabrijelova majka nikako nije mogla prihvatiti da njezin sin voli djevojku nižeg staleža pa je činila sve kako bi uništila ljubav dvoje mladih. Kad je vidjela da joj to ne polazi za rukom, platila je razbojnicima tri zlatnika da potajno ubiju Milku. Priča kaže da je nisu ubili, nego bacili u jamu, gdje je njezino okamenjeno tijelo kroz godine klizilo prema dnu, tražeći svojeg ljubljenog. Čuvši za Milkinu smrt, Gabrijel je odjahao i nestao. Nađen je samo njegov konj, pa možda duh tužnog plemića i danas luta negdje po idiličnoj istarskoj prirodi tugujući za svojom dragom.

LEGENDA O PATULJKU&nbsp;&nbsp;S&nbsp;&nbsp;MEDVEDNICE Medvedničke su šume oduvijek bile iznimno važne za život njezinih ljudi.&nbsp;Šume Medvednice je ljude u proljeće odmarala, ljeti te hladila, ujesen hranila, a zimi grijala. Tu su ljudi sakupljali drva za ogrjev, točno znajući koje drvo najbolje gori, a od kojeg je najbolje praviti ugljen; u proljeće su sakupljali mlade izdanke zeljastih biljaka pune vitamina toliko potrebnih nakon dugih zima, ljeti šumske jagode, kupine, maline i borovnice, a u jesen gljive i izdašne plodove kestena, šipka, lješnjaka, drenjine… Međutim, ljudi su oduvijek u šumsko carstvo ulazili s oprezom i strahopoštovanjem, jer su vjerovali da u njemu žive mnoga čarobna bića, dobronamjerna prema onima koji poštuju njihov svijet, a nemilosrdna prema onima koji ga ne&nbsp;poštuju. Narodna je mašta tako u granju, lišću i cvjetnim grmovima često vidjela malenog šumskog čovjeka, zvanog Mucko ili Žirek, koji koristi sok iscijeđen od cvjetova ljutog žednjaka kako bi postao nevidljiv i stopio se s jedinstvenim oblikom šume. Nije volio da ga znatiželjnici slijede i nesmotrene bi šumske posjetioce koji bi to pokušali, uvijek naveo na krivi put, te bi se izgubili u šumi. Mala, domišljata i prepredena bića zvana patuljci imaju magijsku snagu koju koriste kako bi se obranili od zlih divova i ostalih opakih bića. Mogu se sresti u šumama i pećinama, a žive ispod zemlje, gdje se kreću tajnim podzemnim hodnicima.

LEGENDA O NASTANKU JAME KUMBAŠEJA Jama Kumbašeja kraj Maružini kraj Kanfanara u Istri ima najveći otvor među jamama Istre. O njoj govori legenda ... Bila su dva kuma, jedan je bio siromašan a drugi slijep i bogat. Ovaj siromašan radio je u poljima slijepog kuma i ljetinu su dijelili na pola. Kada je došla žetva i dioba žita punilo se brente ( drveni sudovi zapremine 20 do 25 litara) i jedna je išla jednom a druga drugom kumu dok se žito nije podijelilo. No, siromašniji kum je sebi punio brentu normalno i davao kumu da popipa kako je brenta puna a kad je punio&nbsp;brentu za slijepog kuma, okrenuo ju je naopačke i napunio je samo po dnu i opet davao kumu da rukom popipa kako je i njegova brenta puna žita.Slijepac mu je svaki put odgovarao da je dobro i ako ne vidi on da vidi Bog. Na kraju je prevarant imao pun voz (seljačka kola) žita a slijepi kum samo vrećicu. Kada je ovaj htio volovima otpremiti žito doma, volovi nisu mogli tu težinu povući. Tada je nepošteni kum počeo tući volove koji su nastojali pokrenuti teška natovarena kola i u taj se trenutak ispod njih, uslijed težine, stvorila jama u koju su propali volovi, kola sa žitom i nepošteni kum. Mještani Maružini i Burići pričaju da se jedan dan u godini (?), kada se dođe na Kumbašeja može čuti duboko u jami kako nepošteni kum viče i tjera svoje volove.

LEGENDA O TRSATSKOM ZMAJU Nekoć je davno na Trsatu živio jedan zmaj. Živio je u svojoj pećini i bdio je nad gradom Rijekom. U gradu se nalazila i njegova protivnica, divovska hobotnica koja se skrivala u morskoj tami gdje je nitko nije mogao slijediti. Jednog se jutra dogodilo nešto neobično. Zmaj je krenuo u svoj dnevni obilazak kad je primijetio jednu djevojčicu kako sjedi uz&nbsp;Mrtvi kanal i crta zmaja. Zmaj je dugo promatrao djevojčicu strahujući za hobotnicu koja vreba iz dubine. U tom je trenu došao njezin otac: „Vrijeme je za odlazak kući!“ Djevojčica je upitala tatu: „Tata, mogu li i sutra doći ovdje dovršiti sliku?“, na što joj on reče: „Naravno.“ Ali ni otac ni djevojčica nisu ni slutili da ih iz vode promatra i sluša hobotnica, planirajući laki plijen. Drugo je jutro djevojčica, ne sluteći opasnost, opet došla na isto mjesto i nastavila crtati. I dok je djevojčica mirno stvarala, hobotnica je povukla njezinu nožicu i odnijela je u vodu. Zmaj je sve to promatrao i u tren oka poletio za djevojčicom, u borbu s hobotnicom. Njihova je borba dugo trajala. Zmaj se srčano borio bacajući vatru dok naposljetku nije porazio hobotnicu. Idućeg dana djevojčica se odlučila zahvaliti zmaju. Pošla je do njegove pećine da mu pokloni crtež., ali njega ondje nije bilo. Zmaj je osjetio da je postao previše blizak s ljudima te je otišao negdje daleko. Svi su mještani bili tužni. Nedostajao im je zmaj. Tada se otac djevojčice, gradolnačelnik Rijeke, dosjetio postaviti na Trsat kovani kip zmaja koji je izradio, poznati umjetnik iz Beča. Otad nad Rijekom bdije čuveni trsatski Zmaj...

Legenda o istarskoj čovječjoj ribici - Jama Beredine Na ovim prostorima kružilo je vjerovanje da u nekim spiljama žive zmajevi i da ti zmajevi kontroliraju količinu vode koja izvire iz špilje van. Zmaj je povremeno isušivao izvor, a kada bi vodu ponovno propustio s njom bi na površinu izlazila i zmajeva mladunčad. Ljudi su pronalazili te jedinke, ali nisu znali da je to čovječja ribica, već su vjerovali da su to mladi zmajevi.

LEGENDA O HUMU Jednom davno, kada su vilenjaci, divovi i zmajevi hodali zemljom, divovi su sakupljali kamenje i gradili gradiće na zelenim brežuljcima Istre . U njih su s vremenom naselili ljudi, a divovi pobjegli u guste šume gdje se, prema legendi i dandanas skrivaju. Legenda o nastanku ovoga iznimnoga grada kaže da je&nbsp;Hum nastao kao&nbsp;zadnji od svih mjesta u dolini rijeke Mirne, pa je za njega ostalo premalo kamena te su&nbsp;divovi izgradili&nbsp;najmanji grad na svijetu.

LEGENDA O BLAGOTVORNOJ VODI SVETE LUCIJE Sveta Lucija zaštitnica je župe i crkve iz 1616. godine u selu Skitača na najjužnijem dijelu Labinskoga poluotoka. Sveta Lucija tražila je od mještana da joj se tu podigne crkva. Oni su njezinu želju odgađali pa se svetica uspela na obližnje brdo, sjela na stijenu, zaplakala te umorna i tužna zaspala. Kada se ujutro probudila, opazila je kraj sebe školnicu (udubljenje) puno vode pa se umila. Od tada voda iz školnice nikada nije presušila, a svetoj Luciji, zaštitnici vida i očiju, hodočaste mnogi vjernici te slabovidni i slijepi. Izvor se nalazi ponad sela, nadomak vrha Brdo, s kojega se pruža panoramski pogled na otoke Cres i Lošinj, rt Kamenjak i ušće Raše. S druge strane sela, pet minuta od planinarske kuće, dolazi se na vrh Orlić (470 m) s kojega se pruža najljepši pogled na Labin, Rabac, Učku i cijeli Kvarnerski zaljev. Odmoriti se može u jednoj od najljepših planinarskih kuća u Hrvatskoj koju vodi PD Skitaci iz Labina.

Dobro došli&#160; &#160;na stranice legendi&#160; našega&#160; kraja !

...&#160; čitajte&#160; &#160;i&#160; uživajte ... Sve smo legende spremili u ovu čarobnu knjigu !

LEGENDA O OTOČIĆU KOŠLJUNU Sadašnja Puntarska draga bila je nekoć veliko i lijepo polje koje je pripadalo dvojici braće. Jedan je od njih bio zdrav, a drugi slijep. Obojica su imala svoje zasebno gospodarstvo s okućnicom. Polje im je bilo zajedničko. Plodove su dijelili napola . Plodove su dijelili napola i to minom ili minicom (mjerom izdubenom u drvetu a držala je oko 10 kg). Kad su neke godine pšenicu poželi, ovršili i osušili na gumnu, reče zdravi brat slijepomu: - Hajde, brate da podijelimo ovogodišnju pšenicu, pa da znamo čije je što. - Pa hajdemo, brate - odvrati slijepi brat. - S tvojim se prijedlogom posve slažem; ali kako ja ne vidim, a ti vidiš, dijeli ti što je i kako je pravo. Zdravi brat ne odgovori ništa. Napuni minu pšenicom, sasipa je na stranu i reče: - Ovo je moja prva mina, a sad ću napuniti minu za tebe, ali broji i ti mine da se ja ne pometem. Međutim okrene minu, dno pokrije pšenicom i pruži bratu riječima: - Dotakni se, brate, pšenice i uvjeri se da je mina puna. Slijepi se brat dotakne prstima pšenice i uvjeri se da je mina puna pa reče: - Ta, braća smo pa ne mogu ni posumnjati da nešto ne bi bilo u redu. Mjeri ti tako dalje da posao ide naprijed. Kad su s mjerenjem već bili pri kraju, slijepi se brat slučajno približi mjeri koja je bila za njega, opipa je, zabode prst dublje i uvjeri se da je mina okrenuta i da ga brat grdno vara. Bolno jaukne i zavapi: - Bože, ti me osveti! U isti čas nasta velika tutnjava i šum vode: more provali silnom snagom kroz uska vrata - kroz Buku - i pokri dijelom plodno polje. Tako ostade do danas. A onaj dio polja na kojemu je bila kuća slijepog brata s vrtovima osta suh, more ga nije pokrilo. Kad je slijepi brat umirao, poklonio je sve svoje imanje fratrima da tu sagrade crkvu Sv. Marije, da u njoj čuvaju njegov grob i mole za pokoj njegove duše.“Ljubitelji legendi kao dokaz istinitosti ove legende tvrde da je more na ulazu u Puntarsku dragu vrlo plitko i sve do kraja 19. stoljeća u nju nisu mogli uplovljavati veći brodovi. Čak se i danas u moru mogu vidjeti dugački suhozidi za čije postojanje nema logičnog objašnjenja.

Legenda je priča o stvarnim osobama ili događajima iz prošlosti koje su isprepletene nestvarnim , bajkovitim likovima.

CILJEVI: · Istražiti legendu svoga kraja te je prezentirati vršnjacima i drugim generacijama u svom mjestu i iz drugih krajeva (zavičaja) domovine. · Potaknuti učenike na istraživanje, uočavanje, bilježenje i uopćavanje. · Razvijati kulturnu svijest i pojam identiteta. · Njegovati zavičajni govor i običaj prenošenja legendi usmenom predajom. · Usavršavati kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji, digitalne kompetencije, poduzetnost, te građanske kompetencije koje su temelj daljnjeg razvoja pojedinca. · Usporedbom vlastitog i tuđeg razvijati toleranciju prema različitostima i interes za druge.

Watercolor texture 1

INA - Istarska bajkovnica PRIČE I LEGENDE NAŠEGA KRAJA

Osnovna škola Ivana Batelića Raša

Učiteljica i mentorica u projektu : Dragana Macura

LEGENDA O ZLATU - STAZA SVETOG FLORA Slikovito selo, Kranjci tri kilometra udaljeno je&nbsp;od&nbsp;&nbsp;Labina. Ono&nbsp;otkriva legendu o zakopanom blagu na&nbsp;stazi do crkve Sv. Flora. Crkvicu sv. Flora podigli&nbsp;su&nbsp;&nbsp;bogati&nbsp;Grci podigli u 6. st. Zbog sedmogodišnje suše morali su se povući iz ovih krajeva, no dio zlata bio im je pretežak za konje pa su ga zakopali oko crkvice uz tajni zavjet koji nikada nije otkriven. Crkva je na listi zaštićenih kulturnih dobara.

2. legenda: Kći kralja Krešimira, Manduša, bila je zaljubljena u bana Dobromira, kojeg je smatrala svojim vitezom i zaštitnikom. Manduša je imala i čudesne moći nad vodama, pa je tako jednom, kad su njih dvoje otplovili i sakrivši se u jednu uvalu ostali bez pitke vode, uz pomoć rašljaste grane pronašla vodu. Nedugo poslije, mađarski je kraljević Emerik zaprosio Mandušu. Kralj Krešimir mu je radi mira odlučio dati ruku svoje kćeri. Kad je Maduša čula kakva joj je sudbina namijenjena, tri dana je gorko plakala. Kralja Krešimira je mučila savijest, pa je odredio da ban Dobromir prati kraljevnu Mandušu na putu do njezinog budućeg muža. Kad su došli blizu rijeke Drave, Manduša i Dobromir su u tuzi shvatili da će se uskoro morati rastati, ali tada su saznali da je mađarski kraljević Emerik mrtav. Pošli su natrag. Suša je toga ljeta i rijeke pretvorila u blatne ceste, a presušili su i potoci u šumovitom kraju kojim su putovali prema Savi. Strašno su žeđali. Napokon je ban Dobromir zamolio Mandušu da im pomogne. Manduša je ponovno uzela rašljastu granu i kad se na jednom mjestu grana zatresla, Manduša je uzviknula: "Zagrebite!" Ubrzo se ukazala voda, prozirna i hladna. Te je noći ban rekao Manduši: "Tu gdje panonska ravnica utječe u zapadna brda, trebalo bi podignuti grad." Manduša se složila i upitala ga kako će se taj grad zvati. Dobromir joj je odgovorio da zna samo da će se izvor kojega je pronašla zauvijek zvati po njezinom imenu, Manduševac i upitao je što je ono uzviknula prije no što su počeli kopati. Manduša je rekla: "Zagrebite..., mislim da sam tako rekla.", a Dobromir je uzviknuo: "Onda nek se grad zove Zagreb!"

Motivirani  legendom  o  divu  Dragonji    napisali smo svoje  male  priče ...

Priču napisala : Lana Čule

MOJ SUSRET SA DIVOM Bio je lijep sunčan dan. Odlučila sam otići u šetnju. Vani je bilo jako vruće. Šetala sam po hladu uz more. Naišla sam na velikog diva koji je spavao na velikoj stijeni. Bilo me malo strah. Pokušala sam ga probuditi. Probudio se i pokazao svoje velike plave oči.Imao je čupavu sijedu kosu i velike crne brkove. Pitala sam ga kako se zove. Rekao je da je on istarski div Dragonja. Pitala sam ga još puno pitanja ... Rekao je da je krenuo malo u šetnju. Zajedno smo krenuli dalje. Još smo malo razgovarali. Pogledala sam na sat i vidjela da moram krenuti kući a on je rekao da ide na Učku. Dogovorili smo se da se sretnemo iduće ljeto na istom mjestu. Zagrlili smo se i krenuli svako svojim putem.

LEGENDA O NASTANKU PAZINSKE JAME

Postoje u narodu priče koje govore kako su nekada davno u Istri zajedno živjeli divovi i ljudi. Najveći među njima, istovremeno i poglavar, bio je Ban Dragonja, velik kao planina. Kako su dijelovi Istre bili pod jezerima i močvarama, a drugi dijelovi sušni, zamoli su ljudi Bana da im podari vodu, da mogu obrađivati zemlju. Najveći div bijaše dobre volje, pa je zaorao svojim ogromnim volovima i plugovima, te stvorio brazdu od jezera do mora u kojoj se otvorila rijeka, koju je nazvao po sebi. Tako nastade Dragonja. Učinio je i drugu brazdu, koju je nazvao po svojoj ženi. Tako nastade Mirna. Nakon što je počeo raditi na trećoj brazdi, koju bi po svojoj kćeri nazvao Draga, s Pazinskog kaštela mu se počela podsmjehivati i rugati žena pazinskog kapetana. Upitala ga je zar je tako star da tako plitko i krivudavo ore, na što se div razljutio i naprasno prekinuo posao. U tom času je nedovršenom brazdom navalila voda, htijući poplaviti kompletnu pazinsku kotlinu. Ljudi su pohitali Dragonji da ga mole za pomoć, a začuo se i plač majki i djece. Smilovao im se Ban, udario nogom u zemlju, točno pored pazinskog kaštela, gdje se otvorila ogromna jama, koja je uvukla sav višak vode u sebe, te je problem bio riješen. Na mjestu treće brazde nastala je krivudava Pazinčica, koja ponire upravo u Pazinskoj jami.

&nbsp;&nbsp;LEGENDA O VRANSKOM JEZERU Sjetimo se … bili smo na izletu na otoku Cresu ! Vransko jezero&nbsp;je&nbsp;&nbsp;slatkovodno&nbsp;jezero u središnjem dijelu otoka Cresa. Za Vransko jezero se vezuju razne fantastične priče, bilo da govore o njegovom postanku ili o bićima koja stanuju u spiljama oko njega. Prema pradavnim vjerovanjima najčešći stanovnici tih&nbsp;spilja&nbsp;oko samog jezera&nbsp;bile&nbsp;su vile. Legenda o postanku Vranskog jezera govori da je ono nekad bilo veliko polje u vlasništvu dviju sestara Gavanki. Jedna sestra je bila bogata i škrta, a druga je bila siromašna. Bogata, zla sestra je živjela u raskošnom dvorcu, a u blizini, u skromnoj kućici živjela je u njezina siromašna ali dobra sestra.&nbsp;Da bi mogla prehraniti svoju obitelj dobra sestra radila je u dvorcu bogate sestre. Tamo je mijesila kruh na pregači od ovčje kože, a od komadića koji bi se zalijepili na pregaču mijesila bi kod kuće maleni kruh za svoju obitelj. Osima što se bogata sestra se osilila i otela posjed drugoj,&nbsp;okrutno i škrto je postupala i prema siromasima&nbsp;i&nbsp;prosjacima. Prosjacima&nbsp;&nbsp;koji&nbsp;bi dolazili&nbsp;nije nikada ništa udijelila.&nbsp; Jednog dana siromah je pokucao na vrata&nbsp;i zamolio je dobru sestru za komadić kruha. Od onoga malenog kruščića kojeg je siromašna sestra jedva zamijesila, dala mu je komadić. Tog trenutka kruh je postao velika bijela pogača, a voda u bačvi postala je najbolje vino. Siromah joj je rekao da odmah s djecom napusti dolinu jer će zločesta sestra biti kažnjena. Radi&nbsp;zlobe i škrtosti&nbsp;je na nju pala božja kazna, potres i potop. Razrušen joj je i potopljen zamak. Ostaci zamka se prema priči i danas vide duboko na dnu jezera i samo se katkada, za oluja, čuje&nbsp;zvonjava iz vodenih dubina. Legenda kaže da se na dnu jezera&nbsp;i danas krije&nbsp;potopljeni zamak. Ribarima i danas zapinju mreže za krovove potopljenog dvorca.

LEGENDA O CRNOJ KRALJICI Zagreb je grad koji skriva brojne tajne i legende koje ga čine misterioznim, a samim time vrlo zanimljivim. Jedna od mnogih priča koje čine povijest Zagreba je i priča o Crnoj kraljici koja je prema legendi bila vrlo zla, ali moćna. Prema legendi, Crna kraljica je bila uvijek obučena u crno, a pritom je imala vrlo zao karakter. Imala je gavrana kojeg je obožavala i koji je uvijek slušao sve njezine naredbe. Ukoliko bi poželjela nekome napakostiti, Crna kraljica bi samo zapovjedila gavranu da napadne čovjeka kojeg bi usmrtio kandžama. Svoju okrutnost je pokazivala i tako da je iz šale znala pustiti gavrana na svoje dvorjane, no oni su se znali obraniti. Crna kraljica je jedan dio svog života provela na Medvedgradu, a kad su Turci došli podno Medvedgrada, kraljici nitko nije želio priskočiti u pomoć jer je bila naširoko poznata po svojem zločestom karakteru. U tom trenutku je zazivala vraga i govorila riječi: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe”. Međutim, tim riječima nije uspjela prevariti vraga, nego je samo naštetila sebi.Vrag nije ostao ravnodušan, već je poslušao njezine ponude i otjerao Turke s Medvedgrada. Pokušala je u zamjenu za poništenje kletve ponuditi dvanaest vjedara zlata onome tko je triput prenese oko tvrđave, no to nikome nije pošlo za rukom zbog paklenih stupica koje je vrag postavio. Prema priči podanice, zmije čuvaju njezino zlato koje je skriveno u podzemnim hodnicima koji vode na Kaptol ili u hodnicima u Griču. Osim što je bila iznimne ljepote, Crnu kraljicu je odlikovala velika oštroumnost. Zato što je stalno bila odjevena u crno u narodu je ostala zapamćena kao Crna kraljica. I za sam kraj još jedna legenda se veže za Crnu kraljicu. Zbog suše su presušila sva vrela i zdenci okolice, no jedino zdenac na Medvedgradu gdje je živjela Crna kraljica nije presušio. Zbog velike žeđi narod se uputio do zdenca Crne kraljice, no ona im je toliko potrebnu vodu uskratila. Zbog toga je narod prokleo gradinu, a kraljicu na milost i nemilost bacio u šumu koja je bila puna divljih zvijeri. Došavši do tog mjesta, narod je spazio to vrelo i u isto vrijeme zdenac na Medvedgradu je presahnuo…

LEGENDA O PLITVIČKIM JEZERIMA Plitvička jezera jedan su od najpoznatijih i najljepših hrvatskih simbola. Ona su fenomen koji, prema starim vjerovanjima, nije nastao baš posve 'prirodno'. Današnji naziv u potpunosti je zatomio onaj iz prošlosti: Vražji vrt izraz je korišten u davna vremena kada su ovu iznimnu prirodnu ljepotu ljudi promatrali s dubokim poštovanjem. Prema legendi, nakon velike suše koja je pogodila taj kraj, ljudi, životinje i biljke čeznuli su za kapljicom vode. Velika je suša dakle zahvatila kraj u kojem se danas nalazi Nacionalni park Plitvička jezera. Ljudi i njihove životinje, polja i vrtovi čeznuli su za makar nekoliko kapi kiše. Crna rijeka, čiji se izvor nalazio tamo, presušila je. Tek se pokoja kap vode zadržala u kamenitim šupljinama na stijenama, jedva dovoljno da se okrijepe i najmanje ptice. Unatoč molbama i vapajima seljaka, kiša nikako da padne. Ali stigla je dobra Crna Kraljica sa svojih vilinskih dvora na Velebitu. Narod, kojem je sada već ozbiljno bilo ugroženo blago i žito, zamoli ju za pomoć. Kraljica im se smiluje i obeća obilje vode. I doista, ubrzo se na zemlju slije silna kiša popraćena munjama i grmljavinom. Kiša je padala i padala, napokon stvorivši 13 jezera u koritu Crne rijeke. Prvo je nazvano Prošćansko jer je narod toliko dugo prosio za vodu. Zahvalni seljaci izgradili su u znak zahvalnosti Crnoj Kraljici dvor na vrhu brijega nad Kozjakom. Radujući se novonastalim Plitvičkim jezerima, Crna Kraljica je poput vile bdjela nad tim krajem. Ali s vremenom se kraljica povukla natrag u svoje vilinske dvore, a dvor nad Kozjakom je malo pomalo zapušten. Zabrinuti seljaci išli su tražiti kraljicu, želeći znati je li živa. Odjednom se podigao silan vjetar i počela padati snažna kiša. Činilo se da je stigao sudnji dan, a prestrašeni seljaci zazvali su Crnu Kraljicu upomoć. Oluja naglo prestade, a na vodopadu Galovca ukaza se Crna Kraljica i reče narodu: „Ti si dobar, vjeran i odan svojoj zemlji i kralju; poslušan si i ustrajan. Stoga ću ja opet k tebi doći, a s mojim će ti dolaskom sinuti sunce ljepše budućnosti. Onda neće biti zapušteni tvoji hladoviti gajevi i lijepe doline; otada će k tvojim divnim Plitvičkim Jezerima u pohode dolaziti gospoda iz svega svijeta.“

LEGENDA O VILAMA KOJE SU SAGRADILE ARENU

Prema legendi, Istru su nekada nastanjivale vile. Po noći bi plesale šumskim proplancima i livadama, a znalo bi se dogoditi da se ukažu ponekom mještaninu, bez loših namjera. Imale su moć čovjeku donijeti sreću, a bile su i graditeljice. Prema priči, vile su sagradile Arenu u Puli. Jedne noći vukle su kamen s Učke, te jedan po jedan slagale u krug, i tako je nastalo velebno zdanje. Budući da su vile stvorenja noći, kada je prvi pijetao zakukurikao, one su morale prestati raditi svoj posao da ih ljudi ne bi vidjeli, i tako je Arena ostala nedovršena. To se objašnjava činjenicom da ona nije natkrivena, a kamenje namijenjeno za taj završni pothvat, ostalo je razasuto diljem Istre od Učke do mora, na mjestima gdje su se vile zatekle u trenutku pijetlove jutarnje pjesme. Pulska je Arena kroz povijest izazivala poštovanje kod svih koji su je vidjeli. Tako je bilo i kod Slavena, koji su je poput drugih smatrali za čudo, a pučki joj je naziv bio Divić - grad. „Divić" znači čudo, a etimološki nema veze s „divicama" - vilama.&nbsp;&nbsp;

PATULJCI S ĆIĆARIJE U istarskim se legendama&nbsp;, spominju divovi …. Prisjetimo se&nbsp;…. Čitali smo o njima… Međutim , osim divova u istarskim se legendama spominju&nbsp;&nbsp;i patuljci. Legenda kaže da su&nbsp;se&nbsp;sakrivali&nbsp;u&nbsp;tlu ispod Ćićarije i da su&nbsp;pomagali&nbsp;volovima orati zemlju. Čuvali bi urod&nbsp;i&nbsp;&nbsp;stoku. Legenda govori i o tomu da su iz ljubomore napakostili divovima i natjerali ih da im služe.

LEGENDA O BRIJUNIMA Prema legendi, Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu. No, ljubomorni je zli&nbsp;anđeo&nbsp;uništio njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je&nbsp;dobri&nbsp;anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji prepunoj kontrasta: pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi dobri anđeli prikupili su djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su&nbsp;prema&nbsp;legendi&nbsp;nastali Brijuni.

LEGENDA O IMENU ZAGREBA 1. legenda: Jednom davno, na mjestu današnjeg glavnog trga u Zagrebu, nalazio se izvor vode (današnji zdenac Manduševac). Pokraj tog izvora je stajala djevojka Manda. U tom trenutku, onuda je prolazio vitez na konju, koji je bio toliko umoran i žedan da je uspio samo izgovoriti: "Mando, dušo, zagrabi!" Prema toj izreci su Zagreb i Manduševac dobili ime (Manduševac od "Mando, dušo", a Zagreb od "zagrabi").

LEGENDA O GROTI SVETOG STIPANA

Legenda o Groti sv. Stipana (stijeni sv. Stjepana) nad Istarskim toplicama vezana je uz nastanak ljekovite vode na tom lokalitetu u dolini rijeke Mirne. Mnogi su putopisci i znanstvenici pisali o otkriću sumporne vode, koja liječi kožne bolesti i reumatizam. Romantična legenda kazuje o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Naime, jedan oprtaljski grof loveći po području motovunskih šuma susreo je djevojku Mariju dok je ona čuvala ovce i prela vunu te potpuno zaluđen njenom ljepotom strasno zaljubio i ne gubeći vrijeme zaprosio Mariju. No, zatečena i preplašena djevojka bila je zaljubljena u kmeta Jakoma, svog susjeda. Kćer oprtaljskog podesta bila je zaljubljena u tog grofa, te je zbog ljubomorne pakosti širila glasine da je Marija lakomislena grešnica. Čuvši te klevete o Mariji, Jakov prestade gajiti nježne osjećaje prema njoj i uskrati joj ljubav. Kako se Marija nije mogla pomiriti da ju Jakov više ne voli, odlučila se popeti na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala se sv. Stjepanu: „Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“. Prema legendi, Marija je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode. Prema priči, djevojka je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je skočila nazvana je po sv. Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, sa širokim pogledom na dolinu Mirne. U blizini su pronađeni i natpisi u kamenu, stari rimski novac i nakit, a prvi pisani dokumenti koji potječu iz 1650. godine, kada je biskup Tomassini zapisao: “U motovunskim šumama izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože.

VILE S UČKE Na maloj uzvisini iz guste trave&nbsp;na Učki&nbsp;izviruje sedam kamenova koje je priroda postavila u krug. Prema predajama, na ovakvim mjestima se okupljaju šumske vile. Legenda&nbsp;govori o „vilama Učkaricama”… Vile Učkarice&nbsp;se&nbsp;ne pokazuju svakome. One i zapjevaju ali&nbsp;ih može čuti&nbsp;i vidjeti samo čista , plemenita duša. Sada su se sakrile jer su&nbsp;dobri ljudi ,gotovo nestali . Kada na Učki&nbsp;pronađete&nbsp;sedam kamenova , sjednite uz te kamenove&nbsp;na meku travu i uživajte u hladovini ovog čarobnog mjesta. Zagrlite i stablo bukve koje raste iz velikog kamena i koje se kao stražar nadvilo nad kameni krug. Osluškujte i promatrajte u tišini… možda vam se posreći pa ugledate šumske vile!

O PROJEKTU: Projekt Legende moga kraja namijenjen je učenicima 3. i 4. razreda. Sudionici u projektu istražit će postojeću legendu svoga kraja te će na odabrane načine pridonijeti njenom očuvanju prenošenjem na druge generacije. Svoja saznanja razmijeniti će s učenicima drugih škola uključenih u projekt. Projekt će se realizirati u sklopu nastave pojedinih nastavnih predmeta i izvannastavnih aktivnosti.

ISHODI OŠ HJ A.3.2. Učenik sluša tekst i prepričava sadržaj poslušanoga teksta. OŠ HJ B.3.2. Učenik čita književni tekst i uočava pojedinosti književnoga jezika. OŠ HJ A.3.6. Učenik razlikuje uporabu zavičajnoga govora i hrvatskoga standardnog jezika s obzirom na komunikacijsku situaciju. PID OŠ C.3.1. Učenik raspravlja o ulozi, utjecaju i važnosti zavičajnoga okružja u razvoju identiteta te utjecaju pojedinca na očuvanje baštine. OŠ LK A.3.1. Učenik likovnim i vizualnim izražavanjem interpretira različite sadržaje osr B.2.4. Suradnički uči i radi u timu. osr C.2.4. Razvija kulturni i nacionalni identitet zajedništvom i pripadnošću skupini. uku A.2.4. 4. Kritičko mišljenje Učenik razlikuje činjenice od mišljenja i sposoban je usporediti različite ideje. ikt B.2.1. Učenik uz povremenu učiteljevu pomoć komunicira s poznatim osobama u sigurnome digitalnom okružju.

LEGENDA O JEZERU KOZJAK Jezero Kozjak je najveće jezero od 16 Plitvičkih jezera . Kozjak s 81,5 hektara površine, ujedno i najdublje s 47 m. Na jezeru se nalazi jedan otok pod imenom Štefanijin Otok, a ime Kozjak dolazi od koza koje su, prema legendi, bježale od vukova . Kozjak jezero ili Kozje jezero&nbsp;- ime je dobilo prema legendi koja kaže da se u jezeru utopile koze kad su po nedovoljno čvrstom ledu prelazile s obale na otočić.&nbsp;Koze su prelazile preko zaleđenog jezera kako bi prešle na Šzefanijin otok ali nisu u tome uspje le te su propale u ledu.

LEGENDA O JADRANSKOM MORU Bilo je to davno u pretpovijesno doba kad su u zemlji Iliriji živjeli majka Bura i otac Jug koji su imali dvoje djece: sina Velebita i kći Adriju. Velebit je bio snažan mladić visokog rasta, a njegova sestra Adrija imala vitko i nježno tijelo, modre oči i dugačku plavu kosu. Sretne i bezbrižne dane prekine otac Jug odlučivši krenuti na put sa željom da otkrije još ljepšu zemlju. Ženi i djeci obeća da će se vratiti za sedam godina. Poljubi ih i krene na krilima vjetra. Kad se navršila sedma godina, Velebit i Adrija zajedno s majkom Burom popeli se na vrh jednoga brijega kako bi dočekali povratak oca. S vrha brijega opaziše kako na nebu leprša jedna velika ptica i svojim glasanjem najavljuje dolazak Juga. Uskoro se na obzorju pojavio Jug, a kad je stigao nadomak zavičaja, zao duh i veliki čarobnjak zaustavi ga i zatvori u tamnicu. Naime, mislio je da će, bude li Jug svezan, lako svladati njegovog sina Velebita i oteti krasnu kćer Adriju, u koju se zaljubio. Nad Ilirijom je zavladala neobična strašna tišina jer nestankom Juga nestao je i svaki zvuk. U ljude koji su do jučer bili sretni i veseli ušao je strah. Jedne noći za vrijeme oluje čarobnjak se poput jastreba baci na plodni kraj. Od straha majka Bura se pretvorila u orla, sin Velebit se skamenio i postao planina koja i danas nosi njegovo ime, a kći Adrija sunovratila se s litice i preobrazila u Jadransko more.

Susret s Dragonjom Bilo je jutro. Odlučio sam prošetati parkom. Dok sam šetao , ispred drveta sam ugledao ogromnog čovjeka kako spava. Probudio sam ga i pitao ga kako se zove. Rekao je da je on div Dragonja. Tada sam primjetio da on ima ogromne noge , ogromne ruke te glavu kao planina . Glava velika kao Učka. Zanimalo me je pa sam ga pitao od kada je on živ. Rekao je da živi od 8. stoljeća. Jako sam se začudio. Rekao je da ide prošetati na Učku. Pozdravio sam se s njim. Ja sam išao kući a on svojim putem. došao sam kući i rekao mami da sam vidio diva Dragonju. Nije mi vjerovala. Nitko mi nije vjerovao. Mama i ja otišli smo na mjesto na kojem je Dragonja spavao. Na tom mjestu bila je samo njegova odjeća. Njegov veliki kaput. Ponovo sam se začudio. Dragonja se pojavio preda mnom , uzeo svoj kaput i rekao : ,, Mene više nema ! ,,

LEGENDA O SKRIVENOM BLAGU HENRIJA MORGANA U DVIGRADU Henry Morgan bio je zloglasni britanski gusar koji se po ovlaštenju guvernera Jamajke, Thomasa Modyforda, borio protiv Španjolaca. Njegovi su podvizi često nadilazili ovlasti koje je imao, a najveći je uspjeh bio osvajanje Paname. No, s obzirom da je pljačkanjem Paname povrijeđen mirovni ugovor između Španjolske i Engleske, Morgan je na sebe navukao bijes Britanaca koji krenuli u potjeru za njime. Legenda kaže da je tijekom bijega od jedrenjaka engleske flote bio potjeran duboko u Jadransko more i u konačnici stigao do Limskoga zaljeva. Vijugavost i skrovitost ovog zaljeva učinili su mu se idealnim mjestom za sakrivanje sebe i svog blaga. Nakon što se usidrio na obali Limskoga zaljeva pronašao je i Dvigrad koji je do tada bio već gotovo potpuno napušten te odlučio tamo sakriti blago. Svoj je novi dom Henry Morgan pronašao u blizini Dvigrada, u selu koje danas nosi naziv M(o)rgani.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.