Book Creator

Bajka: Ema i šumska vila

by Marina Bukvić

Pages 6 and 7 of 11

Loading...
- Gdje sam? - uzviknula je u potrazi za odgovorom iako oko nje nije bilo ni ljudi ni nestašnih vjeverica. Uplašena i sama, Ema se sklupčala, pognula glavu na blatnjava koljena i tiho zaplakala.
- Što će biti sa mnom? U ovome mraku nitko me neće pronaći! - beznadno je jecala.  - Kad barem ne bi bilo tako mračno!
U tom trenutku, Ema u daljini ugleda svjetlucavo biće, manje od njezina maloga prsta! Maleno je stvorenje plesnim pokretima letjelo kroz mrak i polako se primicalo našoj plavookoj djevojčici. 
Loading...
Loading...
Loading...
- Pa to je krijesnica! - ushićeno viknu djevojčica, kao da je ispred sebe ugledala najbolju prijateljicu!
- Molim? Kakva krijesnica, zar ne prepoznaješ šumsku vilu kad ti leti pred nosom? - odjednom odvrati sićušno stvorenje. Djevojčica je u nevjerici promatrala sićušno biće koje je širilo svoja raskošna krila okupana duginim bojama i svjetlucavim zvjezdanim prahom. Bila je toliko zbunjena da prvi put iz njezinih usta nije izišla niti jedna jedina riječ! 
Loading...
- Tražila si svjetlost, i ja sam ti je donijela! Zovem se Svjetiljčica. - ponosno je mala vila pokazivala svoja svjetlucava krila. - Vile pomažu svim bićima u nevolji. Obasjat ću put do tvojega doma!